U Evanđelju Ivanupriče koje uključuju Mariju Isusovu majku sadrže neobičnost koja zbunjuje mnoge čitatelje. Marija se pojavljuje samo dva puta u ovom evanđelju, na vjenčanju u Kani i u podnožju križa, a oba puta se Isus obraća na naizgled bezobrazan način. Umjesto da je nazove “majkom”, “mama” ili nekim drevnim židovskim ekvivalentom, on je jednostavno naziva “ženom” (Ivan 2: 4, 19:26). To je zvučalo jednako čudno u prvom stoljeću kao danas, pa plače za objašnjenjem. Poziva nas da pogledamo ispod površine i tražimo dublje značenje, onu koja može obogatiti naš duhovni život i pomoći nam da bolje razumijemo Marijino mjesto u katoličkoj vjeri.
U početku
Započnimo s prvom instancom ove čudne adrese, vjenčanja u Cani. Da bismo pravilno razumjeli ovu pripovijest, moramo se vratiti na samom početku Ivanovog evanđelja. Počinje na način koji vrlo podsjeća na sedmodnevnu priču o stvaranju u Postanku:
“U početku je bila riječ … sve su stvari napravljene kroz njega, a bez njega nije bilo ništa što je napravljeno.” (Ivan 1: 1, 3)
Ta bi fraza otvaranja trebala zvučati poznato bilo kome s čak i prolaskom poznavanja Svetog pisma. Prve tri riječi shvaćene su doslovno od prvog retka Postanka, „U početku je Bog stvorio nebo i zemlju“ (Postanak 1: 1), a spominjanje stvaranja dva stiha kasnije nastavlja ovu aluziju.
Novi tjedan stvaranja
Nadalje, ako pažljivo pročitamo sljedeća dva poglavlja, vidimo da Ivan povezuje početak svog evanđelja s ovom pričom o stvaranju na drugi, suptilniji način: on pripovijeda sedmicu od sedam dana, paralelno sa sedam dana stvaranja u prvom poglavlju Postanka. Iako nam nikada izričito kaže da to radi, savjetuje nas označavajući dane koji prolaze na njegovom računu. Nakon što ispriča svjedočenje Johna Krstitelja o svom identitetu, kaže da se sljedeća priča dogodila “Sljedeći dan” (Ivan 1,29), a on to radi još dva puta (Ivan 1,35, 43).
Ako sve smatramo prije prve instance fraze “sljedeći dan” prvi dan, trojica koja slijede dovedu nas do dana četiri. Tada se sljedeća priča događa “treći dan”, što nas dovodi do dana broja sedam. Konačno, sedmog dana imamo priču o vjenčanju u Cani, koja pozove na prvi bračni par, Adam i Evu (Postanak 2: 21-25), jedine ljudske likove u pričama o stvaranju u Postanku.
Nova Eva
Uz sve ove kontaktne točke sa starom zavjetom o stvaranju svijeta, Ivan nam suptilno govori da je Isusova služba otvorila novu kreaciju, obnavljanje svega što su Adam i Eva zabrljali jedući s zabranjenog stabla. Štoviše, dok se posljednja priča u svom novom tjednu stvaranja odvija na vjenčanju, John nikad ne kaže tko su mladenka i mladoženja. Umjesto toga, jedini likovi čiji identiteti poznajemo su Isus i njegova majka, a to je vrlo značajno.
Budući da postavljanje vjenčanja pada na pamet Adama i Eve, prvi bračni par na svijetu, ovaj tajanstveni nedostatak bilo kojeg drugog prepoznatljivih likova govori nam da su Isus i Marija sami novi Adam i Eva ove nove kreacije. Isus je glava novog čovječanstva, baš kao što je Adam bio šef starog, grešnog čovječanstva (Rimljanima 5: 12-19; 1. Korinćanima 15:22, 45), i baš kao što je Eva igrala ključnu ulogu u našem padu jedući zabranjeno voće, a zatim je dala Adam, tako da je i javno igrao u našem reduciranju u našem reduciranju, davanjem našeg redemcije u našem urbanom urd. 2:11).
Jednom kad to shvatimo, možemo razumjeti zašto Isus u ovoj priči naziva majkom “ženom”. U računima stvaranja, Eva se naziva “žena” češće nego što se naziva “Eva” (na primjer, Postanak 2: 22-23), pa joj se na vjenčanju u Kani, ime jasno vraća na nju. Nazivajući svoju majku “ženom”, Isus nam potvrđuje da je ona zaista nova Eva, njegov kolega kao novi Adam.
Podnožje križa
I slične veze nalazimo u podnožju križa, drugi put da se Isus na ovaj način obraća svojoj majci (Ivan 19: 25-26). Ključno je ovdje da drugdje u Ivanu Isus opisuje svoju smrt na križu kao trenutak Đavovog poraza (Ivan 12,11-33). Sada, u početku, to možda nema puno veze s Evom ili pričama o stvaranju, ali iskopajmo malo dublje. Nakon što su Adam i Eva počinili prvi svjetski grijeh, Bog se okrenuo prema njima i kaznio ih, ali prije nego što je to učinio, proglasio je prokletstvo na zmiji koja ih je iskušala (što je bio vrag, kako nam govori o Otkrivenju 12: 9):
“Stavit ću neprijateljstvo između tebe i žene,
I između vašeg sjemena i njezinog sjemena;
On će vam modriti glavu,
I modrit će mu peta. ”(Postanak 3,15)
Bog je obećao da će se zmija boriti protiv sjemena “žene”, a iako tekst izričito ne kaže tko će pobijediti, to podrazumijeva da će žensko sjeme biti pobjednik. Za jednu, činjenica da je to prokletstvo na zmiji, a ne na Adamu i Evi, podrazumijeva da će zmija dobiti najgore, a drugo, udari u glavu obično su mnogo lošiji od udara na petu. U stvari, udari u glavu su često fatalni, pa je implikacija da će zmija umrijeti. Pod uvjetom da vrag ne može doslovno umrijeti, pa to samo znači da će on biti konačno poražen od sjemena “žene”.
A tko je ovo obećano sjeme? To je Isus; On je taj koji je pobijedio vraga i otkupio ljudski rod. Sada, kako on sam objašnjava u Ivanovom evanđelju, taj se poraz dogodio na križu, tako da je ispunio proročanstvo o sjemenu “žene” koja će pobijediti vraga, nazvao je majku “ženom.” Isus je vrlo dobro poznavao Stari zavjet, tako da ovo nije bila slučajnost. Ne, bila je to namjerna aluzija na kaznu zmije u Postanku. Baš kao što je Isus obećano “sjeme”, tako je i Marija Nova Eva, nova “žena” čiji je sin pobijedio Sotonu i sve svoje minione.
Naša duhovna majka
S tim možemo vidjeti da oba puta kada Isus naziva Marijom “ženom” u Ivanovom evanđelju, aludira na Evu, prvu ženu ikad stvorena. Obraća se svojoj majci na ovaj način kako bi nas suptilno naučilo da je baš kao i novi Adam, tako je i ona nova Eva.
A to je izuzetno značajno za naš duhovni život. To je jedan od ključnih razloga zašto katolici toliko volimo Mariju. Kao što je Eva fizička majka cijelog ljudskog roda (Postanak 3,20), tako je i Marija duhovna majka svih onih koji su obnovili milost koju je Isus osvojio za nas na križu. Kao rezultat toga, iako se u početku može činiti čudnim da Isus nazove majku “ženom”, zapravo sadrži veliku dubinu značenja. Uči nas da Marija nije samo slučajna osoba koja je živjela prije 2.000 godina. Ne, ona je naša majka, pa je za nas i danas vrlo važna.
✠
