Župljani Dramlja proslavili su u četvrtak, 22. svibnja, blagdan svoje nebeske zaštitnice, sv. Jelene djevice i mučenice. Proslava je započela na dramaljskoj Kalvariji, gdje je riječki nadbiskup blagoslovio obnovljenu kapelu, šest restauriranih kipova i tri drvena križa. Posebnu vrijednost ovim kipovima daje činjenica da su izrađeni u prirodnoj veličini, uz očuvanje autentičnog oblika i izgleda, što ih čini rijetkim primjerima sakralne umjetnosti.
Okupljenim vjernicima nadbiskup je poručio da žive logiku križa: logiku služenja, opraštanja, okretanja drugog obraza, logiku oprosta. „Pokušajmo živjeti tu logiku koja je sažeta u rečenici koju je Isus rekao svojim učenicima kada im je prvi put navijestio da će biti mučen: ‘Tko želi biti moj učenik, neka uzme svoj križ i ide za mnom.’ Križ i Uskrs čine jedinstvo u Isusovu slučaju, a ako živimo logikom križa, i mi ćemo suuskrsnuti“, poručio je nadbiskup Uzinić.
Nakon blagoslova, u procesiji se krenulo od Kalvarije do župne crkve sv. Jelene djevice i mučenice, u kojoj je slavljena misa koju je predslavio nadbiskup Uzinić. U misnom slavlju suslavio je generalni vikar Riječke nadbiskupije Mario Tomljanović, zajedno sa svećenicima Crikveničkog dekanata. Čestitajući župljanima svetkovinu njihove nebeske zaštitnice, nadbiskup je posebno istaknuo radost zbog zajedništva svećenika toga dekanata, koji se u lijepom broju okupljaju na misama u župama toga kraja.
Propovijed je započeo osvrtom na silazak s dramaljske Kalvarije do župne crkve, rekavši da se, kao što križ vodi k uskrsnuću, tako i naše slavlje od otajstva križa nastavlja u otajstvu pobjede. O toj pobjedi svjedoči i sv. Jelena, koja je svojim životom nasljedovala Isusa i živi u zajedništvu s njime. Ta svetost je i naš put.
Govoreći o Božjoj ljubavi, o kojoj piše evanđelist Ivan (Iv 15,9-11), nadbiskup je naglasio da je križ najbolji znak te ljubavi, dok je Isusovo uskrsnuće njezina nužnost. „Biti ljubljen i ljubiti – to su najdublje i najvažnije težnje svakog ljudskog bića, bilo u odnosu prema Bogu, bilo u odnosu jednih prema drugima. Kada nismo ljubljeni ili ne uspijevamo ljubiti, to u nama izaziva duboku bol, koja može prerasti u depresiju ili osjećaj napuštenosti. Zato razumijemo Isusovu žarku molitvu u trenucima kada je osjećao da će biti ostavljen i sam.“
Isus zato upućuje poziv svojim učenicima, tada i danas: „Ostanite u mojoj ljubavi.“ Uzinić je dodao da je Isus imao potrebu protumačiti savršenstvo te ljubavi, pozivajući: „Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja vas ljubio.“ Ta se ljubav preko Sina u Duhu Svetom daruje nama – dar koji nas poziva na radost, jer nas je Bog stvorio da bismo bili radosni. Ta ljubav uvjetovana je zajedništvom s Isusom. U njoj je unutarnja snaga koja nam omogućuje čuvati njegove zapovijedi.
U nastavku je protumačio da evanđelist Ivan ne ponavlja bez razloga riječ „ostati“. To čini nakon govora u dvorani Posljednje večere. Učenici tada nisu ostali – razbježali su se. Ostao je samo učenik kojega je Isus ljubio. U tom učeniku možemo prepoznati sebe, ali i druge. Ostali su oni koji su na Isusovu ljubav odgovorili ljubavlju. Prva Crkva bila je obilježena upravo onima koji su ostali s Isusom i time pokazivali da su njegovi. Takva je bila i sv. Jelena – svojom svetošću, djevičanstvom i mučeništvom.
Djevičanstvo je bio odabir potpunog predanja Isusu, a mučeništvo znak potpune vjernosti Kristu do kraja. Isus je rekao da nema veće ljubavi od one ‘dati život za drugoga’. On je to učinio, a oni koji su ga slijedili poznati su nam danas kao mučenici. Djevičanstvo i mučeništvo znače potpuno predanje sebe – tako da prestajemo postojati mi, a ostaje samo Krist. Takvo što moguće je i danas, rekao je Uzinić.
Onima koji su odabrali duhovni poziv, to uključuje i poziv na djevičanstvo – potpuno predanje Isusu. Ne živimo u vremenu i prostoru gdje se vjeru često svjedoči mučeništvom, iako i danas ima onih koji su zbog vjere progonjeni i ubijeni. No to nije poziv za većinu kršćana. Većini nije dano da žive u celibatu ili da životom svjedoče do smrti, ali su svi pozvani ostati s Isusom – ustrajno, vjerno i s povjerenjem u Božju ljubav, osobito u odnosima s drugima, napose onima najpotrebnijima.
Nadbiskup je u nastavku podsjetio na riječi pape Lava XIII., koji je govoreći o mučeništvu sv. Ignacija Antiohijskog, rekao da su svi koji imaju poziv služenja u Crkvi pozvani „nestati kako bi ostao Krist, umanjiti se da bi on bio poznat i proslavljen“. To je poziv ne samo nekim kršćanima, nego svima nama. Biti kršćanin znači dopustiti Kristu da bude vidljiv u nama – u našim djelima i izborima. Osobito to znači, kada biramo između različitih „ljubavi“, uvijek izabrati njegovu ljubav.
Uzinić je spomenuo i riječi blagopokojnog pape Franje, koji je komentirajući ovo evanđelje upozorio kako nam se danas nude mnoge „ljubavi“ – ljubav prema novcu, taštini, oholosti, moći, čak i po cijenu nepravde. No, to nisu Isusove ljubavi. Isus nas poziva da ostanemo u njegovoj ljubavi – ljubavi koja se priginje nad druge, koja služi i daje sebe za druge. „Nije lako živjeti takvu ljubav, a još je teže ustrajati u njoj“, istaknuo je nadbiskup. Zbog toga svjedočimo brojne rastave, napuštanja svećeničkih i redovničkih poziva. Živimo u vremenu površnosti i nestalnosti, u kojem je teško održati trajne odnose. No, Isus nas poziva na trajnost i vjernost, da budemo s njim – ne samo radi onoga što činimo, nego da uistinu budemo s njim. Tada naš život donosi plod – ne zato što činimo više, nego jer to činimo s njim i u njemu, na najbolji mogući način, dajući pun smisao svemu što činimo.
Na kraju propovijedi nadbiskup je citirao sv. Tereziju od Djeteta Isusa, poručujući da i u današnjem svijetu nestalnosti i površnosti znamo izabrati pravu ljubav – i ustrajati u njoj. Takva duša, koja je znala izabrati pravu ljubav, bila je i sv. Jelena djevica i mučenica.
Nakon mise, ispred župne crkve upriličen je prigodan agape za sve župljane i hodočasnike.
Objavljeno: 23. svibnja 2025.
