MEĐUGORJE (TU) – Pedeset i šest hodočasnika većinom župljana Župe Kraljice svete Krunice iz Vođinaca, kojima su se pridružili i nekoliko vjernika iz susjednih župa Vinkovačkog dekanata ali i iz Slavonskog Broda te dvojica bogoslova Đakovačko-osječke nadbiskupije, vođinački sin Filip Tovilo i Hermann Kodjo iz afričke zemlje Benina te s. Ksenija Franjo, Službenica Milosrđa iz samostana u Vođincima uputili su se na hodočašće Kraljici Mira u njezino svetište u Međugorju od petka 4. do nedjelje 6. travnja 2025.
Došli smo ti Majko draga, sa svih strana ove zemlje, donijesmo ti jade svoje i u njima svoje želje – pjevali su hodočasnici pozdravljajući Gospu, Kraljicu Mira nakon višesatnog putovanja autobusom kroz Bosnu i Hercegovinu, protkanoga molitvom, pjesmom i radošću.
Po dolasku u Međugorje, u petak uvečer hodočasnici su imali su prigodu sudjelovati u čašćenju Kistova križa u župnoj crkvi sv. Jakova te se pomiriti s Gospodinom u sakramentu ispovijedi.
U subotu, rano izjutra uslijedio je pohod brdu Križevac, uz pobožnost Križnoga puta koje je predvodio vođinački župnik preč. Ante Šiško uz razmatranje Muke Gospodinove prema tekstovima fra Slavka Barbarića. Po dolasku na vrh, podno križa, hodočasnici su ostali neko vrijeme u tišini i osobnoj molitvi. Nakon silaska s ‘Križevca’ uslijedio je zajednički objed i kratki odmor prije poslijepodnevnog polaska na Brdo Gospina ukazanja, na kojemu su svi imali vrijeme za osobnu molitvu Gospi, predajući joj sve nakane svojih srdaca, za sebe i za bližnje.
Subotnja večer provedena je u osobom molitvenom programu po izboru, uz večernju misu i klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Dan Gospodnji, nedjelja, bio je u znaku sudjelovanja na misi u zajedništvu nekoliko tisuća hodočasnika iz brojnih zemalja, a poslije mise i u obilasku znamenitih lokacija Međugorja.
Brojni su hodočasnici, napose oni koji su prvi puta došli u Međugorje posvjedočili Gospinu duhovnu blizinu kao i samoga Isusa, koji je, kako su osjetili, brisao njihove suze dajući im novu snagu i utjehu pred teretima njihove životne svakodnevice. Neki, napose stariji mislili su kako se neće moći uspeti na oba brda u jednome danu, no Duh Božji vodio ih je, kažu, usponom dok su birali korake između oštrog i skliskog kamenja. Neki su svjedočili jasnim znacima Božje providnosti: poput moći molitve kojom su pobijedili kušnje fizičkog napora i boli prilikom penjanja na ‘Križevac’ ili pak pronalaska mobitela što ga je bio izgubio jedan stariji hodočasnik iz Belgije, kojemu ga je jedan od naših hodočasnika pošteno vratio i za to bio neočekivano nagrađen. Mnogi su i prilikom penjanja na brdo ‘Križevac’ dobili dodatnu snagu nakon što su susreli jednoga slijepca koji se također penjao na brdo, kao i mladu majku koja je prema vrh u naručju nosila malu bebu.
Poslije zajedničkog nedjeljnog ručka uslijedio je povratak u Slavoniju, koji je i ovoga puta prošao u znaku svjedočanstava hodočasnika. Na inicijativu župnika Ante, svaki od hodočasnika imao je ulogu „anđela čuvara“ nekome iz skupine, čije je ime napisano na papiriću izvukao na početku putovanja. Tko je kome bio anđeo čuvar i tijekom hodočašća molio i diskretno pazio na svog štićenika, otkriveno je tijekom povratka, u autobusu uz razmjenu simboličnih darova kao uspomenu na ovo hodočašće koje je mnoge duhovno obogatilo i osnažilo, ali i izrodilo nova prijateljstva. Tekst i fotografije: Ruža Keser
