Vjernička zajednica Uzvišenja Svetog Križa Jelakše, koja se nalazi u općini Olovo, proslavila je 20. srpnja svoj drugotni patron Sv. Iliju te obilježila stoljeće od obnove župe, piše portal Nedjelja.
Euharistiju je slavio na oltaru ispred crkve vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić. Koncelebiralo je desetak svećenika među kojima su bili dekan Sutješkog dekanata i župnik u Brezi preč. Pero Brkić te župnik u Jelaškama vlč. Marcel Tunjić.
Prije početka mise pristigle vjernike i hodočasnike, štovatelje Svetog Ilije, kao i sve one koji su došli na proslavu stoljeća vjernikčke zajednice, pozdravio je vlč. Tunjić
Zahvala svim pastirima i vjernicima
Prigodnu propovijed, koju je naslovio Ponosni gorski vjernici i dragi Isusovi svjedoci, imao je mons. Vukšić. Na početku homilije istaknuo je kako se euharistija slavi zbog proslave obljetnice župe i drugotnog patrona te dodao kako se na euharistiji sjećamo i „svih brojnih ljudi koji su, kao katolici, tijekom stoljeća ovdje Boga slavili i bili svjedoci Isusova evanđelja i, kao Hrvati, bili znak žive prisutnosti svoga naroda“.
„I zahvaljujemo im za svaki oblik iskazane njihove ljudske dobrote, kršćanske vjernosti i narodne ustrajnosti. Naime, župa Jelaške spominje se u povijesnim dokumentima još tijekom 14. i 15. st., a nebeski zaštitnik te stare župe bio je Ilija prorok. Tijekom kasnijih stoljeća, za vrijeme otomanske okupacije i tadašnjih stradanja, nestala je stara župa. No preostali vjernici su, međutim, i u tim teškim okolnostima, uvijek čuvali uspomenu na svoju župu i u tom ustrajali. To sjećanje živjelo je posebice po tomu što su, u skladu s mogućnostima, zajedno s franjevcima, koji su za njih vodili duhovnu brigu, nastavili stalno iskazivati štovanje svom nebeskom zaštitniku, Iliji proroku, tako što su se, posebice o blagdanu ovoga velikog starozavjetnog čovjeka Božjega, ovdje okupljali na molitvu“, kazao je nadbiskup napominjući kako, zahvaljujući upravo toj svojoj pobožnoj tradiciji i sjećanju, vjernici ovoga kraja su prije 100 godina molili nadležnu crkvenu vlast da ponovno bude uspostavljena župa Jelaške što je u proljeće 1924. i učinjeno.
Progovorio je i o prvom župniku vlč. Petru Živkoviću te se prisjetio i zahvalio svim duhovnim pastirima, koji su služili ovom dragom dijelu pobožnoga naroda Božjega, jednako onima u dalekoj prošlosti kao i ovima kroz proteklih 100 godina.
„Samo dragi Bog zna koliko su, zajedno s Isusovim vjernicima, koji su im bili povjereni, ovdje visoko pod nebesima i daleko od velikih središta i naselja, u samozataji i ponizno, a često i u strahu, kao vjerni druzi svoga puka, svećenici s narodom trpjeli, ustrajavali, posrtali, ustajali, prosvjećivali, propovijedali, ispovijedali, posvećivali, pomagali, opominjali, hvalili, poticali, hrabrili, molili za oprost slabosti i za obraćenje, svoje i drugih, i tako zaslužili mnogo Božjih blagoslova. I samo dragi Bog zna jesu li i koliko puta, poput Ilije proroka, u tim kušnjama zajedno s njim i njegovim riječima vapili: ‘Već mi je svega dosta, Gospodine. Ne mogu više!’ (…) U istim okolnostima i kušnjama bili su i ustrajavali također vjernici, članovi njihova duhovnoga stada. Jednako su i vrlo često bili kušani, ali su opstajali kao ustrajni i ponosni gorski vjernici i dragi Isusovi svjedoci“, kazao je i u zahvali svim svećenicima, to jest pastirima i vjernicima, te cijeloj župi Jelaške, nekadašnjoj koja je nestala u vihoru povijesti, i sadašnjoj koja se bori za svoju budućnost pročitao pjesmu grkokatoličkog svećenika Jovana Hranilovića Oj vi gorski svećenici neshvaćeni mučenici.
Služiti Gospodinu
U završnom dijelu svoje homilije progovorio je o Sv. Iliji koji se zbog propovijedanja da je Gospodin jedini Bog i kako se samo njemu treba klanjati i služiti mu, izložio ogromnoj opasnosti. „Usprkos ljudskim krizama, u liku Ilije proroka nalazimo uzorak vjernika spremnoga ostati vjeran jedinom Bogu i žrtvovati se za čistoću vjere. Stoga je zaista poučno i poticajno uočiti i s ove Gore poručiti kako je Ilija, nakon svoje ‘krize pustinje’, životne i duhovne pustinje osamljenosti više negoli zemljopisne, nakon krize ostavljenosti, krize samoće, postao čovjek poslušnosti Bogu, čovjek unutrašnje čistoće, čovjek molitve, odmaka od štovanje vrednota ovoga svijeta, čovjek žarke želje da vidi Boga, da bude s njim zajedno, čovjek zahvaćen ljubavlju koju je svjedočio i propovijedao drugim ljudima i udaljavao ih od zla“, kazao je na kraju te zavapio „neka dragi Bog, po zagovoru Ilije proroka, blagoslovi sve, duhovne pastire i cijelo svoje stado, kako bi ljudi uvijek nadvladavali kušnje, uzajamno se poštivali, bili svjedoci Božje ljubavi u svijetu, revnovali za slavu Boga svemogućega i tako tražili njegovo lice“.
Liturgijsko slavlje animirao je zbor mladih župe Vareš pod ravnanjem fra Leona Pendića.
Na kraju mise, poslije zahvale vlč. Marcela, župljanke Emilija i Biljana su nadbiskupu Tomi uručile prigodni dar
Vjernička zajednica se za proslavu obljetnice i drugotnog patrona pripremala trodnevnicom.
Drevna župa
Inače, jedna od tri župe u Vrhbosanskoj nadbiskupiji koja za naslovnika ima Uzvišenje Sv. Križa je vjernička zajednica u Jelaškama, koja se prostire se na rubnim obroncima Konjuha i Zvijezde u dolini Krivaje, na prometnom potezu od Olova prema Zavidovićima. Središte je župe u selu Stojčići. U tom je selu župna crkva posvećena Uzvišenju Sv. Križa. Sam toponim Jelaške, kako bilježe ljetopisi, spominje se u 14. i 15. stoljeću, a prije pada Bosne pod osmansku vlast bile su u sastavu Kraljeve zemlje – Bobovac. Stara je župa postojala još u 15. stoljeću, zaštitnik joj je bio Sv. Ilija, a pripadala je franjevačkom samostanu u Olovu. Nakon provale Turaka, župi se gubi svaki trag. No, 1623. ponovno se spominje u sastavu olovskog samostana.
Mnogo kasnije, 1924., uslišena je zamolba mještana Jelašaka i Dištice te je obnovljena stara župa Jelaške. Prvotni zaštitnik novoobnovljene stare župe bilo je Našašće Sv. Križa, da bi potom za patrona bilo uzeto Uzvišenje Svetog Križa. (kta/nedjelja.ba)
