Kad god kažemo riječ “grijeh”, ljudi danas imaju različite vrste zabluda.
Neki će možda odmah razmisliti o tome da su ocjenjivani. Drugi se mogu čak i zavijati od riječi i razmišljati o drugima koji su samopravedni, ljudi koji misle da su ljepši i bolji od većine ljudi.
Ali zaboraviti na grijeh ili odbiti nazvati nešto kao grijeh ne poboljšava stvari. Ne umanjuje štetu koju grijeh čini. S druge strane, ne prepoznajući grijeh tamo gdje grijeh često rezultira većim zlima i patnjama za sve zainteresirane.
Što je grijeh?
Kad sam bio u srednjoj školi, naš učitelj religije naučio nas je jednoj definiciji koju nikad nisam mogao zaboraviti. Kako bismo ilustrirali grijeh, natjerala nas je da razmišljamo o nečemu poput pokušaja igranja pikadova ili streličarstva. U tim igrama postoji meta koju morate precizno pogoditi i što bliže udarite u Bullseye, to bi bio viši rezultat. Grijeh, rekao je moj učitelj, ne uspijeva pogoditi tu metu. Drugim riječima, grijeh nedostaje oznaka. Nedostaje ono što dobro pokušavaš učiniti.
Na primjer, ako smo u vezi, grijeh je kada se ne pobrinemo za svoje najmilije kako bismo trebali. Kad izgovorimo riječi koje su povrijeđene umjesto riječi koje podižu naše najmilije. To je kad im ne uspijemo ostati vjeran. I kad postanemo izvor njihove tuge, umjesto da budemo razlog njihove radosti.
Grijeh je nešto što nam šteti
Kad govorimo o grijehu, razgovaramo o nečemu što uistinu šteti nama i drugim ljudima. Iako možda nećemo odmah vidjeti takve negativne učinke, uvijek će postojati destruktivni ishod za svaki grijeh.
Jedan primjer je ovisan o drogama. Iako se u početku ne čini da šteta nije očita i sve što osoba osjeća dobro je raspoloženje od uzimanja, dugoročna šteta ne može se odbiti. Na kraju bi se svijet te osobe raspalo i čovjek bi osjetio zli učinak droga ne samo u nečije tijelo, već i u nečijem životu i odnosima.
Drugi primjer je grijeh ubojstva. To je nešto što uzima život druge osobe, nešto što definitivno šteti drugom. U isto vrijeme, šteti onome što počini grijeh. Kako? Oštećujući dušu onoga koji ubija.
Uzimajući nečiji život, osoba opterećuje sebe krivnjom. Jedan ne uspijeva pogoditi trag ljubavi druge osobe radeći ono što je dobro. Umjesto da je spremno ono što je dobro za drugu osobu, jedna je htjela ono što je loše. Umjesto ljubavi, postojala je mržnja. I ta mržnja otrova i troši srce.
„Otkrivanje Fatime podsjetnik je da živimo u moralnom svemiru, da je zlo samooptužuće, da je dobro samozavjerljivo; da osnovni nevolje svijeta nisu u politici ili ekonomiji, već u našim srcima i našim dušama …“-Fulton Sheen
Grijeh uništava vašu sreću i mir
Srce koje je ispunjeno mržnjom nikada ne može pronaći sreću ili mir. To je cijena koju plaća za grijeh.
Negdje sam pročitao da duše u paklu ne mogu učiniti ništa osim mržnje. Da su mogli voljeti samo jedan trenutak, više ne bi bili u paklu. Ali duše su tamo odlučile mrziti bez kraja, a to je bila njihova samonamjenska kazna.
“Nema mira”, kaže Gospod, “za zle.” – Izaija 48:22, WEB
Kad opravdamo grijeh
Možemo opravdati grijeh sve što želimo, ali to nikada ne bi oduzelo posljedice naših zlih postupaka. Na kraju, svi patimo zbog zla koje radimo.
Naravno da uvijek možemo tražiti izgovore. Možemo objasniti da nešto nije tako loše zbog ovoga ili onog. I dok doista postoje čimbenici koji bi mogli umanjiti našu krivnju, uvijek postoji iskušenje da lažemo sebe i da se opravdamo u slučajevima kada se nismo mogli oprostiti.
Što više zanemarimo i prikrivaju naše grijehe, to više puštamo da naša savjest umre. I što više umire, to je više i naša duša. Kad naša duša umre, umiremo i svemu što je vječno dobro, lijepo i istinito.
Božje zapovijedi
Božje zapovijedi ne daju se na ćud. Dali su ih jer je Bog želio da jasno znamo koje su radnje grešne i štetne za nas.
Ponekad naša savjest postane slaba i više nismo mogli razabrati što je grešno, a što nije. Tada nam mogu pomoći Božji zakoni, kao što su sačuvani i prenosili kroz Crkvu. Oni nas mogu voditi prije nego što napravimo korak u nešto što bi nam na kraju nanijelo štetu.
Završne misli
Način na koji gledamo grijeh može značajno utjecati na naš život. Ovdje se ne radi o nizu vjerskih rituala i pravila koji su izvršeni samo za nametanje opterećenih obveza prema svojim članovima. Ovdje se radi o spasenju i vječnom dobrom naših duša.
Grijehu znači propustiti marku. A taj je znak i sam Bog – njegova ljubav, mudrost i istina. Kad god griješimo, odlazimo unatrag i odlazimo od Boga, koji je jedini naša najveća dobra i sreća. Pomolimo se da možda nećemo propustiti znak spasenja u svom životu. Na kraju svega, naš bi cilj trebao biti doći do neba. Propustiti marku znači da ne idemo tamo gdje možemo biti sretni bez kraja.
Foto: Priscilla du Preez, Unsplash / PD-US
Jocelyn Soriano je katolički pisac, recenzent knjiga i beta čitač. Možete je preuzeti Besplatna e-knjiga “Obrana moje katoličke vjere” na Amazon – kliknite ovdje. Možda ćete također htjeti pročitati njezinu pobožnu knjigu “366 dana suosjećanja”.
