Na misnom slavlju u Cape Town po prvi puta zajedno su se u utorak 15. srpnja 2025. okupili vjernici hrvatske i poljske zajednice. Misu je predvodio nadbiskup Henryk Mieczysław Jagodziński, naslovni nadbiskup Limosana i apostolski nuncij u Južnoj Africi, Lesotu, Namibiji, Eswatiniju i Botsvani u koncelebraciji s dosadašnjim tajnikom nuncijature mons. Darijem Pavišom i don Marinom Dašekom, novim dušobrižnikom za Hrvate u Južnoj Africi. Ovo je bila prigoda za zahvalu mons. Paviši za službu, ali i skrb protekle dvije godine za hrvatske vjernike te iskazivanje dobrodošlice don Dašeku.
U pozdravnoj riječi, mons. Paviša je zahvalnio nunciju Jagodzińskom na predvođenju mise te je naglasio povezanost dvoju naroda, posebno zahvaljujući Ivanu Pavlu II.
U osvrtu na misno evanđelje nuncij Jagodziński je naglasio, kako nailazimo na Isusa koji progovara strogošću, na što nismo navikli, no „nije li to ipak lice autentične ljubavi, one koja poziva na odgovornost one koji su mnogo primili“ upitao je propovjednik jer „Isus ne osuđuje, nego opominje. Kao da kaže: ‘Ne možete ostati ravnodušni pred Božjom prisutnošću. Kad vam se Bog približi, to je trenutak odluke.’”
I nas to danas dotiče. Kako odgovaramo na Gospodinovu prisutnost u našem životu? Jesmo li se navikli na njegove darove? Primamo li Riječ i sakramente zdravo za gotovo ili kao žive prilike za obraćenje, za promjenu srca?, pitanja su koje je pred vjernike stavio propovjednik. Ukazao je na providonosno povezivanje evanđeoske riječi s misnim slavljem.
„Zahvaljujemo Gospodinu za vrijeme koje je mons. Dario proveo među nama. Tijekom ovih godina nije bio samo službeni predstavnik Svetoga Oca, nego i pastir, brat, prijatelj. Osobito za hrvatsku zajednicu, njegovo je svećeničko srce bilo blizu u svakodnevnim susretima, u dijeljenju radosti i boli, u slavljenju sakramenata, u običnim ljudskim trenucima. Njegova je prisutnost bila znak. Dar koji se ne podrazumijeva. Kroz njega nam je Gospodin govorio, vodio nas, tješio. Bio je to svjedok vjere, služenja, poniznosti“, rekao je nuncij Jagodziński. „Dok se opraštamo od mons. Darija, molimo Gospodina da nas učini sposobnima prepoznati znakove njegove ljubavi na licima osoba koje nam stavlja uz bok. Jer, doista, u liku mons. Darija imali smo među sobom konkretan znak Božje blizine. Ne samo da je s predanošću i diskrecijom obavljao svoju diplomatsku službu, nego je pronašao i vrijeme – a osobito srce – za pružanje pastoralne skrbi našoj zajednici. Njegova dvostruka posvećenost svjedoči o autentičnom svećeničkom pozivu: spoj dužnosti i ljubavi prema dušama. Zahvalni smo za njegovu riječ, za sakramente koje nam je podijelio, za prisutnost u trenucima slavlja, ali i u trenucima kušnje“. U tom duhu nuncij je vjernike potaknuo na promišljanje jesu li u riječi i djelima mons. Paviše prepoznali Božju prisutnost, jesu li s vjerom primili darove i dopustili da plodom urodi ono što je posijano.
„Sada kad mons. Dario odlazi, neka ponese sa sobom našu zahvalnost, našu naklonost i, iznad svega, naše molitve. Neka ga Gospodin i dalje vodi i podupire u njegovoj misiji, kamo god ga Duh Sveti bude pozvao. A nama koji ostajemo, dolazi nova prilika. Don Marin sada staje među nas, da nas vodi i hrabri na putu vjere. Molimo za njega, da mu Gospodin udijeli mudrost, snagu i ljubav za ovo poslanje. Neka osjeti da nije sam, nego da ulazi u zajednicu koja želi rasti s njim, slušati, surađivati i zajednički koračati prema Gospodinu“, rekao je nuncij Jagodziński. Homiliju je zaključio riječima: „Dragi don Marine, neka tvoja služba ovdje bude plodna, radosna i nadahnuta. Dobro došao među nas. Neka ti Gospodin bude snaga, a mi tvoji vjerni suradnici u vinogradu Gospodnjem“.
Nakon mise vjernici obje zajednica nastavili su druženje uz zajednički agape.
(kta/m.b.)
