Papinsko sveučilište Santa Croce 7. i 8. ožujka 2024. bit će domaćin međusveučilišne konferencije o ženama koje su u Crkvi svojim svjedočanstvom života na jasan način objasnile smisao života, ali i odnos prema čovjeku i svijetu, prenosi „Vatican News“.
U središtu promišljanja konferencije s temom „Žene u Crkvi: stvarateljice ljudskog“ bit će deset izvanrednih žena: redovnica, misionarki, laikinja, udanih žena i majki, a koje su na različitim kontinentima sijale Riječ Božju svjedočeći životom svoju vjeru u često nepovoljnim kontekstima i neljudskim uvjetima.
Događaj je to koji je rezultat suradnje između različitih akademskih institucija: Papinskih sveučilišta Urbaniana, Santa Croce, i Regina Apostolorum, Papinskog teološkog fakulteta Teresianum te Katoličkog sveučilišta iz Avile. Dvogodišnja inicijativa u 2024. godini ima za cilj promišljanje o deset svetih žena o čijim će životima i svjedočanstvima progovoriti isto toliko predavača te će ih kontekstualizirati u pet područja: dostojanstvo, dijalog i mir, ljubav prema obrazovanju, ljubav prema molitvi, suosjećajno srce, dar rađanja.
U tom kontekstu, u taj niz deset svetih žena ubrajaju se: sveta Jozefina Bakhita (sretnica), Sudanka, prodana u ropstvo i zlostavljana, zaštitnica Afrike; časna službenica Božja Magdalena od Isusa, utemeljiteljica Bratovštine Isusovih malih sestara, u početku posvećena samo muslimanskim narodima, koja živi s nomadima alžirske Sahare, a zatim se od tuda proširila po cijelom svijetu; sveta Elizabeta Ana Seton, promicateljica brojnih karitativnih inicijativa za siromašne, posebice udovica s malom djecom, prva američka kanonizirana svetica, kao što je to bila i sveta Marija Mackillop u Australiji, utemeljiteljica Kongregacije sestara svetog Josipa od Presvetog Srca Isusova; sveta Laura od svete Katarine Sienske, poznata i pod imenom Maria Laura Montoya y Upeguí, Kolumbijka; sveta Katarina Tekakwitha, prva kanonizirana Indijanka s područja Sjeverne Amerike; sveta Terezija iz Kolkate, jedna od najpoznatijih osoba u svijetu, službenica siromašnih; Rafqa Ar-Rayès, časna sestra iz Libanona koja je pripadala maronitskom redu Baladita; blažena Marija Beltrame Quattrocchi, Luigijeva supruga, koja je zajedno s njime uzdignuta na časti oltara; i službenica Božja Daphrose Mukansanga, iz zajednice Emmanuel, koja je zajedno sa svojim mužem ubijena 1994. sa šestero od desetero djece, a koji su „platili cijenu“ plemenskih napetosti deportacijom.
Konferencija će biti usmjerena na njihove živote kako bi se prikazalo da one i danas mogu nadahnuti življenje svetosti u svakodnevici.
„Nadamo se da će konferencija dovesti do dubljeg ekleziološkog razumijevanja kako žena može obogatiti život Crkve“, naglasila je Gabriella Gambino, podtajnica Dikasterija za laike, obitelj i život.
Te su žene „tumači evanđeoske hermeneutike s kojom možemo bolje razumjeti život, svijet, i čovjeka zahvaljujući daru duhovnog ozračja koje su uspjele stvoriti. Kako se može izazvati interes muškaraca u tom smjeru?“ To je izazov koji postavlja profesorica Cristina Reyes, prorektorica Papinskog sveučilišta Santa Croce. „Ne radi se o stvaranju rodnih kontrasta ili da se obraćamo samo ženskom svijetu“. Gambino je to ovako precizirala vatikanskim medijima: „Stječe se dojam kao da kada se danas progovori o pitanju ženâ kao da je to neko područje samo za sebe koje nije u potpunosti shvaćeno. Važno je – primjećuje – pozabaviti se temom ženskog poziva u Crkvi u odnosu na muškarce. Dvojna antropologija, o kojoj su nam govorili Edith Stein i Ivan Pavao II., danas je temeljna za stvaranje učinkovitog i djelotvornog dijaloga unutar i izvan Crkve. Treba postojati reciprocitet između muškog i ženskog te komplementarnost i sigurnost da se u Crkvi sva zvanja mogu izreći prema svojim darovima i karizmama, kako ih je Bog podijelio“.
Profesorica Lorella Congiunti, s Papinskog sveučilišta Urbaniana, također ističe potrebu da se nadvlada svaki oblik zahtjeva za kvotama: „Muškarac i žena zajedno u potpunosti ostvaruju ljudsko i imago Dei na nadnaravnoj razini“.
Mogli bismo, primjerice, biti „odvažniji“ u procesu dodjele visokih službi u akademskim poljima, poput rektorata laikinjama, no u tom smjeru „puno se napredovalo“, precizira dalje Congiunti i objašnjava da ponekad „nema zakonskih zabrana ili predrasuda, kao u slučaju Urbaniane, kada se radi o razmatranju raznolikosti studentskih kultura procjenom mogućnosti izbora muškaraca ili žena na čelo nekog sveučilišta“.
Maria del Rosario Saez Yuguero, rektorica Sveučilišta iz Avile, ukratko je izrazila ljepotu obavljanja takve službe u punoj suradnji s kolegama muškarcima. Na kongresu 2022. godine, podsjetila je na kraju Congiunti, potpomognute su tri ustanove za obrazovanje djevojaka u Libanonu, i to ustanove latinskog, grčko-melkitskog i maronitskog obreda.
Ove godine potpora je usmjerena na djecu i obitelji u Alepu u Siriji. To je način kojim Znanstveni odbor namjerava ujediniti vjeru i djelo, slijedeći primjere ženâ o kojima će se promišljati na predavanjima. (kta/ika)
