Otkako se vratio sa sastanka “Župnici za sinodu” održanog u Rimu ove godine, o. Cletus Mwiila, župnik župe St Mary’s Choma u zambijskoj biskupiji Monze, donosi sinodalnu poruku zambijskim župnicima, sjemeništarcima, redovnicama, i lokalne zajednice.
Fra Paul Samasumo — Vatikan. Grad.
Međunarodni susret župnika, održan na rubu Rima od 29. travnja do 2. svibnja 2024., okupio je oko 200 župnika iz cijeloga svijeta. Također su imali privilegiju susresti papu Franju u privatnoj audijenciji.
Kasnije je Tiskovni ured Svete Stolice otkrio da je u svom pismu župnicima koji su nazočili međunarodnom skupu od 2. svibnja papa Franjo izrazio svoju duboku zahvalnost i rekao: “Crkva ne bi mogla opstati bez vaše predanosti i vašeg pastorala servis.” Nadalje je rekao da bez njihovih glasova Crkva “nikada ne bi mogla naučiti hodati zajedno i krenuti putem sinodalnosti”. Zamolio je župnike da poruku sinodalnosti prenesu u svoje lokalne zajednice. Zatim im je naredio da budu Misionari sabornosti.
Otac Cletus Mwiila, župnik župe Svete Marije u Chomi, biskupija Monze, predstavljao je Konferenciju katoličkih biskupa Zambije na Sinodi župnih svećenika u Rimu.
Otkako se vratio u Zambiju, otac Mwiila pokušava proširiti vijest. Vatikanske vijesti razgovarao s o. Mwiilom o svojoj misiji i iskustvima u Zambiji.
Fr Cletus Mwiila, župa svećenika župe St Marys’ Choma
Recite nam kako su susret, ‘Župnici za sinodu’ i mandat pape Franje da budete ‘misionari sinodalnosti’ utjecali na vašu službu?
Susret u Rimu o župnicima za Sinodu ostao je zapamćen u mom svećeničkom životu i kao kršćaninu. To mi je otvorilo oči u mom misionarskom raspoloženju kao župnika. To je u meni zapalilo odgovor vjere koji u meni zahtijeva hrabrost da uđem u oblak otajstva, susrećući Boga koji dolazi kao budućnost. Naše rasprave na Sinodi župnika ponovno su u meni probudile Boga koji je iznenađujuća budućnost. Tijekom sastanka Sinode shvatio sam, a to još uvijek činim, da su priče župnika postale Božje priče jer smo se okupili u ime Božje.
Drugi utjecaj koji je sastanak Sinode ostavio na mene je prihvaćanje da, kao župnici, živimo među ljudima i svakodnevno putujemo s njima. Mi smo najbliži njihovoj stvarnosti Crkve u svijetu. Dio smo radosti i žalosti naših župljana. Radosti i žalosti župljana postaju naše, a naše vlastite radosti i žalosti postaju njihove radosti i žalosti. Kao župnik, mogu doista animirati rađanje sinodalne Crkve dok ostajem otvoren diktatu Duha Svetoga.
Koja ste sinodalna zasjedanja održali u Zambiji nakon povratka iz Rima?
Otkako sam se vratio u Zambiju nakon susreta u Rimu, imao sam nekoliko formacijskih angažmana, a još ih je nekoliko na redu u zemlji. Od tada sam animirao biskupijska okupljanja ne samo u svojoj biskupiji nego iu drugim biskupijama. Razgovarao sam sa svećenicima, župnim zajednicama, laičkim skupinama i sjemeništarcima. Imao sam formacijske susrete s redovnicama i redovnicima, kao i sa saborskim zastupnicima. Ljudi su otvorili svoja vrata i srca i žele znati i biti dio Sinode.
Sudjelovao sam u nacionalnoj TV raspravi i bio sam na zambijskim nacionalnim radijskim postajama 1 i 2 radi intervjua i telefonskog programa. Bilo je nevjerojatno odgovarati na telefonske pozive ljudi—nekih koji čak nisu ni katolici!
Radio sam i na nekim lokalnim FM radio postajama kao što je Byta FM — privatna radio postaja. Ne tako davno, bio sam na Jesuit Chikuni FM radiju. Sve je to pomoglo animiranju sinodalnog procesa u zemlji i Crkvi.
Susret fra Kleta sa svećenicima biskupije Solwezi
Što točno kažete ljudima, svećenicima ili skupinama koje susrećete o Sinodi o sinodalnosti? Kako im to učiniti konkretnim?
Poruka koju dijelim tiče se Lica Sinodalne Crkve u svijetu i dotičnim zajednicama: Svi smo mi učenici i misionari. To pomaže probuditi zajednice za njihov sakramentalni život. Također govorim o pozivu na tkanje veza i izgradnju zajednica.
U Zambiji već imamo snažnu povijest malih kršćanskih zajednica (SCC), stoga dijelim poruku da SCC-ovi postanu zajednice promjene u svjetlu Sinodalnosti. Poruka promiče aktivno sudjelovanje u Crkvi, slušanje jedni drugih i osiguravanje da nitko ne bude izostavljen, promicanje samoodržive Crkve koja se živi u zajedništvu i korištenje vodstva kao usluge, a ne moći dominacije. Moja poruka također olakšava otkrivanje i korištenje karizmi, zvanja i službi u zajednicama i među članovima. Naposljetku, kroz Sinodalnu poruku potičem koncept pape Franje o životu Crkve ili župe, definiranoj kao hotel svetaca i bolnica grešnika. To je poziv na uključivost i participativnu Crkvu koja uključuje sve. Nitko se ne osjeća osuđenim ili isključenim.
Vi ste bili pionir malih kršćanskih zajednica za djecu u biskupiji Monze. Što vas je na to navelo i kakav je odaziv djece i župljana?
Među sinodalnim porukama je i poziv na tkanje veza i izgradnju zajednica za promjenu. Tijekom posljednjih 50 godina, u Zambiji i regiji AMECEA, Crkva je pokušala izgraditi i promicati sliku Crkve kao obitelji. Tome je također stavljen naglasak na Afričkoj sinodi 1994. godine. Ali stvarnost na terenu ponekad ostaje izazovna. Postoji jaz, ili još uvijek postoji jaz, na primjer, između roditelja, mladih i djece. Neki od njih su kulturni jer većina afričkih društava jasno definira uloge roditelja, odraslih i djece. Dakle, dok slavimo Zlatni jubilej SCC-a u regiji AMECEA, slavlje bi trebalo osvijetliti Sinodom o sinodalnosti. Imena SCC-a za djecu u našim župama nose imena svećenika, redovnica i redovnica te laičkih protagonista koji su djelovali ili djeluju u mjesnoj biskupiji, u našim župama. To pomaže djeci da upoznaju i cijene povijest svoje vjere, a povezano je s onim što nam papa Franjo uvijek govori o važnosti naših priča i očuvanja sjećanja.
Djeca su nerazrijeđene duše koje reagiraju na ono što vide, na svoje okruženje i ono čemu ih učimo. Fleksibilni su, sposobni za empatiju i dobro reagiraju na dobrotu. Otkrio sam da su u redu s odgovorom na Kristovu poruku i misiju.
Do sada se u našim župama u Zambiji apostolat za djecu uglavnom vrtio oko Svetog djetinjstva i sličnih udruga. Ovi su fantastični, ali smo shvatili da možemo više učiniti s djecom. Preko SKC-a skrojenih po njihovim interesima i razini, oni su konkretno ušli u sinodsku misijsku Crkvu koja se razvija. Oni pokazuju vodstvo, velikodušnost, molitvu i dijeljenje s drugom djecom iz ono malo resursa koje prikupe i uštede. Na primjer, u našoj župi posjećuju i daruju sudjecu na dječjem odjelu naše lokalne bolnice. To se radi svaka tri mjeseca, tako da im nije teško. Prate ih odrasli, a mi ih dobro pripremimo da nisu pod stresom. To je pozitivno iskustvo za djecu koja posjećuju drugu djecu, a vjerujem i za bolesnu djecu koju posjećuju.
Kad su počeli SCC za djecu, postojao je razumljiv skepticizam. Sada su to u potpunosti prihvatili mnogi župljani jer su se djeca pokazala. Roditelji su sretni kad vide da njihova djeca sudjeluju u nečemu što daje život. Dakle, djeca su odjednom u središtu župnog života, ne samo zbog liturgijskog plesa u Crkvi ili kao oltarnici, nego su dio nečeg većeg. I dalje plešu u Crkvi, ali rade i puno više.
Biskup biskupije Monze Raphael Mweempwa komunicira s prijateljima u župi Svete Marije
Mogu li djeca doista razumjeti Sinodalnost?
Da. Djeca razumiju sinodalnost, a to se očituje u tome kako rade zajedno i prate jedno drugo u svakodnevnom životu.
Nedavno ste imali susrete s glavnim sjemeništarcima biskupije Monze. Ako Sinodalnost želi zaživjeti, kakve bi buduće svećenike Zambija trebala školovati?
O formaciji budućih svećenika u Zambiji, a govoreći kao netko tko je već predavao u našem visokom bogoslovnom sjemeništu, potrebno je baciti list iz mudrosti učenja pape Franje o sinodalnosti. Naše buduće svećenike treba uključiti i ubrzati s onim što se događa u široj Crkvi. Vjerujem da se naša sjemeništa možda već kreću u ovom smjeru. Međutim, također trebamo crpiti iz mudrosti pape svetog Ivana Pavla II. Svećenička formacija dobro bi došla u koštac s krizom svećeničkog identiteta u suvremenom svijetu. Moramo formirati svećenike koji će biti potrebni Sinodalnoj Crkvi danas i sutra. Možda je izazov pogledati što poučavamo u sjemeništima ili čak u redovničkim domovima formacije.
S jedne strane, odgovarajuću sjemenišnu formaciju koja odgovara sinodalnosti vjerojatno će trebati voditi u suradnji s univerzalnom Crkvom. Ali moramo nastaviti postavljati pitanje: Njeguje li formacija vrijednosti Sinodalne Crkve kako je zamislio Sveti Otac?
Nadalje vjerujem da Crkva više ne može ignorirati snagu medija, osobito društvenih medija, u svom poslanju evangelizacije. U današnjem digitalnom dobu mediji više nisu luksuz, već alat za Evanđelje. Stoga se oni u formaciji moraju upoznati s digitalnom Sinodalnom crkvom. Studentima ili sjemeništarcima treba pomoći da spoznaju da poslanje nije samo jedna od djelatnosti Crkve; to je njegova bit. Cilj misije je transformacija svijeta. Budućnost svećeništva i redovničkog života u Zambiji ne bi trebala biti nova aristokracija ili vladajuća klasa, već obitelj služenja.
O. Kleto sa sjemeništarcima biskupije Monze
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
