Raspravljat će se o tabu temama kao što su zaređenje žena i uloga LGBTQ vjernika
Papa Franjo otvorio je veliki sastanak o budućnosti Katoličke crkve u srijedu rekavši da je treba popraviti kako bi postala mjesto dobrodošlice za “sve, sve, sve”, a ne čvrsta barikada razdijeljena strahovima i ideologijom.
Franjo je predvodio svečanu misu na Trgu svetog Petra kako bi službeno otvorio sastanak, za koji se naprednjaci nadaju da će dovesti do većeg broja žena na vodećim pozicijama, a konzervativci upozoravaju da bi mogao dovesti do raskola u crkvi.
Nada, hype i strah
Rijetko je koji skup u Vatikanu u novije vrijeme izazvao toliko nade, uzbuđenja i straha kao ovaj trotjedni sastanak iza zatvorenih vrata, poznat kao sinoda. Neće donositi nikakve obvezujuće odluke i samo je prva sjednica dvogodišnjeg procesa. No, usprkos tome, povukao je oštru crtu borbe u vječnoj crkvenoj podjeli lijevo-desno i označava odlučujući trenutak za Franju i njegov reformski program.
U svojoj propovijedi Franjo je priznao da postoje ideološke podjele, ali je pozvao vjernike da ih ostave po strani i umjesto toga slušaju Duha Svetoga. Podsjetio je da se i njegov imenjak, sveti Franjo Asiški, čiji se blagdan slavi u srijedu, za života suočio s podjelama i napetostima te je odgovorio molitvom, milosrđem, poniznošću i jedinstvom kada mu je rečeno: “Idi i obnovi moju crkvu”.
“Učinimo i mi isto!” rekao je Franjo. „I ako sveti Božji narod sa svojim pastirima iz cijeloga svijeta ima očekivanja, nade pa čak i neke strahove od sinode koju započinjemo, nastavimo se sjećati da to nije politički skup, nego saziv u duhu; polarizirani parlament, ali mjesto milosti i zajedništva.”
I prije nego što je počelo, okupljanje je bilo povijesno jer je Franjo odlučio dopustiti ženama i laicima da glasaju uz biskupe u bilo kojem konačnom dokumentu. Iako su manje od četvrtine od 365 članova s pravom glasa nebiskupi, reforma je radikalan pomak od Biskupske sinode usredotočene na hijerarhiju i dokaz je Franjinog uvjerenja da je Crkva više o svom stadu nego o svojim pastirima.
Prijelomni trenutak
“Ovo je prijelomni trenutak”, rekla je JoAnn Lopez, svećenik laik rođen u Indiji, koja je pomogla organizirati dvogodišnje konzultacije prije sastanka u župama u kojima je radila u Seattleu i Torontu.
“Ovo je prvi put da žene imaju vrlo kvalitativno drugačiji glas za stolom, a mogućnost glasanja u donošenju odluka je ogromna”, rekla je.
Potencijal da bi ovaj sinodski proces mogao dovesti do stvarne promjene u prethodno tabu temama dao je nadu mnogim ženama i progresivnim katolicima i potaknuo uzbunu konzervativaca koji su upozorili da bi njegov poziv na radikalno uključivanje LGBTQ+ osoba mogao dovesti do raskola.
Konzervativna reakcija
Napisali su knjige, održavali konferencije i oglasili se društvenim mrežama tvrdeći da Franjine reforme siju zbrku, potkopavaju pravu prirodu Crkve i svega što je ona naučavala tijekom dva tisućljeća. Među najglasnijima su konzervativci u SAD-u.
Uoči sastanka, jedan od najotvorenijih kritičara Sinode, američki kardinal Raymond Burke, uputio je oštri prijekor Franjinoj viziji “sinodalnosti”, kao i njegovom cjelokupnom projektu reforme Crkve.
“Nažalost, vrlo je jasno da zazivanje Duha Svetoga od strane nekih ima za cilj iznošenje agende koja je više politička i ljudska nego crkvena i božanska”, rekao je Burke na konferenciji pod nazivom “Sinodalni Babel”.
Krivio je čak i izraz “sinodalni” jer nema jasno definirano značenje i rekao da njegov temeljni pokušaj da se autoritet prebaci s hijerarhije “rizikuje sam identitet crkve”.
Razmjena pisama
U publici je bio kardinal Robert Sarah, koji je zajedno s Burkeom i trojicom drugih kardinala, službeno izazvao Franju da potvrdi crkveno učenje o homoseksualnosti i zaređenju žena prije sinode.
U razmjeni pisama objavljenoj u ponedjeljak, Franjo nije grizao i umjesto toga je rekao da se kardinali ne bi trebali bojati pitanja koja postavlja svijet koji se mijenja. Na konkretno pitanje o crkvenim blagoslovima za istospolne zajednice, Franjo je rekao da bi oni mogli biti dopušteni sve dok se takvi blagoslovi ne miješaju sa sakramentalnim brakom.
Na dnevnom redu su pozivi da se poduzmu konkretni koraci kako bi se više žena uzdiglo na položaje odlučivanja u crkvi, uključujući i đakone, te da obični katolički vjernici imaju više utjecaja na upravljanje crkvom.
Također se razmatraju načini za bolju dobrodošlicu LGBTQ+ katolicima i drugima koje je crkva marginalizirala, te za nove mjere odgovornosti kojima bi se provjerilo kako biskupi koriste svoje ovlasti za sprječavanje zlostavljanja.
