Milijuni naših sugrađana Amerikanaca ‘obrazovani’ su daleko od svog zdravog razuma.
“Kada ljudi odluče ne vjerovati u Boga, nakon toga ne vjeruju ni u što, tada postaju sposobni vjerovati u bilo što.” —GK Chesterton
Odrastao sam u devedesetima. Mnogi moji kolege i ja imali smo roditelje koji su u školi učili te vježbe patke i pokrij se. Neki od nas imali su roditelje koji su služili u Vijetnamu. Ali koliko smo znali, komunistička prijetnja je nestala.
Berlinski zid je srušen. Sovjetski Savez se raspao. Naše Sjedinjene Države držale su se čvrsto, natjerale su Sovjete da prvi trepnu, uvodeći novu eru mira i prosperiteta u cijelom svijetu. Naša mlada američka srca ispunila su se ponosom pri pomisli na pobjedu u Hladnom ratu.
Nije nam palo na pamet da još jedna ideologija, vrlo slično komunizmu, dobivao je na snazi tog desetljeća. Pod krinkom “ljubaznosti” i “otvorenog uma”, wokeizam se formirao pred našim nosom postupnim dobitkom. Većina nas vjerojatno bi se histerično smijala da nam je samo rečeno što će djecu učiti o rodu u državnim školama do 2020-ih.
“Naša je zemlja slobodna,” tako bi mnogi od nas bili brzi da objasne (iako na maloljetnički način), “i previše obrazovana da bi ikad dopustila takvom mumbo-jumbou da leti!”
Ali taj mumbo-jumbo je doista odletio. Milijuni naših sugrađana Amerikanaca “obrazovani” su daleko od svog zdravog razuma. Wokeizam je već stekao utjecaj da napravi ogromnu štetu u trenutku kada ga je većina nas mogla identificirati kao ideologiju. Danas je to Rusi koji imaju svoj red da se šale na naš račun jer je pao pod vlast ideologije.
Većina mojih kolega i ja shvatili smo da je komunizam pogrešan. A budući da smo komunizam shvaćali kao stvar prošlosti, kao teoriju koja se na kraju morala razviti, također nam je postalo dovoljno lako prihvatiti da je crveni strah bio prilično “pretjeran” odgovor na ono što se na kraju pokazalo neuspješnim. Makartizam je izgledao poput straha od duhova. Arthura Millera Crucible, koja je bila obvezna lektira u srednjoj školi (nije da smo se svi trudili čitati je), bila je dobro poznata kao alegorija o makartizmu.
Bilo je to 9. veljače 1950. senator Joseph McCarthy govorila je na događaju koji je sponzorirala Liga žena glasača u Wheelingu, Zapadna Virginia. Ovaj govor je široko prihvaćen kao početak makartizma.
U srednjoj sam školi naučio da je senator McCarthy bio pijani lakrdijaš sa sklonošću razbacivanju neutemeljenih optužbi. Doista se borio sa zlouporabom alkohola, a komplikacije su dovele do njegove rane smrti u dobi od 48 godina. Ali koliko je često tinejdžer, koji se smatra toliko mudrim, stvarno spreman razmotriti mogu li postupci pijanog lakrdijaša nekako pomogli spriječiti da se dogodi nešto puno gore, spriječivši komunizam da stekne utjecaj koji je vokeizam uspio steći posljednjih godina?
Djelovanje pete kolone, oni koji podrivaju našu zemlju iznutra u ime neprijateljskog stranog agenta, bila je tada glavna briga. Peta kolona – a bilo je doista barem nekoliko izdajica koji su se uspjeli infiltrirati u našu vladu – nije stekla potreban utjecaj da se naša nacija na kraju pretvori u komunističku državu. Ali mi danas imamo nešto što djeluje vrlo slično Petoj koloni, koja je doista uspješno uvjetovala milijune naših sunarodnjaka, i kojoj nikad nije bio potreban nikakav sovjetski utjecaj da to učini.
Bud Light. Los Angeles Dodgers. Disney. Target (koja je prikazivala onaj kupaći kostim “ušuškan” na koji svakoga može podsjetiti Kad jaganjci utihnu). Ovo su među glavnim tvrtkama koje su dospjele na naslovnice 2023. jer su nas natjerale na izdaju tradicije i zdravog razuma, kako bismo propovijedali “suosjećanje”.
Velik dio vrlo selektivnog izvještavanja naslijeđenih medija, kao i moderna opsjednutost industrije zabave “DEI-jem”, i dalje uvjetuje mnoge naše sunarodnjake. Kampusi diljem naše zemlje, koji “obrazuju” mnoge od onih koji će dobiti utjecajne poslove u korporativnoj Americi, poslužili su kao inkubatori za vizije “društvene pravde”.
Utjecaj koji je stekla naša moderna peta kolona stavljen je na vidjelo prošle godine, tijekom mjeseca “Pridea” u glavnom gradu naše nacije, kada je zastava duginih boja bila istaknuta u središtu fasade Bijele kuće, umjesto Stare slave.
Milijuni odraslih bili su nagovoreni u uvjerenje da su neke ideje, koje su se ne tako davno smatrale avangardom, jednako dobre kao i tradicija. Vjerojatno je da se čak i više odraslih boji otvoreno govoriti u ime zdravog razuma, kao što su “on” ili “ona” samo pravilne zamjenice za biološke muškarce odnosno žene, zbog potencijalnog sukoba i posljedica. Ali najveći razlog za zabrinutost danas je indoktrinacija i korupcija djece.
Naš Gospodin je rekao: “Ako tko sablazni jednoga od ovih najmanjih – onih koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu se objesi mlinski kamen o vrat i da se utopi u dubini morskoj” ( Matej 18:6).
Nijedna država u našoj zemlji ne dozvoljava maloljetnoj osobi, bez nadzora roditelja, da se tetovira. Pa zašto je maloljetnicima dopušteno primati hormonske “tretmane” (često iza leđa njihovih roditelja), koji imaju nepovratne posljedice, u toliko naših država?
U mojoj rodnoj državi Sjevernoj Karolini, koja se naširoko smatra “crvenom” državom, djeca se uče queer i rodnu teoriju u 6. razredu. Isto tako, u samoj državi Sjevernoj Karolini John Amanchukwu, takozvani “Pastor knjiga,” započeo je kampanju za uklanjanje pornografskih knjiga iz školskih knjižnica, odlaskom na sastanke školskih odbora i čitanjem posebno slikovitih odlomaka naglas, nastavljajući na pitanje zašto je takva prljavština uopće u školskoj knjižnici.
McCarthy je bio, u velikoj mjeri, čovjek s manama. Ali nemamo uvijek pogodnost biranja između apsolutnog prava ili apsolutnog zla. Time što su komunističke simpatizere stavili u defenzivu, antikomunisti na Zapadu su možda bili ono što je spriječilo komuniste da steknu utjecaj i da im se nametnu da zatraže još veći utjecaj od tamo. Koliko je djece naposljetku pošteđeno indoktrinacije i korupcije, kojoj su djeca danas izložena, zbog lupetanja “pijanog lakrdijaša” tijekom Crvenog straha? Koliko će života biti uništeno ako nismo imali bilo kakvu vrstu Rainbow Scare?
Vokeizam je danas samo simptom. Naš narod nije podlegao simptomu u prvom slučaju, a ipak podliježe simptomu u drugom slučaju danas, jer je osnovna bolest ostala. Zabrinutost za ekonomsku ili socijalnu pravdu citirana je bezbroj puta kako bi se opravdali simptomi, ali u stvarnosti, ovo je i uvijek je bilo duhovno pitanje.
Jesmo li se možda zavarali vjerujući, u godinama nakon kolapsa komunizma, da možemo biti i bezbožni i na neki način imuni na ideologiju?
“Jer socijalizam nije samo pitanje rada”, napisao je Dostojevski Braća Karamazovi, “to je prije svega ateističko pitanje, pitanje oblika koji je današnji ateizam preuzeo, pitanje babilonske kule izgrađene bez Boga, ne da se sa zemlje uzdigne na nebo, već da postavi nebo na zemlji.”
Na individualnoj razini, uzdižući se prema korporativnoj, pitanje je hoćemo li prihvatiti crkveni nauk kao objektivno istinit (što i jest), hoćemo li se uopće potruditi otići u crkvu, hoćemo li ili nećemo stupio bi u odnos s našim Spasiteljem. Pitanje je hoćemo li se obratiti Kristu ili cezaru kao našem kralju, hoćemo li se predati govoreći “Budi volja tvoja” ili nastaviti govoriti “Budi volja moja”.
Crkva je imala mnogo neprijatelja u 2000 godina povijesti. Mnoge su hereze tijekom tih godina postale moderne, na neko vrijeme, samo da bi ih Crkva nadživjela. Crkva će nadživjeti modu ovog doba, bez obzira na “progresivne” mislioce koji bi inzistirali da ona na kraju mora “ići u korak s vremenom”. Ali kolika će biti cijena ove najnovije mode? Koliko će naših sunarodnjaka dušu dati ideologijama koje, zapravo, ne traže ništa manje?
Narodi Zapada mogu dovršiti zadatak odbacivanja svog kršćanskog identiteta u korist ove trenutne (i one koja je do sada postala nevjerojatno bizarna) ideologije. Možda bi umjesto toga prigrlili nacionalizam, kao nasilno odbacivanje ove trenutne mode. Ali Crkva će nastaviti sa svojim poslanjem, makar je mi na Zapadu napustili, do kraja svijeta. I na kraju povijesti će se dokazati da je bila u pravu.
Daleko je plemenitije biti budala s Kristom nego biti bilo koji čovjek kojeg je oblikovalo njegovo vrijeme.
