Dok se prva misija potrage i spašavanja migranata koju zajednički organizira Zaklada talijanskih biskupa Migrantes vraća u luku na Siciliji, dva predstavnika Zaklade opisuju svoja iskustva u pomaganju ljudima koji riskiraju svoje živote da pređu Sredozemno more.
Autor Joseph Tulloch – Trapani
Dana 24. i 25. kolovoza Mare Jonio sudjelovao u spašavanju 182 migranta u Sredozemnom moru.
Plovilo – kojim upravlja humanitarna organizacija Mediterranea Saving Humans – po prvi put je pratio pomoćni brod koji su financirali talijanski biskupi Migrantes Temelj.
Na brodu su bili fr. Alessandro Messina, direktor Migrantes za biskupiju Fano, i Donatella D’Anna, ravnateljica Migrantes u biskupiji Caltanissetta, središnja Sicilija.
Ubrzo nakon što se pomoćni brod vratio na kopno, Vatican News je razgovarao s oba direktora o njihovom iskustvu i njihovim nadama za daljnju suradnju između Migrantes i Mediterranea.
Radost i patnja
Osvrćući se na proteklih nekoliko dana, i gđa. D’Anna i fra. Alessandro – ili “Don Sandro”, kako su ga ubrzo prozvali svi članovi tima – rekao je da se osjećaju promijenjeno.
Gospođa D’Anna blisko surađuje s migrantima u središnjoj Siciliji, pomaže im pronaći posao i izgraditi novi život. Rekla je da je nije iznenadilo ono što je vidjela. “U svom poslu slušam mnogo o njihovim putovanjima, njihovim borbama da stignu u Italiju”, rekla je.
Ali, primijetila je, znati o nečemu apstraktno i iskusiti to iz prve ruke dvije su vrlo različite stvari – i odlazila je s istinskim osjećajem tuge.
Don Sandro je rekao da je tijekom misije vidio mnogo patnje, ali i sreće u očima migranata dok su ih dovozili na sigurno na Mare Jonio.
“To je nešto što ostavlja trag”, objasnio je, a glas mu se malo slomio. “To je nešto što nosite sa sobom.”
Mare Jonio tijekom misije Mediterranea-Migrantes
Crkva kao ‘svjedok i glasnogovornik’
Svećenik je nastavio opisivati kako joint Mediterranea-Migrantes misija je rođena.
Upoznao je Lucu Casarinija, talijanskog aktivistu i osnivača Mediteran, na događaju prije nekoliko mjeseci i pitao je bi li se moglo osobno pridružiti nekoj od spasilačkih misija organizacije.
Iako se to pokazalo teškim, dovelo je do ideje o službenijoj suradnji između dviju organizacija. Don Sandrov mjesni ogranak Migrantes predložili su ideju nacionalnom uredu i tako je nastala zajednička operacija.
Odluka da se pošalje brod za podršku, rekla je gospođa D’Anna, donesena je kako bi Crkva “vlastitim očima vidjela što se događa u Sredozemlju” i “bila svjedokom i glasnogovornikom tragedije koju naša braća i sestre proživljavaju svaki dan na moru.”
Zajednička ljubav prema čovječanstvu
Oba Migrantes ravnatelji se nadaju da će misija biti samo prvi korak u dubljoj suradnji između njihove organizacije i Mediterranea. I imaju viziju što treba učiniti.
“Kao migranti, imamo poseban zadatak”, rekao je don Sandro. “Moramo podići svijest, kako u kršćanskim zajednicama tako iu društvu općenito, o važnosti dobrodošlice, izgradnje civilizacije ljubavi, civilizacije u kojoj ima mjesta za sve.”
Za gđu D’Annu, “ne možemo stati na potrazi i spašavanju ili dobrodošlici migranata u Italiju.” Potrebno je, zapravo, “riješiti problem u korijenu”, što znači, rekla je, temeljita revizija viznog sustava, koji mnoge migrante uvjerava da im je jedina opcija odlazak na more.
“Bog je stvorio svijet za svakoga”, zaključio je don Sandro. „On nas je stvorio braćom i sestrama, kako nam papa Franjo stalno govori. U ovoj misiji, imao sam privilegiju podijeliti ovu ljubav prema čovječanstvu s drugima, s ljudima drugih religija, ljudima koji uopće ne pripadaju vjeri. Krist je čovjek, a ono čemu me Isus uči je ljubav prema cijelom čovječanstvu.”
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
