Žminjska župna crkva sv. Mihovila ugostila je proslavu druge ovogodišnje zlatne mise, preč. Milan Mužina, pulski dekan, ravnatelj Svećeničkog doma Betanija, župnik jedne od najvećih pulskih župa, svoj je zlatni svećenički jubilej u rodnoj župi proslavio u nedjelju, 15. rujna. Nahnutu homiliju tom je prigodom okupljenima uputio o. Diego Deklić, župnik pulske Župe sv. Antuna Padovanskog, a u koncelebraciji je bilo desetak svećenika, generalni vikar biskupije vlč. Rikard Lekaj, ravnatelj dijecezanskog Caritasa, također ovogodišnji žminjski zlatomisnik preč. Željko Zec te drugi svećenici iz raznih dijelova biskupije. Koncelebrirao je i o. Zoran Vladušić, grkokatolički svećenik, koji je bio vjeroučenik preč. Mužine u pulskoj gimnaziji.
Nakon zvukova tradicijskog instrumenta roženice koji je svečara pratio od župne kuće preko trga do crkve, župni zbor sv. Mihovila iz Žminja ulaznu je procesiju koncelebranata do oltara dopratio veličanstvenom izvedbom pjesme „Zlatomisniče pozdravljen“. Žminjskim je zborom dirigirala Aleksandra Orbanić, a na orguljama pratila Nela Božac, koja je svirala i na mladoj misi i na srebrnom misnom slavlju preč. Mužine. Osim zbora domaćina na tom je zlatomisničkom slavlju svome župniku pjevao i Župni zbor Župe sv. Pavla apostola iz Pule pod ravnanjem dr. Andreja Angelinija te uz orguljsku pratnju maestra Branka Okmace.
U uvodnim pozdravima mjesni župnik vlč. Jordan Rovis je čestitao svečaru. On je izrekao kratki osvrt na svećeništvo, „Bogu na slavu i ljudima na svekoliku dobrobit“, a u nastavku je citirao zapis iz župne kronike tadašnjeg župnika pok. mons. Marcela Krebela o iščekivanju mladomisničkog slavlja preč. Mužine 11. kolovoza 1974. godine, zapisao je kako je nakon velikog nevremena prethodne noći toga dana osvanulo prekrasno sunčano jutro. Župnik je pozdravio obitelj svečara, domaće župljane i goste. Poseban je pozdrav uputio dr. Angeliniju, voditelju Zbora Župe sv. Pavla iz Pule, čestitavši mu na nedavnom imenovanju ravnateljem Opće bolnice Pula uručio mu je u ime Župe Žminj prigodni dar.
Misi je nazočila i dr. Irena Hrstić, državna tajnica u Ministarstvu zdravstva, donedavna ravnateljica pulske bolnice,imam pulske Islamske zajednice Esad ef. Jukan, ravnateljica Istarskog narodnog kazališta Gordana Jeromela Kaić te drugi predstavnici društvenog i kulturnog života i javnih ustanova.
Na početku homilije, fra Diego Deklić se osvrnuo na misna čitanja. Tako je naglasio kako Izaija govori o „nekoj tajanstvenoj osobi kojoj se ne zna ime, ali koja je predstavljena kao vjeran učenik onoga što mu Bog govori. Bog ga šalje njegovom narodu, a on će na kraju taj sluga Gospodnji čak životom platiti zbog toga što je ispunio povjereno mu poslanje. U toj tajanstvenoj osobi koju je navijestio Izaija, Crkva je prepoznala Gospodina Isusa kojega nam je Bog Otac poslao da nam donese spasenje“.
U duhu slavlja zlatne mise, propovjednik je posebno ukazao na riječi iz tog čitanja „Gospodin Bog uho mi otvori, ja se ne protivih niti uzmicah“, te nastavio „u ovom svečanom času u kojem Bogu zahvaljujemo za 50 godina svećeničke službe jednog Božjega službenika, prečasnog Milanu Mužine, kao da nas Božja riječ želi podsjetiti na to kako je sve počelo, jer i na velečasnog Milana mogu se primijeniti proročke riječi ‘Gospodin Bog uho mi otvori’“. Podsjetio je, kako se to dogodilo upravo u Žminju na sprovodu mladog svećenika Pavla Modrušana, kada je mladi Milan, koji je već bio upisao drugi razred učiteljske škole, noseći vijenac na sprovodnoj povorci, začuo u srcu jasan glas koji ga je upitao „zašto ga ti ne bi zamijenio?“
„Iako se s početka borio sam sa sobom, ipak je Gospodinu na njegov glas, na njegov upit odgovorio potvrdno. Zbog toga smo danas i ovdje. Ali da bi uopće mladi Milan mogao čuti i odgovoriti na Gospodinov upit, bilo je važno da njegovo srce bude otvoreno i slobodno“ naglasio je fra Diego.
Nadalje, osvrćući se na misno evanđelje, propovjednik je posvjestio, kako se svi mi susrećemo s jednim Isusovim pitanjem. „To pitanje najprije bilo upućeno Njegovim prvim učenicima, a onda i svima nama. ‘A što vi kažete, tko sam ja? Što ti kažeš, tko sam ja?“.
Pojašnjavajući važnost toga pitanja, propovjednik je posvjestio, kako „svi mi sabrani na ovome svetom mjestu, nismo samo neki obični skup ljudi. Mi smo ovdje Crkva, zajednica Isusovih učenika i učenica koja i nakon 20 stoljeća, ispovijeda istu vjeru koju je u ime prvih učenika ispovjedio apostol Petar. ‘Ti si Krist, Ti si Božji pomazanik, Ti si Bog, Ti si Učitelj i naš Spasitelj’. No, ukoliko je zaista Gospodin Isus naš Bog i Učitelj, onda to konkretno znači da u svom životu nam valja imati otvorene uši za Njegov glas, za Njegovu riječ, za Njegovu istinu i da se tomu ne protivimo i ne uzmičemo“.
Stoga, nastavio je propovjednik, važno je naučiti ispravan učenički stav kojeg danas možemo naučiti iz pogreške apostola Petra. „Petar u svojoj ljudskoj kratkovidnosti i naivnoj dobroj volji, Isusa uzeti u stranu i onako potiho u četiri oka odvraća ga od muke i smrti. Svima nam je bilo pomalo neugodno slušati oštre Isusove riječi upućene Petru ‘Nosi se od mene, Sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko’“. No, fra Deklić je pojasnio, kako u grčkom originalu ove riječi zvuče jasnije. „Isus ne kaže Petru ‘nosi se’, već ‘stani iza mene’. Naime, Isus nije potjerao Petra, nego ga je uputio na njegovo pravo mjesto, tj. ‘stani iza mene, ne ispred mene’“. U tom je kontekstu, propovjednik posvjestio kako je to ispravan stav Isusovog učenika, i svakog kršćanina, a to znači i svećenika „stati iza Isusa, a ne trčati naprijed“, jer mi trebamo učiti od Njega, a ne On od nas. „Njemu zato trebamo dati prvenstvo, njemu prepustiti kormilo svoga života i pustiti da ga On vodi. Zato je važno otvoriti uho, kao što reče Izaija, otvoriti uho za Isusovu volju u našem životu, ne protiviti joj se, niti joj uzmicati, nego ju svakodnevno slušati i poslušati, ustrajno ići za Isusom Kristom i onda kada je lijepo i lako, ali i onda kada je zahtjevno i teško. Nije jednostavno biti kršćanin, nije jednostavno i lako biti svećenik, ali je lijepo i daje našem životu puni smisao, jer pripadati Isusu Kristu najviše je od svega što na ovoj zemlji možemo postići. Darovati mu svoje snage, svoje dane i godine, svoj život, da bi ga On mogao upotrijebiti za svoju slavu. Da bi On mogao ući u naš život i opet tako ući u ovaj naš svijet, da bi sada po nama mogao, kako je lijepo zapisano, proći i opet ovom zemljom čineći dobro“ rekao je propovjednik, te nastavio „nema ispunjenijeg života od onoga koji se Bogu stavlja na raspolaganje. I zato smo danas ovdje, ne da bismo u središte ove svete euharistije stavili jednog čovjeka, pa makar to bio i naš današnji svečar, nego da od srca zahvalimo Gospodinu Isusu Kristu, našem velikom svećeniku, koji je velečasnog Milana poslao k nama, da po njemu već 50 godina među nama naviješta evanđelje, oprašta grijehe, ohrabruje i tješi, poučava i vodi, hrani i posvećuje“.
Dok Bogu danas zahvaljujemo za pažljivo uho i srce našega svečara Milana, koje mu se otvorilo ovdje prije 59 godina u Žminju, molimo i za sve nas da svaki na svome mjestu, svaki u svome životu ispunimo to kraja svoje kršćansko poslanje, da budemo učenici i učenice Isusa Krista, koji neće trčati pred njim, nego ići za Njim. Ali molimo i za one koje Gospodin možda baš ovoga časa ovdje u Žminju na ovom današnjem svetom slavlju poziva i pita „A zašto ga ti ne bi zamijenio? Zašto ti ne bi nastavio ono što je velečasni Milan u svome životu ostvario?“, rekao je na kraju homilije fra Diego.
Čestitanja i darivanja
Prije otpusnog blagoslova uslijedio je trenutak čestitanja i darivanja zlatomisnika. U ime župe Žminj čestitku svečaru izrekao je Milan Galant, član Župnog pastoralnog vijeća te voditelj župnoga zbora. U ime župljana Žminja slavljeniku je uručen povijesni grb Žminja i umjetnička slika najstarije žminjske kapelice, kapelice na Pilju iz 1734. godine.
U ime biskupa Ivana Štironje i svih članova biskupijskog ordinarijata čestitku je izrekao generalni vikar vlč. Rikard Lekaj te je svečaru uručen set misnica.
U ime Župe sv. Pavla ap. čestitku je izrekla Doris Mejak, a u ime generacije ministranata iz te župe emotivni čestitarski govor pročitao je Klaudio Knapić.
Župnik Rovis je pročitao prijevod teksta Apostolskog blagoslova koji je uručen svečaru.
U ime župe Pićan slavljeniku je čestitku izrekla Neva Gržinić te ga je pozvala da i u Pićan dođe misom zahvaliti Bogu za svojih pet desetljeća svećeništva.
Iz Fažane je riječ pozdrava i čestitku uputila župljanka Nadia Brenko te je u ime župnika, preč. Ilije Jakovljevića, pozvala preč. Mužinu i preč. Zeca, kao bivše župnike Fažane, da svoje jubileje proslave zajedno u Fažani u prigodi svetih Kuzme i Damjana.
U ime župe Gospe od Mora u Puli, gdje je svečar djelovao sedam godina na početku svog pastoralnog rada, prigodne riječi siječanja i čestitanja izrekao je prof. Ivan Jurković.
Preč. Mužina se je na početku svoga obraćanja prisjetio posjeta baki pred odlazak u učiteljsku školu u Pulu, brinula se za njegovu budućnost i za njegov vjerski život obzirom na učiteljski posao koji je bio izabrao, no njegova je majka na to proročki odgovorila da „Bog zna što će biti do kraja školovanja“. Nadalje je se sjetio dana i trenutka, 7. studenog 1965., u 14:15, kod crkve Svete Marije Svetomore nedaleko Žminja, kada je, kako je rekao, na sprovodu mladog, tragično preminulog svećenika Pavla Modrušana u srcu čuo glas, poziv ‘zašto ga ti ne bi zamijenio?’. „Prošlo je od tada 59 godina, 50 godina službe Bogu i ljudima, u dragoj našoj biskupiji, u Istri, u našoj domovini Hrvatskoj, u nezaboravnim župama gdje mi je bilo uvijek lijepo; sve te drage ljude nosim i dalje u svome srcu i želim s njima danas zahvaliti za lijepe provedene dane i godine, kratko u Umagu, Gospi do Mora, Svetom Pavlu, Pićnu, Fažani, zatim ponovno u Fažani i sada već 16 godina u Župi sv. Pavla“, rekao je svečar. Izrekao je zahvalu svim svojim župljanima iz svih tih župa, zahvalu je uputio prvoj učiteljici iz škole u selu Mužini, nastavnicima iz škole u Žminju, profesorima iz učiteljske škole u Puli, iz sjemeništa u Pazinu te sa teologije u Rijeci. Zahvalu je uputio pok. župnicima Žminja Rudolfu Zafranu i Marcelu Krebelu. Zahvalio je orguljašima i pjevačima, župniku Rovisu sa suradnicima na organizaciji slavlja, svećenicima, redovnicama, čestitarima i svima ostalima.
Na kraju misnoga slavlja održan je tradicionalni ofer, čašćenje mladomisničkog križa, koji ga je, kako je sam svečar pojasnio, pratio sve od mlade mise.
Po izlasku iz crkve sudionici slavlja primili su spomen sličicu. U obližnjoj dvorani onkraj trga bilo moguće pogledati foto izložbu o životu i pastoralnom radu slavljenika, a svi okupljeni pozvani su i na prigodno osvježenje.
Pastoralni rad preč. Milana Mužine
Preč. Milan Mužina rođen je u Žminju 16. 9. 1949. godine, za svećenika je zaređen 25. srpnja 1974. godine, a 11. kolovoza u svojoj je rodnoj Župi sv. Mihovila u Žminju proslavio mladu misu. Prva mu je služba, te iste godine, bila župni vikar u Umagu. Potom je bio župnik Župe Gospe od Mora u Puli, od 1974. do 1981. godine. Bio je župnik Župe sv. Pavla ap. u samim počecima te župe, od 1981. do 1983. Narednih 15 godina bio je župnik Pićna, do 1998.; od 1984. do 1990. bio je i dekan Pićanskog dekanata. U Župi Fažana proveo je narednih 10 godina, do 2008. godine. Od tada je, već 16 godina župnik Župe sv. Pavla, a osim toga obnaša i druge službe: dekan Pulskog dekanata, ravnatelj je Svećeničkog doma Betanija, duhovnik osoba lišenih slobode, zatvorski kapelan za pulski zatvor i kaznionicu u Valturi, duhovnik je istarske podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, duhovnik Udruge sv. Vinka Konferencije sv. Pavla ap., dijecezanski povjerenik za ekumenizam te delegat za pastoral pomoraca. Od početka devedesetih godina prošloga stoljeća, koje su ga zatekle u Pićnu, uz ostale pastoralne obveze, predavao je i vjeronauk u školi, prvo u osnovnim, a potom i u Gimnaziji Pula te Glazbenoj školi.
Već dugi niz godina posljednje nedjelje u mjesecu, u popodnevnim satima organizira misna slavlja za obitelji koje imaju djecu s posebnim potrebama, a koja je uvijek dobro posjećena.
Biti čovjeku prijatelj
Među brojnim riječima prisjećanja i zahvala čestitara zlatna je nit koja ih sve povezuje bila – zahvala za prijateljstvo, svjedočanstvo je to da je preč. Mužina tijekom svog 5 desetljeća dugog pastoralnog rada bio uvijek blizak ljudima nastojeći izgraditi čvrsta prijateljstva. Velika pozornost, trud i mar koji je u svim župama gdje je bio ulagao u rast župnih zborova, ali i župnih zajednica općenito i danas se očituje kroz Župu sv. Pavla gdje je sada župnik.
Iz svih župa gdje je djelovao bivši župljani uvijek s posebnom radošću spominju hodočašća koja je organizirao. Iako nije po službi bolnički kapelan mnogi ga se sjećaju upravo iz susreta na hodnicima bolničkih odjela, bilo za sakramente ili jednostavno posjetu, svima je dobro znana njegova spremnost za posjet bolesnicima i staračkim domovima. Mnogi su, napose u prvim godinama nakon demokratskih promjena, primili sakramente kršćanske inicijacije upravo ponukani njegovom nazočnošću i prijateljskom pristupu u školskim prostorima, ali i drugim ustanovama.
„Ne treba tražiti prijatelje negdje daleko, budi dobar prijatelj ljudima u svojoj blizini, cvjetaj gdje si posijan, tu budi prijatelj“, misao je koju je preč. Mužina izrekao nedavno u jednom intervjuu, upravo te riječi najbolje opisuju njegovu susretljivost.
G. Krizman
