U župnom kampu „Oaza Kraljice mira“ i  ovoga je ljeta, 28. put po redu, organizirano ljetovanje djece i mladih.

Nakon provedenih prijava vjeroučenika od 3. do 8. razreda O.Š. „Fran Krsto Frankopan“ Krk,  formirale su se 4 grupe. Od petka 21. lipnja do nedjelje 23. lipnja održano je ljetovanje za prvu grupu: osmaše i srednjoškolce. Oni su prošli tečaj Kursiljo koji je veoma uspješno i na veliko zadovoljstvo sudionika, vodila grupa animatora iz Zagreba

Nakon toga, ljetovanje u Oazi nastavile su još tri grupe djece u trajanju po četiri dana: grupa 6. i 7. razreda, grupa 3. razreda, te grupa 4. i 5. razreda. Sveukupno u vjeronaučni je kamp ove godine bilo uključeno oko 140 djece.

S obzirom na veliki broj djece u svakoj grupi, vjeroučiteljice su, u dogovoru sa župnikom Vedranom Kirinčićem koji je sudjelovao u ovom ljetnom radu, za ovogodišnje ljetovanje osmislile projekt nazvan „Školaza“, tj. škola u Oazi. Nakon što su djecu roditelji dovezli do 8 sati, te nakon jutarnje molitve i doručka, kao i samostalne igre po vlastitom izboru, u 10 je sati svakoga dana započinjala „Školaza“. Osnovu svakoga „radnog“ dana predstavljalo je evanđelje dana koje se je obrađivalo u šest „Školazinih sati“. Svaka je grupa djece, prvi dan po dolasku podijeljena u šest ekipa koje su same birala ime. Među njima su se našla i simpatična imena poput „Bumbara i bubamara“, „Čokolina“ i sl. Nastavni predmeti su imali neobična imena, a učitelji u “Školazi“ su djeci također bili vrlo zanimljivi. Tako su se, uz župnika koji je držao predmet „Dođite, poklonimo se“, te vjeroučiteljice Vesne s predmetom „A što je bilo dalje“ i Mirjanu s predmetom „Pogled sa smokve“, u „Školazi“  našle i tri osmašice; Lucija Žagar koja je predavala „Igru dana“, Mare Dijanić s predmetom „Stavi masku“ i Katarina Kosić s predmetom „Origami“. Vrijedna studentica Katarina Depikolzvane stručno je mijenjala više učitelja, a fotoaparat u njezinim rukama polako je bilježio dan po dan.

Svaka je grupa u tijeku četiri dana imala i priliku za sv. ispovijed i misu, u čemu su župniku Vedranu pomagali  preč. Antun Toljanić i vlč. Zlatko Sudac. „Školazini“ sati koji su trajali po 20 minuta s 10 minuta malog i 30 minuta velikog odmora, redovito su prekidani u podne radi pozdrava Blaženoj Djevici Mariji molitvom Anđeo Gospodnji. Nakon ručka u 13 sati, već u 14,15 sati održavao se svaki dan „Školazin višeboj“ u kojem su učitelji svaku ekipu učenika ocijenili, kako bi zadnjega dana proglasili pobjedničku, kojoj je podijeljena i simbolična nagrada. Svakoga su dana, po sudu djece, roditelji prebrzo stizali, pa je s nestrpljenjem iščekivan sljedeći dan. Najveća nagrada učiteljima bili su komentari djece da je „Školaza“ puno bolja od škole i da bi bilo potrebno školske predmete i sate uskladiti i trajanjem i sadržajem po „Školazinom“ uzoru.

Sve ovo ne bi bilo moguće bez vrijednih ruku kuharica Davorke Zahija i Marine Žužić, te njihovih pomagačica, osmašica, Marice i Albe, jer je za svaki obrok trebalo postaviti preko pedeset tanjura.

Uz ponekog skakavca, bumbara, mrava, i puha, jedno nas je rano jutro svojim posjetom iznenadila i srna. U Oazi ni vrućina nije tako strašna, jer učionice u hladu ispod stabala obiluju klimom povjetarca koji omogućava dječjim glavicama aktivno sudjelovanje u nastavi.

Na kraju ovogodišnjeg vjeronaučnog kampa, preostaje reći hvala svima koji su pomogli, a na poseban način dobrom Bogu i Ravnateljici „Školaze „ – Mariji, čijim su zagovorom sva djeca kući otišla zadovoljna sa željom za novom Oazom.

Mirjana Žužić

Print Friendly, PDF & Email