Nedelja, 15. 12. 2024.
Braćo i sestre,
sve Vas od srca pozdravljam onim redom kao što je to učinjeno prije svete mise!
Dopustite mi, na kraju ovog svečanog slavlja, podijeliti s Vama bar nešto od onog što nosim u srcu, a može se pretočiti u riječi! S Vama danas želim podijeliti iskustvo Božje ljubavi u svom životu, zahvalnost i svijest odgovornosti!
Prije svega, zahvaljujem dragom Bogu na daru života u kojem je Njegov nevidljivi prst bio tako opipljivo prisutan; na svećeničkom pozivu kroz koji sam još dublje spoznao veličinu Božje ljubavi te sada napose na izabranju u biskupsku službu kroz koju primam dragocjeni dar Božjeg povjerenja unatoč mojoj krhkosti. Uistinu, Božja je providnost sve upravljala i vodila u mom životu. Zahvaljujem Mu na djetinjstvu u kojem sam primio zdrave kršćanske temelje te učio kako se ljubi i moli od svojih roditelja: majke Janje i oca Hrvoja kojima izričem svoje iskreno: hvala! Zahvaljujem na prisutnosti, pratnji i blizini, također, svojemu bratu i sestrama s obitelji kao i svoj rodbini: strini, stricu, ujacima!
Ne mogu ne misliti na moje rodno mjesto – Strupnić na rubu velikog Livanjskog polja okružena golemim planinama koje su bile nijemi promatrači i jedini svjedoci povijesnih i često tragičnih događaja. Svi oni su prenosili predaju i tužne ispraćaje najmilijih u daleki svijet, jecaje žena zamotanih u crne marame, prigušene šapate i strepnje poniženog naroda u noćima bez zvijezda vodilja, pogrebne povorke, nedjeljne mise i božićna jutra koja zauvijek ostaše utisnuta u moje sjećanje i snove. Stranice moga života biskupskim imenovanjem i danas ređenjem, poprimaju rukopis odgovornosti koje donosi novost službe, i izazova koje Gospodin preda me stavlja.
Sveti papa Ivan Pavao II. pojasnio je kako je biskupska služba nedvojbeno velika čast. No, čast nije u službi za samog biskupa, nego čast proizlazi iz služenja drugima. Biti prvi u ljubavi, prvi u nadi, prvi u vjernosti Kristu i služenju onima posljednjima, umornima, odbačenima, malenima. U Isusovim riječima: Ne može se sakriti grad koji leži na gori (Mt 5, 14) otkrivam odgovornost koju ima biskup. Sve što se bude događalo u mojoj službi i radu odražavat će se na zajednicu povjerenih mi vjernika. Hvata me nevjerica i ganuće da sam upravo ja dobio tu milost i (taj križ) biti nasljednikom svetih apostola. Iako se u getsemanskom vrtu svoje duše osjećam nedostojnim i krhkim, pouzdajem se u bezuvjetnu Božju dobrotu i ljubav, u duševnom stanju poput onog Petrovog, te ponavljam njegove riječi: Gospodine, ti znaš da te volim.
U tom istom duhu izražavam zahvalnost papi Franji koji mi je iskazao povjerenje i uvrstio me u zbor biskupa Katoličke Crkve. Apostolski nuncije msgr. Giorgio Lingua primite i Vi moju zahvalnost za suradnju i potporu te prenesite papi Franji iskaze moje zahvalnosti, sinovske odanosti, poštovanja i molitvene blizine.
Zahvaljujem zareditelju Vojnom ordinariju u Republici Hrvatskoj msgr. Juri Bogdanu, ne samo na današnjem biskupskom ređenju, već na suradnji, povjerenju, brizi i blizini tijekom proteklih godina. Zahvaljujem i suzarediteljima, Predsjedniku hrvatske biskupske konferencije i zagrebačkom nadbiskupu msgr. Draženu Kutleši i riječkom nadbiskupu msgr. Mati Uziniću kojima obećavam svoju otvorenost i suradnju.
Hvala Vama, ovdje nazočnim, hrvatskim i drugim biskupima koji ste mi bratski i prijateljski uputili riječi ohrabrenja i podrške, a danas ste moleći se Duhu Svetom, na mene položili ruke. Radostan sam što je danas s nama i Vojni ordinarij u miru msgr. Juraj Jezerinac kojemu zahvaljujem na zajedništvu i podršci tijekom zajedničkog života u Vojnom ordinarijatu.
Svoju zahvalnost izražavam Provinciji franjevaca trećoredaca glagoljaša na čelu s ovdje prisutnim provincijalom mnogopoštovanim fra Brankom Lovrićem, za sve što su mi podarili kroz godine školovanja, odgoja i formacije. Vaša predanost i briga utkale su u mene vrijednosti i franjevački duh, koje su mi trajno nadahnuće u mom svećeničkom, a sada i biskupskom poslanju. Neka Gospodin blagoslovi vaše poslanje i vašu zajednicu!
Zahvaljujem svim časnim majkama, provincijalkama, provincijalima, redovnicama i redovnicima na sestrinskoj i bratskoj blizini i molitvama.
Zahvaljujem Vama draga braćo svećenici i djelatnici Vojnog ordinarijata u kojima sam nalazio podršku i dobre suradnike. Nastavite i dalje vjerno i odano vršiti svoje poslanje u hrvatskoj vojsci, policiji i braniteljima.
Zahvaljujem Vama, dragi moji svećenici i vjernici gospićko-senjske biskupije koji me sada primate kao svog pastira. Kroz ovih dvadeset i pet godina od ustanovljenja biskupije, moji prethodnici blagopokojni prvi biskup msgr. Mile Bogović, Splitsko-makarski nadbiskup msgr. Zdenko Križić uložili su puno ljubavi i truda u dobro ove biskupije, te im dugujemo zahvalnost! Obećavam da ću nastaviti taj rad zajedno s Vama u međusobnoj suradnji, razumijevanju, potpori i molitvi. Na poseban način zahvaljujem dosadašnjem dijecezanskom upravitelju biskupije msgr. Richardu i zboru savjetnika za sve učinjeno tijekom priprema za ovaj događaj i trudu oko vodstva biskupije kroz proteklo vrijeme.
Zahvaljujem se svim pripadnicima državnih vlasti, izaslaniku Predsjednika Republike Hrvatske, Hrvatskog Sabora (saborskim zastupnicima) i Vlade (članovima vlade), Ministru obrane (svim ministrima obrane), Ministru unutarnjih poslova i Ministru hrvatskih branitelja, Načelniku Glavnog Stožera (svim načelnicima), Glavnom ravnatelju Policije (svim ravnateljima policije), Glavnom zapovjedniku vatrogasne zajednice, svim djelatnicima navedenih ministarstva, pripadnicima hrvatske vojske, policije i branitelja na dosadašnjoj suradnji i pomoći u provedbi vojnog dušobrižništva. Rad s vama bio mi je na ponos i radost.
Pozdravljam i zahvaljujem se na dolasku Predsjednici Vijeća ministara Bosne i Hercegovine gospođi Borjani Krišto.
Zahvaljujem na prisutnosti svim predstavnicima gradskih vlasti (gradonačelniku domaćinu Gospića), županijskih (domaćinu županu) i općinskih vlasti, predstavnicima društvenih, znanstvenih, zdravstvenih i drugih institucija, predstavnicima nevladinih udruga, pripadnicima drugih vjeroispovijesti, Hrvatskoj radio televiziji, Laudato televiziji i svim drugim medijima. Vjerujem da ćemo ostvarivati dobru i plodonosnu suradnju.
Zavaljujem vjernicima iz moje župe Ljubunčić i župniku fra Mariju Jeliću, vjernicima iz drugih sela i grada Livna (gradonačelniku) i livnjacima koji su došli sa svih strana, kao i vjernicima župa gdje sam pastoralno djelovao.
Zahvaljujem svima koji ste na bilo koji način doprinijeli današnjem slavlju: ceremonijarima, udruženom mješovitom zboru biskupije, klapama sv. Juraj i sv. Mihovil, počasnoj zaštitnoj bojnoj, kadetima, policijskim polaznicima, bogoslovima, ministrantima…
Posebno hvala svima vama koji ste ispred katedrale podnosili hladnoću i sve vremenske nepogode i pokazali veliku ljubav kako bi bili ujedinjeni u molitvi oko Kristova stola.
Dragi svećenici i vjernici gospićko – senjske biskupije!
Dolazim Vam širom otvorena srca u vremenu velikih neizvjesnosti, traženja, previranja i ponekad beznađa. Kada su se apostoli nakon Isusove smrti na križu u očaju zatvorili u dvoranu Posljednje večere, pred njima se pojavila Nada – Uskrsli Gospodin koji im poručuje: „Ja sam, ne bojte se“. Isus je živ, uskrsnuo je, smrt je pobijeđena, radost je zamijenila dotadašnju tugu i očaj. Zato najbolji lijek protiv očaja je nada, i to nada koja dolazi od Gospodina. A upravo je nada središnja poruka predstojećeg Jubileja. Papa Franjo poziva vjernički puk da ova jubilarna godina bude trenutak živog i osobnog susreta s Gospodinom Isusom kojeg Crkva diljem svijeta posvuda i svima mora naviještati kao nadu našu (usp. 1 Tim 1, 1). Stoga, obećavam vam da se neću umoriti pozivati na povratak nadi i iznova ponavljati sebi i vama: Bogu ništa nije nemoguće! (Lk 1, 37).
Malo gdje se tako jasno zrcali sva tragika Hrvatskog naroda kao na ovom malom prostoru naše Gospićko-senjske biskupije. Ona je onaj hrvatski kraj koji je od davnine za hrvatstvo i krst časni najviše stradavao, od Krbavske bitke prije pet stoljeća, pa sva stoljeća nadalje. Na koncu, iako raspučena, ona je dala veliki prinos uspostavi i obrani slobodne i suverene Hrvatske države herojskim držanjem naših hrvatskim branitelja tijekom Domovinskog rata u onim dramatičnim danima kada smo bili ostavljeni od svih i pred nestankom.
Želim vjerovati da su teška vremena ratova i sukoba iza nas i danas sa svim ljudima dobre volje, pripadnicima drugih vjeroispovijesti želim graditi zajednički život na povjerenju i međusobnom poštovanju. Ovo je naša zajednička domovina, naša kuća. Zla koja nas pogađaju služe da bismo ispravili ona koja nas mame. Duboko sam uvjeren da je to moguće! Kao mali plamen svijeće tinja jedna nada koja je zajednička svima, jedna spoznaja postaje očita, kako svijet bez Boga postaje neizdrživ. Blagostanje bez Boga i često protiv Boga, nije stvorilo mirniji i slobodniji svijet, već svijet koji je još više zarobljen. Nije stvorio veće zajedništvo među ljudima, već nepošteno i nerazumno nasilje. Uklonivši Boga nije došla na vidjelo sreća, već iskustvo praznine, nezadovoljstva, dosade; život se srušio u svojem najsvetijem izrazu, u obitelji!
Ovome trendu tjeskobe i straha želim naviještati nadu koja ne vara, nadu koja ne postiđuje. Neću se umoriti navješćivati tu nadu koju nam je ostavio Raspeti Gospodin. Neumorno ću kucati na vrata svih ljudi dobre volje i na svaku župu moje biskupije. Posebno na naše mlade koji su nada Crkve i naroda. Sigurni znak nade je sklapanje novih brakova i rađanje djece koji su direktni glasnici nade njihovih roditelja koji su se odlučili donijeti na svijet novi život i time posvjedočiti nadu koja je u njima.
Svjestan sam da taj put iziskuje i mnogo trpljenja, no vjerujem i nadam se da će Bog dati snage jer On svojih nikad ne ostavlja. S pogledom usmjerenim na Kristov križ i krunicom Nebeske Majke, ne bojmo se i budimo hrabri donositi Krista ovom svijetu.
Na kraju, molim vas da molite za mene, nevrijednog slugu koji želi vršiti Božji plan određen za njega u ovome svijetu, prepuštajući se u ruke providnosti s pouzdanjem u pomoć i zaštitu naše Nebeske Majke Marije! Amen.
