‘Krist je postao poslušan do smrti, čak i smrti na križu. Zbog toga ga je Bog jako uzvisio i dao mu ime koje je iznad svakog drugog imena.’ (Filipljanima 2,8-9)
Liturgija muke Gospodnje u nekim aspektima izgled poput tradicionalne mise s dodanim obredom (čašćenje križa). Nije.
Prije svega, jest ne misu jer se unutar nje ne odvija posveta svete euharistije. U skladu s drevnom tradicijom, Veliki petak je jedini dan u godini u Crkvi ne slaviti misu. Euharistija koja se dijeli na pričesti na Veliki petak prethodno je posvećena i rezervirana sinoć — na Veliki četvrtak navečer — na oltaru počinka.
Uspoređujući izgled liturgije Velikog petka s misom, možemo primijetiti:
- postoji sasvim drugačiji (i skraćeni) ulazni obred;
- Liturgija Riječi pridodala joj je nešto poput Molitve vjernika (molitve koje činimo na razne nakane nakon Vjerovanja), iako daleko strukturiranije;
- postoji jedinstveni obred, čašćenje križa;
- ne postoji liturgija euharistije, samo obred pričesti; i
- postoji kratki blagoslov ali, opet, nema otpuštanja.
Razumimo svaki element.
Ulaz
U usporedbi s uobičajenom nedjeljnom misom, svečanost Velikog petka naglašena je tišinom. Svećenik i svi ministri ulaze u tišini. Oni ne samo da kleče – oni kleče. Dapače, kad svi kleknu, svećenici padaju ničice, jedini put u redovnoj liturgiji kada se to događa. (Kandidati za sveti red padaju ničice prije zaređenja, ali to nije zakazana ponavljajuća liturgija.) Ovo klečanje-prostiranje trebalo bi potrajati: prepoznajemo svoju suučesništvo u današnjim događajima. Nakon što svećenik ustane, on nastavlja do stolca gdje moli Sabrati (uvodna molitva).
Liturgija riječi
Kao i nedjeljom, Liturgija riječi ima tri čitanja. Prva, od Izaije, potječe iz prorokovih “Pjesama patničkog sluge”, te tajanstvene vizije patničkog Spasitelja čijom smrću se ostvaruje otkupljenje, proročanstvo ispunjeno u onome što je Krist učinio na Veliki petak. Drugi, iz Poslanice Hebrejima, naglašava Isusovu žrtvenu smrt na križu gdje je on i svećenik i žrtveno janje. Evanđelje je uvijek Muka po Ivanu podijeljena, kao i na Cvjetnicu, u format dijaloga koji uključuje Kristove govornike, posebne napomene pojedinih likova, pripovjedača i mnoštvo (nas). Trebala bi uslijediti homilija.
Ono što je jedinstveno za Veliki petak su njegove “Molitve vjernika”. Nedjeljne molitve vjernika obično su ekstempore, ili konzervirane (osigurane od nekog izdavača) ili napisane lokalno, i obično su kratke. Nedjeljne molitve vjernika trebaju uključivati nakane za potrebe Crkve i svijeta, uključujući molitve za bolesne, umiruće i umrle. Često uključuju osobne namjere.
Molitve vjernika na Veliki petak mnogo su strukturiranije i imaju propisan sadržaj. To je zato što su to drevne molitve, nakane kojih se Crkva prisjeća svakoga Velikog petka. Njihova je struktura također drugačija: vjernici su pozvani da najprije pojedinačno mole na svaku izrečenu nakanu, zatim da kleknu i sami mole u tišini na tu nakanu, da bi se naposljetku pridružili zajedničkoj molitvi na tu nakanu koju upućuje slavljenik.
Deset nakana ima logiku koja se progresivno širi prema van, počevši od Crkve za čije je utemeljenje Krist umro. Da, Krist je umro da nas spasi, ali, kao što nas podsjeća Drugi vatikanski sabor, Bog nas spašava ne kao izolirane pojedince, već kao članove njegova Tijela, Crkve (vidi Lumen gentium, br. 9). U predslovlju mise Srca Isusova svećenik nas podsjeća da je s Kristova raspetoga boka potekla voda i krv, „izvor sakramentalnoga života (krštenja i euharistije) u Crkvi“. Tako, isto tako, u našim nakanama za Veliki petak, polazimo od Tijela Kristova koje je Crkva i idemo postupno prema van: za Papu; za svećenstvo i laike; za one koji se pripremaju za krštenje (osobito sutra, katekumeni), i konačno za “jedinstvo kršćana” jer, bez obzira koja nas doktrinarna ili moralna pitanja mogu dijeliti (a to nikako ne umanjuje njihovu ozbiljnost), imamo temeljnu veza koja proizlazi iz valjano krštenja, iz nošenja dostojanstva “kršćanina”.
Zatim, Molitve vjernika postupno prelaze izvan vidljive Crkve na cijelo čovječanstvo, počevši od “židovskog naroda”, budući da su oni bili prvi s kojima je Bog sklopio savez; zatim “onima koji ne vjeruju u Krista”, tj. ljudima koji priznaju “Boga” u nekom smislu bez ispovijedanja Krista, kao što su muslimani ili razne istočnjačke religije. Sada slijedi molitva za “one koji ne vjeruju u Boga,” prepoznajući da sva ljudska bića priznaju neki apsolut (koliko god nedorasli) kojemu se predaju iznad svega i moleći se da u tome prepoznaju sjeme vjere. Nakon što smo se molili za cijelo čovječanstvo u njegovim različitim stupnjevima razumijevanja Boga, zaključujemo molitvom za civilne vlasti (s obzirom na njihov izravan utjecaj na živote ljudi), a zatim “za sve u potrebi”, a to smo svi mi.
Kao i u nedjelju, završetak molitve vjernika je završetak bogoslužja riječi.
Štovanje križa
Za liturgiju Velikog petka jedinstven je obred čašćenja križa. Križ je središnje obilježje današnjeg svetkovine, pa je tako i središnji element današnje liturgije. Štovanje križa možda seže sve do Jeruzalema u četvrtom stoljeću. Svećenik ulazi u procesiju kroz crkvu s drvenim križem prekrivenim velom, koji postupno otkriva dok napreduje prema oltaru. Tamo se križ postavlja na počasno mjesto gdje se pozivaju slavljenici, a zatim i svaki od vjernika da ga časte, obično ljubljenjem. Jedan je Gospodin, jedan Spasitelj, pa bi trebao biti i jedan križ — danas nije dan za žurbu.
Obred pričesti
Nakon čašćenja križa slijedi pričest. Budući da ova služba nije misa, nije bilo prinosa, euharistijske molitve ili posvete. Pričest je predviđena od jučer osvećenih i rezerviranih hostija. Ali svete vrste su odsutne u današnjoj goloj i ogoljenoj crkvi. Pričesni obred počinje pripremom oltara (polaganjem oltarnih platna i svijeća) i svečanim, ali jednostavnim donošenjem Presvetog sakramenta s mjesta njegova čuvanja na oltar. Svećenikove izgovorene molitve započinju modificiranim obredom pričesti (izgovaranje Oče naš, ali izostavljanje obreda mira, zatim izlaganje Presvetog Sakramenta s pozivom: “Evo Jaganjca Božjeg…” Slijedi pričest na uobičajeni način. Nakon toga). , Presveti Sakrament ponovno se pohranjuje u ciborije i čuva.Obred pričesti završava popričesnom molitvom.
Kratki blagoslov
Opet, nema otkaza. Jedno vazmeno trodnevlje je u tijeku… i traje. Svećenik jednostavno moli zaziv, moleći Boga da blagoslovi one koji su se okupili “pobožno” kako bi se prisjetili Isusove muke. Zatim, jednako tiho kao što su i ušli, slavljenik i ministranti napuštaju oltar.
Liturgija muke Gospodnje tradicionalno se poklapa sa satom Gospodinove smrti, tj. 15 sati. Sve veći broj župa u Sjedinjenim Državama gurnuo je tu liturgiju u kasniji dio dana, prvenstveno zato što je sve veća sekularizacija uvelike učinila Uskrs nevidljivim U Sjedinjenim Američkim Državama. Budući da Uskrs uvijek pada u nedjelju, sigurno izmiče pitanju “blagdana”, dok je sve manje država koje Veliki petak još uvijek tretiraju kao praznik.
Crkve bi trebale biti otvorene u satima nakon liturgije Velikog petka do večeri, barem za privatnu molitvu. Mnoge župe tu večer slave križni put. Neki čak pružaju priliku za ispovijed. U poljskim župama tradicionalno “Gorke jadikovke” pobožnost (Gorzkie żale) također je prikladno. Opći liturgijski zakon Crkve dopušta ispovijedi.
