Objavljeno
Band Aidovo izdanje remiksa za 40. godišnjicu pjesme Do They Know It’s Christmas potaknulo je val odveć poznatih kritika. Inicijative kao ovakve, tvrdi se, „ovjekovječuju štetne stereotipe koji guše ekonomski razvoj Afrike… koštajući kontinent trilijune i uništavajući njegovo dostojanstvo, ponos i identitet“, dok korištenje „dehumanizirajućih slika… potiče sažaljenje prije nego partnerstvo.“
U internacionalnoj humanitarnoj udruzi Marijini obroci, naš je cijeli pristup temeljen na partnerskom radu i vjerovanju da oni koji zahtijevaju podršku mogu postati glavni graditelji bolje budućnosti za sve. Pa tako, kao njezin osnivač, moglo bi se pomisliti da bih imao simpatije za ovakve poglede. Posljednja runda ovoga ponavljajućeg argumenta izaziva vrlo različiti osjećaj u meni.
Marijini obroci – globalni pokret ljudi koji rade zajedno
1985. dok sam gledao originalni Live Aid koncert kao tinejdžer, osjetio sam se potaknuto da napravim svoju prvu donaciju humanitarnoj udruzi. Izrazito uznemirujuće slike mršave djece u Tigraju, Etiopija, u pratnji s ganutljivom, psovkama opterećenom molbom Boba Geldofa, potaknule su moje mlade prijatelje i mene da poduzmemo nešto.
Nikada ne bih mogao zamisliti da ću se, četiri desetljeća kasnije, pronaći u Tigraju, Etiopija, licem u lice sa sličnom mršavom djecom koja pate od kronične pothranjenosti usred druge gladi koja se razvija.
Tijekom godina između ova dva događaja proveo sam mnogo vremena u mnogim najsiromašnijim državama svijeta s Marijinim obrocima – organizacijom koja provodi programe za prehranu djece u školama u suradnji sa zajednicama, u područjima gdje milijuni djece izostaju sa školovanja zbog gladi. Dnevni obroci koje serviramo više od 2,4 milijuna djece svakoga školskog dana zadovoljavaju dječju hitnu potrebu za hranom i potiču ih u učionicu, nudeći mogućnost obrazovanja i potencijalni izlazak iz siromaštva.
Ključ je uspjeha ove inicijative taj da su svi ovi programi organizirani od strane lokalnih suradnika i radnika i da se svakodnevno provođenje programa provodi preko lokalnih volontera. Mnogi su volonteri uključeni u naš rad i imaju iskustva s glađu i siromaštvom iz prve ruke, ali unatoč svemu odlučili su pokloniti svoje vrijeme programu jer vide da ovi školski obroci mijenjaju živote djece u njihovim zajednicama. Marijini obroci nisu rješenje koje je postavljeno od ljudi na globalnom sjeveru, nego je to globalni pokret ljudi koji rade zajedno sa zajedničkim ciljem – da svako dijete na ovome svijetu jede barem jedan obrok svaki dan u školi.
„Pričao sam s mnogo Tigrajana, svima koji su nedavno osjetili bol gladi“
Etiopija proživljava humanitarnu katastrofu
Provodimo ovakav program u Tigraju od 2017. i prije nekoliko mjeseci posjetio sam naše suradnike koji su tamo po prvi puta u mnogo godina. Surov dvogodišnji sukob te blokade koje su zatvorile regiju od studenog 2020. i trenutna humanitarna katastrofa kao njihova posljedica, privukli su malo pozornosti. Oko 600,000 ljudi poginulo je u sukobu, broj koji umanjuje broj umrlih u nekim istaknutijim ratovima našega vremena. Kao dodatak golemosti potrebnoga oporavka, produljena suša stvorila je golemu krizu gladi s preko 4,5 milijuna ljudi koji su u potrebi za hranom.
Pričao sam s mnogo Tigrajana, svima koji su nedavno osjetili bol gladi – uključujući doktore i državne dužnosnike. U teškim vremenima glad ne poštuje klasu i ekonomsku pozadinu. Student medicine, koji je odrastao u obitelji srednje klase, plakao je dok mi je govorio o poniženju tijekom čekanja u redu za hranu. Proveo sam vremena s bivšim vlasnicima poduzeća koji moraju prositi svaki dan kako bi preživjeli.
Na školskom igralištu razgovarao sam s dvjema desetogodišnjakinjama koje su mi rekle da su u školi samo zbog Marijinih obroka. Bio sam slomljen kada sam vidio da obroci stvaraju željeni utjecaj. Moje se srce tada slomilo kad sam saznao da su te iste dvije djevojčice dijelile svoje obroke svaki dan gladnoj djeci koja prose na ulazu škole – unatoč tome što nisu bile sigurne hoće li imati hrane kada se vrate kući taj dan.
Mnogi stanovnici Tigraja spominju glad 1980-ih (ona koja je nadahnula Live Aid i koja je uzela živote i do milijun ljudi). Svi su rekli da se boje da bi ovoga puta moglo biti gore – osim ako svijet ne djeluje. Neki su se prisjetili toga što su glazbenici napravili tada i pitali me zašto nitko ne pomaže ovoga puta.
Ljudi Tigraja trebaju hitno djelovanje
Vratio sam se kući, odlučan da podignem svijest o situaciji. Bio sam pun nade da će postojati veliki interes u ovoj uvelike neprenošenoj humanitarnoj krizi i da bi ljudi bili spremni velikodušno odgovoriti samo da znaju što se događa. Bio sam napola u pravu. U mjesecima nakon podupiratelji našega rada, uključujući i Band Aid humanitarni fond, uvelike su velikodušno odgovorili i kao rezultat, više od 110,000 djece sada jedu Marijine obroke u Tigraju svaki dan, usporedno s otprilike 30,000 na početku godine.
Također sam bio šokiran ravnodušnošću izvan toga. Mnogi ljudi i dalje ne znaju da postoji kriza u Etiopiji. Tigraj više nije mjesto interesa globalne agende, čak i kada je 90 % njegove populacije u hitnoj potrebi za hranom, tišina je zaglušujuća.
U međuvremenu, riječi te „male pop pjesme“ još uvijek mogu stvoriti buku. Rasprava o Band Aidovoj pjesmi i načinu kako prikazuje živote ljudi u Africi još jednom je osvanula na naslovnicama. Činjenica da ovo stvori više pomutnje nego stvarnost nedostatka hrane i potencijalne gladi, uznemiravajuća je. Više nego ikad, moramo se fokusirati na izrazito stvarne probleme koji prijete ljudima Tigraja i okolice.
Inicijative kao Band Aid ne „uništavaju dostojanstvo, ponos i identitet“ Afrike, više nego išta, glad to čini. Ako smo preko šoka, koji smo okusili kroz neke priče iz Tigraja, potaknuti da nešto poduzmemo, je li to toliko strašan ishod? Srećom, ne mogu se svi iz Afrike pronaći u slikama iz Band Aidovog spota. To ne znači da se to ne događa nekima i da ne bismo trebali nešto napraviti povodom toga.
Ljudi Tigraja – i oni koji žive u mnogim epicentrima gladi u svijetu – trebaju odgovore. Oni trebaju djelovanje. Fokusirajmo se na naše snage da se borimo protiv ovoga zajedničkog neprijatelja – gladi.
Magnus MacFarlane-Barrow, osnivač i izvršni direktor Marijinih obroka.
Dovoljno je samo 22 € da bi jedno dijete primalo obroke cijelu školsku godinu. Saznajte više o našem radu u Etiopiji i kako obećanje dnevnoga obroka omogućava djeci kojoj pomažemo da se obrazuju.
