Župljani malog mjesta Svetog Kuzma iz Riječke nadbiskupije proslavili su blagdan svojih nebeskih zaštitnika svetih Kuzme i Damjana. Sv. Kuzam administrativno pripada Gradu Rijeci a crkveno je fiijala župe Bakar. Proslavi blagdana prethodila je molitvena priprava od dva dana koju je predvodio župni upravitelj Bakra, vlč. Zdenko Lendul kao i blagdansku misu prijepodne. Tada je suslavio mons. Sanjin Francetić. Poslijepodnevnu sv.misu u 18 sati predvodio je vlč. Ivan Friščić župnik Gornje Drenove u Rijeci a suslavili su vlč. Domagoj Duvnjak, župnik Cernika, Kukuljanova i Škrljeva; vlč. Marko Šarić župnik Hreljina i Zlobina i vlč. Zdenko Lendul, domaćin.
Vlč. Friščić u propovijedi dosta se kritično osvrnuo na današnje kršćansko življenje, na današnje slabo svjedočenje vjere uspoređujući ju s čvrstom vjerom mučenika svetih Kuzme i Damjana koji su za svoju vjeru tešim mučenjem predali svoje živote u 3.stoljeću dok kršćanstvo još nije bilo priznato:” Dobro bi bilo da si svi zajedno ali i svaki od nas pojedinačno postavimo pitanje:što sam ja danas kadar podnijeti, pretrpjeti, žrtvovati za svoju vjeru? Većina današnjih kršćana katolika nije kadra žrtvovati malo vremena za nedjeljnu sv.misu, a kamoli što drugo. Većina današnjih kršćana katolika su kršćani samo na papiru, krsnim listom, kršteni pogani. U evanđelju nas Isus potiče da se ne trebamo bojati onih koji ubijaju tijelo jer ne mogu ubiti dušu. Mnogi danas žive u strahu da ne bi izgubili svoje privilegije, ili da ne budu izrugani u medijima,ili ismijani među prijateljima, ili izrugani na radnom mjestu zbog javnog svjedočenja svoje vjere i iznošenja svojih stavova. Mnogi mediji samo čekaju kada će nešto loše objaviti o Crkvi a zataškava se sve dobro što Crkva čini.
Sotona je lukavi zavodnik koji nas udaljuje od Crkve, župne zajednice i na kraju od Boga. Izmišljaju se laskave titule i nagrade, dobit ćeš pohvale i pljesak kada iznevjeriš svoga prijatelja, kad žrtvuješ svoju obitelj,kad izdaš svoj narod, kad pogaziš svoju vjeru i sve što ti je prije možda bilo sveto. Mnogi se pribojavaju da će im reći da su nazadni ako su vjerni Crkvi. Uvijek neki strah i obzir što će netko reći. Koliko ljudi na sprovodu moli, ili na vjenčanju? Kao da se srame. Koliko ih poslije sprovoda dođe na sv.misu, a to je najvažniji dio oproštaja od pokojnika? Više se bojimo što će ljudi reći, nego što mislimo čemu se Bog s nama raduje.Isus nas jasno poziva da ne smijemo imati straha pred bezbožnicima i različitim zavodnicima ovoga svijeta jer oni mogu ubiti samo tijelo a više se trebamo bojati onoga koji može pogubiti tijelo i dušu u paklu. “-rekao je vlč Friščić te istaknuo svete Kuzmu i Damjana koji su iskreno ljubili Boga i Isusa i koji su svojim životima to pokazali i priznali.:”Strah je gubitak vjere ali i ljubavi. Nije smrt ono čega bismo se trebali plašiti nego suda za toliko toga što smo propustili učiniti. Ima vrednota koje su važne kao sam život a to su: vjera,ljubav, svetost, milosrđe, praštanje, susosjećanje, dobrota srca.Onaj koji se odrekne Boga odrekne se i izvora života, taj se odriče temelja vječnoga života, posebice kada to čini javno, kada se javno pred svijetom stidi svoje vjere. Čuli smo Isusove riječi:Tko se odrekne mene i mojih riječi i ja ću se odreći njega pred Ocem nebeskim, takvome bi bilo bolje da se ni rodio nije. Nemojte roditelji zaboraviti govoriti svojoj djeci o Bogu kada vidite da su vam djeca odlutala od Boga i Crkve bez obzira na njihove godine.
Bojati se Boga da ga ne uvrijedimo je pozitivan strah. Takav strah nas čuva od prevrtljivosti i kukvičluka, čuva nas od ovisnosti za bogatstvom, materijalnim dobrima, od mišljenja da nam nitko pa ni Bog ne treba, što je velika zabluda i sotonska zamka. Dobro je paziti na zdravlje ali još više na zdravlje duše i čistoću srca. Isus nas uči da se prava ljubav pokazuje u spremnosti žrtvovati svoj život za one koje volimo, za svoju vjeru, za vjernost Njemu do kraja kao što su to posvjedočili Božji miljenici i naši uzori, današnji slavljenici sv. Kuzma i Damjan.Neka nam oni izmole hrabru i postojanu vjeru do smrti kako bismo zajedno s njima osvojili neuveli vijenac vječnoga života.” – završio je propovjednik.
Misno slavlje pjesmom je pratio zbor udruženih pjevača iz župa Bakarskog dekanata i šire pod vodstvom Anđelka Dujmića i orguljskom pratnjom Bartola Reljca. (Gordana Fumić)
Objavljeno: 27. rujna 2024.
