Zašto bi nekatolici trebali biti evangelizirani?
Pitanja i odgovori o kršćanstvu

Zašto bi nekatolici trebali biti evangelizirani?

Kad sam bio dijete 1950-ih, htjeli smo preobratiti svijet. Djeca bi rekla “Želim ići u Kinu” ili “Želim ići na Bliski istok”. Taj misionarski žar sada je nestao.

Ovim je riječima jedan stari svećenik kojega sam poznavao izrazio užasnutost zbog izgubljenog povjerenja u Vjeru i revnosti za evangelizaciju oko koje je odrastao. Ovo nije samo nostalgija jednog svećenika; to je primijetio i kardinal Joseph Ratzinger — kasnije papa Benedikt XVI. koji je ispričao kako je čuo kolegu kako izražava mišljenje da “zapravo trebamo biti zahvalni Bogu što dopušta da ima toliko nevjernika čiste savjesti.” Dakle, smatrao je ovaj kolega, bolje je ostaviti ljude gdje jesu na sigurnom i ne uvoditi ih u katoličku vjeru, koju je doživljavao kao teret. “U posljednjih nekoliko desetljeća, predodžbe ove vrste osjetno su osakatile raspoloženje za evangelizaciju”, primijetio je Ratzinger.

Pojam katoličke vjere kao tereta je tužan – i daleko je od istine. Katolička vjera oslobađa i prosvjetljuje. Božja milost puna ljubavi daje nam sposobnost da živimo u skladu s tom Vjerom, inače nedostižnom našom prirodnom snagom. Ova stvarnost je odsutna u pogledu Ratzingerovog kolege. Ipak, da bismo logično slijedili koleganu ideju, istražimo što je mislio pod “nevjernicima” čiste savjesti.”

Katolička Crkva uči da izvan Katoličke Crkve nema spasenja, što Vatikana II Lumen Gentium ovako opisuje u paragrafu 14:

Temeljeći se na Svetom pismu i predaji, [the Council] uči da je Crkva, koja sada boravi na zemlji kao prognanica, neophodna za spasenje. Krist, prisutan u svome tijelu, koje je Crkva, jedini je posrednik i jedinstveni put spasenja […] Tko god bi, dakle, znajući da je Katoličku Crkvu učinio potrebnom Krist, odbio ući ili ostati u njoj, ne bi se mogao spasiti.

Nastavlja se govoreći da je netko s Crkvom ujedinjen formalnim članstvom, eksplicitnom željom za članstvom kao katekumen, ili u slučaju nekatolika, ujedinjen implicitnom željom za članstvom, što je Ratzingerov kolega mislio pod “nevjernicima u čiste savjesti.” Lumen Gentium paragraf 16 to objašnjava na sljedeći način:

Spasenje mogu postići i oni koji bez svoje krivnje ne poznaju Kristovo Evanđelje ili Njegovu Crkvu, a ipak iskreno traže Boga i potaknuti milošću nastoje svojim djelima vršiti Njegovu volju onako kako im je poznata kroz naredbe savjest.

Crkva koristi izraz “nepobjedivo neuk” kao skraćenicu za nekoga tko ne zna neku istinu bez svoje krivnje. “Pobjedivo neuki” odnosi se na one koji zadržavaju neku moralnu odgovornost za nepoznatu istinu koju su mogli saznati uz razuman trud. U ovom članku obraćamo se prvenstveno onima koji ne poznaju istinu o nužnosti Krista i Katoličke Crkve.

Kao što smo vidjeli u izvještaju kardinala Ratzingera, postoji opasnost u pretjeranom naglašavanju mogućnosti spasenja za one koji su nepobjedivo neupućeni, što može dovesti do toga da se umanji važnost i važnost Isusa Krista i Katoličke Crkve. Može se pojaviti napast da “ostavite ljude gdje jesu” pa čak i da pomislite da je bolje ne evangelizirati ih.

Neka se kaže: još uvijek je od velike važnosti da ih evangeliziramo i postoje vrlo dobri razlozi zašto bismo ih trebali dovesti u katoličku vjeru kao formalne članove. Nepobjedivo neznanje sama nije dovoljno da nekoga spasi; također moraju imati implicitna želja ući u Crkvu putem dobre vjere tražeći Boga. Ali čak i tada trebamo željeti njihovo obraćenje i puno zajedništvo. Zašto?

Prvo, nisu svi nepobjedivi neznalice; postoje oni koji su moralno krivi što su ostali izvan Katoličke crkve. Oni mogu znati dovoljno da su se uhvatili ukoštac s istinama katoličke vjere, a ipak ostali neposvećeni, možda zbog obiteljskog pritiska ili društvenog odobravanja, vezanosti za grijeh, osobnih ili estetskih preferencija, i tako dalje. Te ljude treba evangelizirati.

Drugo, oni koji žive izvan istine Isusa Krista i nužnosti Katoličke crkve podložniji su opasnim prijevarama Sotone, osobito onima pretjeranog oslanjanja na ljudski razum, želje za materijalnim bogatstvom i užicima, općenite duhovne sljepoće za vrlinu – čak i ljudske vrline dostižne bez poznavanja Božanske objave, i očaj. Iz ovih razloga, nakon što je govorio o nevjernicima koji su u dobroj vjeri, paragraf 16 Lumen Gentium kaže:

Ali često su ljudi, prevareni od Zloga, postali tašti u svojim razmišljanjima i zamijenili Božju istinu za laž, služeći stvorenju, a ne Stvoritelju. Ili ih ima koji su, živeći i umirući u ovom svijetu bez Boga, izloženi konačnom očaju.

Ne smijemo zaboraviti da đavao progoni i one izvan Crkve. Nije milosti uskratiti im nadu i okrepljujuće moći Božanske objave i sakramentalne milosti.

Bez potpunog Božjeg moralnog učenja koje promiče Crkva, oni su podložniji porobljavanju strastima zbog pogrešaka i propusta o moralu kojega drže – pogrešaka i propusta koje su možda čak naučavale njihove nekatoličke religije. Na primjer, pogreške u vezi s kontracepcijom, kojih osoba nedužno nije svjesna, mogle bi potaknuti rekreativni stav prema seksu koji vodi grijesima požude za koje je svjesno kriva. A ako, na primjer, kršteni kršćanin koji nije katolik počini ove grijehe, on ima samo savršeno kajanje zajedno s implicitnom željom za ispovijedi kako bi im se grijesi oprostili. Osoba bi mogla biti dovedena do očaja zbog nepoznavanja milosrđa koje dolazi od Isusa Krista kroz Njegovu Crkvu u sakramentima poput krštenja i ispovijedi.

Treće, čak i ako takva osoba živi u dobroj vjeri i hoće biti spašena, možda će morati iskusiti veće razdoblje patnje u Čistilištu, koje se moglo izbjeći ili uvelike umanjiti, jer nisu imali sredstava za otpuštanje vremenite kazne zbog griješiti. Mislite na oproste, pobožno prisustvovanje euharistijskoj žrtvi, korištenje svete vode, namjerne molitve vjernika i tako dalje. Ulažemo velike napore kako bismo smanjili ili izbjegli zemaljsku patnju i dajemo sve od sebe kako bismo pomogli drugima da izbjegnu patnju iu ovom životu. Koliko još trebamo ići kako bismo pomogli drugima da izbjegnu patnju u zagrobnom životu!

Naposljetku, čak i da se ništa od navedenog ne može primijeniti na nepobjedivu neuku osobu, i da bi bili spašeni uz minimalno vrijeme u Čistilištu, kao katolika njihov bi život – već tako dobro raspoložen – donio više ploda za Kraljevstvo Božje i Njegovu slavu . Trebali bismo željeti da svi budu katolici kako bi Bog bio proslavljen i kako bi Njegovo Kraljevstvo napredovalo na Zemlji. Ova bi nas razmatranja trebala ispuniti zahvalnošću i ljubavlju prema Bogu što nam je dao katoličku vjeru iz svoje ljubavi.

Potpuno upoznati Krista u Crkvi koju je On osnovao znači znati tko smo doista stvoreni biti. To znači biti oslobođen naših grijeha i kazne koja im pripada. To znači znati istinu sa sigurnošću kako bismo mogli donositi bolje odluke o svom životu dok putujemo prema Bogu. To znači imati na raspolaganju sva sredstva milosti koja će nas ojačati da budemo sveti i to omogućiti. Podijelimo tu ljubav s drugima i evangelizirati!


Autor slike ChristianArtExpo na Pinterest

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Početak euharistijskog hodočašća predstavlja početnu lekciju

Katoličke vijesti

Svetopisemska razmatranja za došašće i Božić

Katoličke vijesti

Dokazuje li Sveto pismo da Petar nije bio prvi papa?

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti