Na V. korizmenu nedjelju, uoči svetkovine sv. Josipa, u Župi sv. Roka u Novoj Vasi u Porečkom dekanatu, nedjeljno misno slavlje za puk bilo je u znaku sv. Josipa. Toga su dana očevi ministrirali, čitali, sudjelovali u pjevanju, sakupljali milostinju, a sve su to Župa i župni Caritas organizirali s namjerom da se istakne uloga oca u obitelji, u prenošenju vjere, u obiteljskom življenju vjere. Nakon mise održana je tombola, u kojoj su bili angažirani i pojedini krizmanici a prihod je usmjeren na dovršetak realizacije jednog humanitarnog projekta župnog Caritasa.
Ta je misa ujedno bila i završnica korizmene duhovne obnove koju je u toj župi kroz više dana održao fra Ante Barišić, koji je u svojoj homiliji te nedjelje prigodno progovorio obrativši se uz ostalo i okupljenim očevima.
Predslavitelj fra Ante, mjesni župnik vlč. Ivan Princ te 13 očeva ministranata su u crkvu ušli u svečanoj ulaznoj procesiji uz pjesmu „Josipe, o Oče sveti“, koju je izveo župni zbor pod ravnanjem Mihaela Žipovskog.
„Razlog našeg okupljanja je Isus, Mi smo došli zbog Isusa. Sveta misa je susret sa Isusom, sveta misa je gozba ljubavi, Mi danas slavimo Isusovu pobjedu nad smrću, slavimo Isusovo uskrsnuće, jer svaka nedjelja je mali Uskrs“ rekao je na početku homilije propovjednik.
Vjernicima je posvijestio, kako je stoga okupljanje na misi, prigoda moliti Gospodina za milost, „da nam očisti srce, da nam obnovi vjeru. Molimo Gospodina milost da nam da snage da možemo nositi teret života. Molimo za milost da možemo ljubiti ljude, da možemo praštati, molimo za milost da nam srce bude čisto“.
U osvrtu na misna čitanja, ukazao je na riječi Prvog čitanja gdje Gospodin sklapa savez, zajedništvo sa svojim ljudima, sa vjernicima, sa svakim čovjekom, „Zato Ga molimo za vjeru, ne tradicionalnu, već živu vjeru koja se događa kada ljudsko srce bude prosvjetljeno Isusovom prisutnošću. To znači da se počinjemo mijenjati, otvarati, kada se nešto mijenja u našim životima, jer srce koje je otvoreno i čisto, ono je radosno“.
Nadalje, govoreći o evanđelju, naglasio je, kako čitamo o strancima koji žele vidjeti Isusa, jer su čuli za njegova znamenja. „Vjerujemo da je njihova želja bila iskrena, da nije to samo radoznalost, nego da su stvarno htjeli susresti Isusa.“ U tom vidu je propovjednik potaknuo vjernike, da pogledaju svoje srce, je li u njemu želja za susretom s Isusom. Žele li ga susresti naše oči, oči naše duše?
Podsjetio je na Isusove riječi „mene tražite i sve čete drugo imati“, jer On je uza me, on mi daje snagu, jer bez Njega ništa ne možemo.
Stoga, zaustavimo se pred Raspelom i zahvalimo mu što je umro za nas, što je svoju krv prolio za nas, što nas ljubi, rekao je propovjednik.
U ovoj prigodi posebno pred muškarce, propovjednik je stavio lik sv. Josipa kao uzor. „Muškarci, molim vas, budite svjedoci, budite svjedoci Isusove ljubavi u vašoj kući, u vašoj u braku, u vašom poduzeću, u vašoj župi. Budite svjedoci njegove milosti, a to možete, ako budete imali nešto od sv. Josipa, ako budete imali nešto od njegova srca, koji je isto tako posumnjao, a onda mu nebo kaže ‘ne boj se Josipe uzeti Mariju, ono što je u njoj začeto doista je od Duha Svetoga.’“
Na kraju homilije vraćajući misao na misno evanđelje, posvijestio je, kako Isus govoreći o zrnu, govori o svojoj smrti. „No to zrno neće ostati u zemlji, već će donijeti rod, a to je spasenje ljudskog roda“. Homiliju je zaključio poticajem vjernicima da mole Isusa, kako bi ih naučio slijediti Njegov put.
Potom su prigodnom pjesmom posvećenom očevima nastupila djeca, a za taj ih je pripremio voditelj župnog Caritasa Ivan Černac.
Na kraju mise župnik Ivan Princ je uputio riječ zahvale svima onima koji su se uključili u organizaciju.
Druženje koje je uz tombolu dalje nastavljeno nakon mise, a napose oduševljenje koje su okupljeni pokazali ovom inicijativom najbolji su pokazatelj da je ova župa, s župnim Caritasom koji preuzima teret organizacije i logistike, na izvrsnom putu u namjeri da svojim akcijama i projektima doprinese ne samo potrebitima u materijalnom smislu, nego u provedbu uključe širu zajednicu te time donese toliko potreban dašak ljudske topline u svijetu koji je sve više otuđen.
Txt: G. Krizman
Foto: Caritas Nova Vas
