Deset godina od osnutka, Papinsko povjerenstvo za zaštitu maloljetnika objavilo je izvješće koje je sastavila studijska grupa koja je provela opsežna istraživanja na pet kontinenata. Izvješće utvrđuje napredak u najboljim praksama, kao i korake koje treba poduzeti, poziva na povećanu transparentnost u prikupljanju podataka i naglašava neravnoteže u lokalnim Crkvama u pogledu dostupnosti struktura izvješćivanja i podrške žrtvama, izvijestio je Vatican News.
„Želio bih da mi svake godine pripremite izvješće o inicijativama Crkve za zaštitu maloljetnika i ranjivih odraslih osoba. Ovo bi moglo biti teško u početku, ali vas molim da počnete tamo gdje je to potrebno, kako bismo dali pouzdanu evidenciju o tome što se trenutačno radi i što treba promijeniti, kako bi nadležna tijela mogla djelovati.”
Odgovarajući na taj zahtjev koji je papa Franjo uputio u svom obraćanju Papinskom povjerenstvu za zaštitu maloljetnika, na kraju plenarnog zasjedanja u travnju 2022., Povjerenstvo – koje je Papa osnovao 2014. kako bi predložilo najprikladnije inicijative za sprječavanje zlostavljanja unutar Crkve – odazvalo se Papinu pozivu i u utorak, 29. listopada, objavilo svoje prvo godišnje izvješće o crkvenim pravilima i postupcima za zaštitu.
Izvješće, dugačko otprilike 50 stranica i podijeljeno u četiri dijela, prikuplja brojne podatke sa svih kontinenata, kao i od raznih vjerskih instituta, kongregacija, pa čak i Rimske kurije, kojom se potiče na veću transparentnost u pogledu svojih postupaka i procesa.
Bol žrtava i ozdravljenje
Dokument je pripremila radna skupina koju vodi Maud de Boer-Buquicchio, članica Povjerenstva s bogatim iskustvom u zaštiti djece. Na naslovnici je stablo baobaba. To je simbol „otpornosti“ koji odražava otpornost koju su pokazale tisuće žrtava govoreći i trudeći se učiniti Crkvu sigurnijim mjestom, istovremeno radeći na ponovnom stjecanju povjerenja izgubljenog zbog tih zločina. Cjelokupni rad Povjerenstva i samo Izvješće usmjereni su na žrtve, njihovu patnju i njihovo ozdravljenje.
Rizici i napredak
Izvješće ima za cilj promicati predanost Crkve pružanju „rigoroznog” odgovora na pošast zlostavljanja, utemeljenog na ljudskim pravima i usmjerenog na žrtvu, u skladu s nedavnim reformama VI. knjige Zakonika kanonskog prava, koja osuđuje zlostavljanje kao povredu ljudskog dostojanstva. Dokument naglašava i rizike i napredak u naporima Crkve da zaštiti djecu, prikupljajući resurse i najbolje prakse za dijeljenje diljem sveopće Crkve. Služi kao alat Povjerenstvu za sustavno izvješćivanje o nalazima i preporukama Papi, žrtvama, mjesnim Crkvama i Božjem narodu.
Povećani pristup informacijama
Među identificiranim potrebama, izvješće naglašava potrebu za boljim pristupom informacijama za žrtve kako bi se spriječile dodatne traume. „Trebalo bi istražiti mjere koje osiguravaju pravo svakom pojedincu na bilo koju informaciju koja se na njega/nju odnosi“, uz poštivanje zakona i zahtjeva o zaštiti podataka, navodi se u tekstu. Također naglašava potrebu za „konsolidacijom i jasnoćom oko nadležnosti Dikasterija Rimske kurije kako bi se osiguralo učinkovito, pravovremeno i strogo upravljanje slučajevima zlostavljanja upućenih Svetoj Stolici“. Također predlaže pojednostavljenje procesa, „tamo gdje je to opravdano“, za otpuštanje ili micanje osoba na odgovornim položajima. Izvješće poziva na daljnji razvoj učenja Crkve o zaštiti i na proučavanje politike štete i kompenzacije kako bi se promicao rigorozan pristup reparacijama. Osim toga, potiče akademske mogućnosti i odgovarajuće resurse za ambiciozne profesionalce zaštite.
Analiza mjesnih Crkava
Drugi dio godišnjeg izvješća pomiče fokus na mjesne Crkve, predstavljajući analizu nekoliko crkvenih institucija. Povjerenstvo ističe važnost praćenja poglavara mjesnih Crkava u odgovornosti za provedbu preventivnih i odgovornih politika. Također obećava „standardiziranu razmjenu podataka s mjesnim biskupima i redovničkim poglavarima“, objašnjavajući da se pregled postupaka zaštite od strane biskupa odvija kroz proces ad limina ili na poseban zahtjev biskupske konferencije ili jedne od regionalnih skupina Povjerenstva.
Povjerenstvo ispituje između 15 i 20 mjesnih Crkava svake godine, s ciljem analize cijele Crkve tijekom 5-6 godišnjih izvješća. Svako izvješće uključuje i analizu odabranih vjerskih instituta. Ovogodišnje biskupske konferencije uključuju Meksiko, Papuu Novu Gvineju i Salomonske Otoke, Belgiju i Kamerun. Konferencije koje su imale ad limina posjete tijekom razdoblja uključuju Ruandu, Obalu Bjelokosti, Šri Lanku, Kolumbiju, Tanzaniju, Demokratsku Republiku Kongo, Zimbabve, Zambiju, Ganu, Republiku Kongo, Južnu Afriku, Bocvanu, Esvatini, Togo i Burundi.
Nedostatak struktura i usluga
U svojoj analizi mjesnih Crkava, Povjerenstvo primjećuje da „dok neki crkveni subjekti i crkvene vlasti pokazuju jasnu predanost zaštiti, drugi su tek na početku preuzimanja odgovornosti Crkve” za rješavanje zlouporabe. U nekim slučajevima, Povjerenstvo nalazi zabrinjavajući nedostatak struktura za prijavu i pratnju žrtava, kako to zahtijeva Motu Proprio Vos estis lux mundi.
Neravnoteže po regijama
Podaci prikupljeni unutar kontinentalnih regija otkrivaju određene neravnoteže. Dok dijelovi Amerike, Europe i Oceanije imaju koristi od „znatnih resursa dostupnih za zaštitu“, mnoga područja u Srednjoj i Južnoj Americi, Africi i Aziji imaju „neodgovarajuće namjenske resurse“. Papinsko povjerenstvo smatra ključnim povećati solidarnost između biskupskih konferencija, mobilizirati resurse za univerzalni standard u zaštiti, stvoriti centre za prijavu i pomoć žrtvama/preživjelima te razviti pravu kulturu zaštite.
Rimska kurija
Treći dio usredotočuje se na Rimsku kuriju, koja kao „mreža mreža“ može poslužiti kao središte za razmjenu najboljih praksi s drugim mjesnim Crkvama. „Crkva u unapređivanju svoje misije promicanja ljudskih prava u širem društvu, uključuje niz populacija kojima mora osigurati odgovarajuće standarde zaštite” stoji u Izvješću.
Transparentnost i prikupljanje informacija
Isto papinsko tijelo nastoji promicati zajedničku viziju i prikupljati pouzdane informacije kako bi potaknulo veću transparentnost u postupcima Kurije i sudskoj praksi u vezi sa slučajevima zlostavljanja. U izvješću se navodi da je Disciplinski odjel Dikasterija za nauk vjere javno podijelio ograničene statističke podatke o svojim aktivnostima i poziva na veći pristup informacijama. Druge aktivnosti uključuju komuniciranje o zaštiti odgovornosti različitih dikasterija, promicanje zajedničkih standarda u Rimskoj kuriji te uključivanje pristupa usmjerenih na traumu u radu dikasterijala.
Usredotočenost na Caritasu
Godišnje izvješće također predstavlja studije slučaja Caritasovih organizacija: Caritasa Internationalis na univerzalnoj razini, Caritasa Oceanije na regionalnoj razini, Caritasa Čile na nacionalnoj razini i Caritasa Nairobi na biskupijskoj razini. U izvješću se priznaje „velika složenost“ Caritasove misije i nedavni napredak u zaštiti, dok se također bilježe „značajne varijacije u praksama zaštite u različitim institucijama“, što zabrinjava Povjerenstvo.
Inicijativa Memorare
Izvješće također ističe inicijativu Memorare, koja je tijekom proteklih deset godina prikupljala sredstva od biskupskih konferencija i vjerskih redova za pomoć Crkvama s ograničenim sredstvima. Cilj Memorarea je razviti centre za prijavu i pomoć, lokalne kompetencije za obuku i mrežu stručnjaka za zaštitu na globalnom jugu. Godine 2023. Povjerenstvo je od Talijanske biskupske konferencije primilo početnu godišnju donaciju od 500.000 eura (s ukupnom obvezom od 1,5 milijuna eura); 35.000 eura od vjerskih redova; i prvu godišnju donaciju od 100.000 dolara od Papinske zaklade (s trogodišnjom obvezom od ukupno 300.000 dolara). Osim toga, Španjolska biskupska konferencija obećala je podržati projekte koje odabere Povjerenstvo, doprinoseći s 300.000 dolara godišnje (ukupno 900.000 dolara tijekom tri godine). (kta/ika)
