Zašto bismo molili za duše u čistilištu ako znamo da će otići u raj?
Čuo sam ovo pitanje postavljeno na nedavnom događaju Theology on Tap kojem sam prisustvovao, i stvarno me natjeralo da dvaput razmislim. Znamo da su Bogu draga njegova djeca i da će ljudi, ako ga izaberu, na kraju ući u nebo. Kao što Katekizam Katoličke Crkve kaže: „Svi koji umru u Božjoj milosti i prijateljstvu, ali još uvijek nesavršeno pročišćeni, doista su sigurni u svoje vječno spasenje; ali nakon smrti prolaze kroz pročišćenje, kako bi postigli svetost potrebnu za ulazak u radost neba” (KKC 1030).
Čistilište nije kazna nego odgovor na ono što nam je potrebno nakon smrti. U nebu ćemo doživjeti puninu Božje slave i veličanstvenosti, ali ako ostanemo nesavršeni kad umremo, tu slavu još ne možemo doživjeti. Čistilište je proces kojim se duše pripremaju za primanje punog dara života s Bogom na nebu. Međutim, kao što sam čuo istaknuto na Theology on Tap, ako se te duše pripremaju za nebo, zašto se mučiti moliti za njih?
Važno je umjesto toga postaviti si drugo pitanje: “Ako mi ne molimo za njih, tko će?” Duše u čistilištu ne mogu moliti same za sebe. U potpunosti se oslanjaju na žrtve i molitve drugih. Ipak, iako nas očajnički trebaju, skloni smo zaboraviti na njih. Povremeno, kada molimo krunicu, možemo ubaciti nakanu: “Za duše u čistilištu”, ali osim te rijetke prilike, kada se za njih moli? Bog koristi naše molitve i žrtve da pročisti te duše, stoga trebamo iskoračiti i sjećati ih se svakodnevno.
Trebamo zapamtiti da duše u čistilištu nisu neka daleka skupina, nepovezana s nama samima. Umjesto toga, duše koje se čiste u čistilištu povezane su s nama. Svi smo mi dio Tijela Kristova i svi smo članovi općine svetih. Duše u čistilištu naša su braća i sestre u Kristu; to su naši pokojni rođaci, prijatelji, kolege iz razreda i susjedi, kao i oni koje nikada nismo upoznali. Budući da više ne mogu djelovati na zemlji i još nisu ušli u blaženu viziju, ovise o nama da molimo za njih. Bespomoćni su bez naših molitava. Kršteni u Kristu, mi smo obitelj ljubavi – stoga se trebamo često moliti za duše preminulih.
Na Dušni dan 2014. papa Franjo je u svom govoru Angelus rekao sljedeće: „Crkvena je tradicija oduvijek poticala na molitvu za mrtve, posebno nudeći euharistijsko slavlje za njih: to je najbolja duhovna pomoć koju možemo pružiti njihovim dušama, osobito onima najnapuštenijima. Temelj molitve u izbornom pravu duša je u zajedništvu otajstvenog tijela.”
Postoji toliko mnogo načina da se moli za duše u čistilištu. Možemo ih dodati na naš popis molitvenih nakana za naše dnevne molitve, možemo služiti mise i možemo prinositi žrtve za njih. Možemo moliti Molitva svete Gertrude ili Requiem Aeternam. Možemo posjetiti groblja od 1.–8 i dobiti djelomično ili plenarno indulgencije za duše u čistilištu. Ove duše trebaju naše molitve; hoćemo li im pomoći?
Kao što je sveti Ivan Zlatousti jednom rekao u propovijedi, “Nemojmo oklijevati pomoći onima koji su umrli i ponuditi naše molitve za njih.”
