Prije točno 129 godina objavio je papa Lav XIII. encikliku „Fidentem piumque animum“. To je jedna od dvanaest enciklika o krunici za njegova pontifikata koja tretira molitvu krunice kao put do „Posrednice milosti“.
Lav XIII. (1878. – 1903.) napisao je za svoga pontifikata ukupno 88 enciklika od kojih je desetak izvanrednih bilo posvećeno krunici. Njegova intenzivna zaokupljenost marijanskom pobožnošću bila je odgovor na izazove njegova vremena – 19. stoljeće obilježili su sekularizam, modernizam i politički preokreti koji su Crkvu postavili pred nove pastoralne izazove.
„Već smo tijekom našega pontifikata imali nekoliko prilika javno posvjedočiti to povjerenje i pobožnost prema Blaženoj Djevici koju smo upijali u svojim najnježnijim godinama i pokušavali njegovati i razvijati kroz cijeli život“, napisao je Lav XIII. Podsjetio je da je u vrijeme nevolje za kršćanstvo molitva Majci Božjoj posebna potpora: „Jer u vremenima nesreće za kršćanstvo i opasnosti za narode, spoznali smo kako je mudro snažno preporučiti ovo sredstvo za očuvanje sreće i mira […].“
Papa je posebno istaknuo nužnost molitve općenito, pri čemu je krunica izuzetan oblik: „Nema dužnosti koju su Krist i njegovi apostoli jasnije istaknuli kroz zapovijed i primjer od molitve i prošnje Svemogućemu Bogu.“ Lav XIII. je dalje naglasio da krunica ispunjava oba uvjeta upravo kroz ponavljanje molitava i meditaciju Kristovih i Marijinih otajstava. Zato je prije toga odredio: „Želja nam je da se za svakoga blagdana moli svakodnevno u glavnoj crkvi svake biskupije i u župnim crkvama“ (Apostolska pobudnica „Salutaris“, 1883.). Osobito je preporučio molitvu krunice u obiteljima koje bi se trebale okupiti navečer „okružene svojom djecom“. U drugome dijelu Papa se osvrnuo na Marijino teološko stajalište. Jasno je dao do znanja da je samo Krist posrednik između Boga i ljudi, ali je istovremeno ustvrdio: „Ipak, kako uči anđeoski naučitelj (sv. Toma Akvinski), nema razloga zašto se i drugi ne bi nazvali posrednicima na određeni način.“ U tom pogledu Marija ima jedinstvenu ulogu: „Isus je rođen od nje; ona je stoga uistinu njegova Majka i stoga dostojna i dobrodošla ‘Posrednica Posrednika’.“
Po Papinim riječima, krunica također jača vjeru u vremenu obilježenom napadima na kršćanski nauk. „Dok je vrlina božanske vjere svakodnevno izložena tolikim opasnostima i napadima, ovdje kršćanin može crpiti hranu i snagu za svoju vjeru“, napisao je. Kontemplacija Radosnih, Žalosnih i Slavnih otajstava omogućuje samome Kristu da se pojavi kao „Začetnik i Dovršitelj vjere“. Plodonosnost krunice u životima vjernika istaknuo je Lav XIII. riječima: Ova molitva je „nenadmašna u lakoći i pogodnosti“ i nikoga njezina duljina ne odvraća od dužnosti svagdanjega života. Mnogi, čak i oni na odgovornim položajima nikada ne bi trebali zanemariti ovu pobožnost. Krunica pruža potporu osobito pred licem smrti: „U svojoj posljednjoj muci grle je i čvrsto drže kao dragocjeni zalog neprolazne krune slave.“
(kta)
