U jubilarnoj godini sve župe Hvarskog dekanata hodočastile su u Hvar. Hodočasnici su u katedrali od 9 sati imali prigodu za ispovijed te bi se potom okupili ispred crkve sestara benediktinki, koludrica, gdje je hvarski župnik i dekan don Toni Plenković predvodio uvodni molitveni program: Nakon toga bi vjernici, idući za svojim barjacima, u procesiji pjevali do katedrale gdje ih je dočekao i blagoslivljao biskup Vidović koji bi potom u 10 sati predvodio misno slavlje, a koncelebrirali su dekan Plenković i pristigli župnici i svećenici, dok je Katedralni zbor pjevao Jubilejski himan nakon popričesne molitve. U programu hodočašća sudjelovale su i bratovštine otoka Hvara te redovnice koje djeluju u biskupiji.
Hodočašća su započele župe Jelsa, Poljica, Brusje i Velo Grablje 23. veljače, na sedmu nedjelju kroz godinu. Župe Stari Grad, Dol i Milna hodočastile su 2. ožujka, na osmu nedjelju kroz godinu, a župe Vrboska, Pitve, Vrbanja, Vrisnik i Selca 23. ožujka, na treću korizmenu nedjelju. Hodočašća su završile župe Svirče, Sveta Nedjelja, Zastražišće, Gdinj, Bogomolje i Sućuraj, 30. ožujka, na četvrtu nedjelju korizme. Na svim hodočašćima s hodočasnicima su bili i njihovi župnici.
U propovijedi na zadnjem hodočašću biskup Vidović napomenuo je kako je korizma „posebno milosno vrijeme, pogodno za obraćenje. A obraćenje nipošto nije samo jedan događaj. Ono je trenutak prosvjetljenja kad shvaćam tko sam i želja da napravim obrat svoga života. To je tek početak obraćenja. Ono je zapravo jedno neprestano događanje, cjeloživotni program. Cijeloga se života obraćam, do zadnjeg daha svoga života“.
Zajedništvo s Bogom je presudno kako bismo bili sretni i ostvareni u životu, a ne Božji darovi. Tako nam oko, kao dar Božji, u mraku ništa ne vrijedi. Svi smo mi unikati, puni Božjih darova, ali bez dara prosvjetljenja, ako nismo prožeti Isusovim svjetlom, ti darovi ne vrijede ništa. Štoviše, oni se mogu okrenuti protiv nas i biti razlog spoticanja i nesreće u našem životu, o čemu upravo govori pročitana prispodoba. Otac poštuje slobodu i pravo mlađeg sina. A on, tek kad je pao ispod nivoa svinja, dolazi k sebi i sjeća se dobrote i lica svoga Oca, koji mu ganut ide u susret i grli ga, jer sin je nemoćan, a Otac je moćan. Inicijativa je kod Oca. Od nas se samo traži da budemo toga svjesni; da imamo neizmjerno milosrdnog Oca koji me uvijek prima, u svakoj prilici i neprilici i da mu se uvijek iznova mogu vratiti. Otac je sretan jer ,sin mu bijaše mrtav i oživje, bijaše izgubljen i nađe se’. Svaki put kad se vraćamo svome Ocu s naših lutalačkih puteva, kad mu donosimo pregršt svojih grijeha, on nas radosno prima. Najveći dar koji možemo dati svom nebeskome Ocu jesu naši grijesi. Svaki put kad se ispovijedam i od Oca tražim oprost On pravi gozbu ljubavi. Stoga ova jubilejska godina u svom središtu ima ispovijed, vratiti se svome Ocu i živjeti s njim, kao mladica na trsu“, rekao je.
Nakon popričesne molitve, barjaci, bratimi, ministranti, svećenici i Biskup, uz pjevanje jubilejske himne, u procesiji su došli u kapelu sv. Križa gdje je pred sv. Križićem biskup predvodio jubilejske molitve. Potom su zapjevane riječi „Zdravo, Križu, nado jedina“. U to vrijeme biskup Vidović je s čuvenim sv. Križićem udijelio završni blagoslov, nakon čega je uslijedilo druženje u vrtu biskupije.
