Vjernici Hrvatske katoličke misije sv. Jeronima u Johannesburgu u nedjelju, 13. srpnja zahvalili su i oprostili se s mons. Darijom Paviša, koji je posljednjih dvije godine uz svoje obveze u Apostolskoj nuncijaturi, pastoralno skrbio i za hrvatsku zajednicu u Južnoj Africi. Tom prigodom u službu je uveden novi dušobrižnik don Marin Dašek.
Svečanu misu u crkvi sv. Jeronima predvodio je nadbiskup Henryk Mieczysław Jagodziński, naslovni nadbiskup Limosana i apostolski nuncij u Južnoj Africi, Lesotu, Namibiji, Eswatiniju i Botsvani u koncelebraciji s tajnikom nuncijature mons. Darijem Pavišom, don Marinom Dašekom.
Na početku mise održan je liturgijski obred uvođenja u službu novog dušobrižnika Hrvatske zajednice u Južnoj Africi don Marina Dašeka, svećenika Krčke biskupije. Nakon riječi dobrodošlice koju je uputio predsjednik Pastoralnog vijeća Ivica Obadić, don Dašeku ključeve crkve je predao mons. Paviša, a potom se novi dušobrižnik predstavio zajednici.
Započinjući homiliju, nuncij Jagodziński je rekao „danas zahvaljujemo Gospodinu na daru pastoralnog služenja mons. Darija Paviše, koji se nakon pet godina službe sprema oprostiti od ove zajednice. Želim izraziti iskrenu zahvalnost za dragocjenu službu koju je obavljao u Apostolskoj nuncijaturi u Pretoriji, na dobrobit ne samo Crkve u Južnoj Africi, već i u Lesotu, Namibiji, Eswatiniju i Bocvani. Povjereni zadatak nije bio lak: služio je s velikom predanošću uz dvojicu nuncija, a potom je više od godinu dana nosio odgovornost kao privremeni otpravnik poslova, suočavajući se s brojnim izazovima te složene službe sa služenjem i dubokom vjerom. Njegov diskretan angažman, stručnost i apostolski žar ostavili su dubok trag u odnosima između Svete Stolice, mjesnih Crkava, državnih vlasti i diplomatskog zbora, doprinoseći učvršćenju bratskih veza i zajedničkog hoda u vjeri“.
U nastavku homilije, nuncij se osvrnuo na misno evanđelje i prispodobu o dobrome Samarijancu, te naglasio kako najviše iznenađuje kraj prispodobe, kada Isus ponavlja pitanje: „Tko je bio bližnji onomu koji je pao među razbojnike?“ Odgovor glasi: „Onaj koji mu iskaza milosrđe.“ A Isus dodaje: „Idi pa i ti čini tako“ (Lk 10,37).
„Ova Isusova riječ nije samo moralna pouka, nego poziv na konkretno djelovanje. Ljubav o kojoj govori Isus ne proizlazi samo iz ljudskog suosjećanja. Ona je ukorijenjena u Božjoj ljubavi i dolazi iz njegove milosti. Ljubav prema bližnjemu, da bi bila potpuna i istinita, mora imati duhovnu dimenziju – vodi u svetost, jer je sudioništvo u ljubavi samog Krista. Kako nas uči Katekizam Katoličke Crkve: ‘Ljubav prema bližnjemu, ukorijenjena u Božjoj ljubavi, prva je i najveća zapovijed’ (KKC 2196)“, rekao je propovjednik, te posvijestio kako je mons. Paviša u svom pastoralnom djelovanju u Johannesburgu utjelovio upravo lik dobrog Samarijanca: „nije se zadržao na institucionalnim gestama, već je postao bližnji, čuvar i pratitelj. Saginjao se nad ranama, slušao priče svakog pojedinca, donosio utjehu migrantima, obiteljima, mladima i starijima. Gradio je mostove ne samo između Hrvata i Južnoafrikanaca, nego i između kultura, jezika i različitih životnih iskustava“. Stoga, nastavio je nuncij Jagodziński, „danas mons. Dariju upućujemo iskrenu zahvalu iz srca. Hvala za predanost, strast, slušanje i uravnoteženost. Hvala za konkretnu ljubav prema hrvatskoj zajednici i svima koji su zakoračili u crkvu svetog Jeronima. Hvala jer je po njemu Krist bio blizu, spasiteljski, pravi bližnji. U ovom oproštaju, nudimo mu našu naklonost i priznanje za njegov život, zvanje i službu“.
Isus zaključuje prispodobu pitanjem: „Tko je bio bližnji?“ Odgovor je: „Onaj koji je iskazao milosrđe.“ Isus tada kaže: „Idi pa i ti čini tako.“ Taj „idi“ danas se upućuje mons. Dariju: idi i nastavi biti Samarijanac. No taj „idi“ odzvanja i svakome od nas: idimo, susrećimo, liječimo, ljubimo.
Na kraju homilije nuncij Jagodziński je pozvao vjernike na molitvu, da Gospodin blagoslovi mons. Pavišu u poslanju koje ga očekuje, da mu daruje radost i hrabrost, mir i pastoralni žar. Također je pozvao i na molitvu za hrvatsku zajednicu, „da urod donese ono što je u ovim godinama posijano: da raste u ljubavi, solidarnosti i duhovnosti. Molimo i da svi nađemo snagu biti Samarijanci danas: blizu ranjenima, odlučni u pomoći, otvoreni za dijalog“.
Prije blagoslova, mons. Paviša je hrvatskim vjernicima zahvalio na vremenu koje su proveli zajedno i za sve trenutke, one radosne, ali i žalosne koji su dijelili. „Zahvaljujući vama moj život u Južnoj Africi bio je kao da sam u Hrvatskoj. Ova prelijepa zemlja postala i vama i meni druga domovina. Nakon 5 i pol godina, biti će teško otići. Ova zemlja, ovi ljudi, postali su dio mene, vi ste postali dio mene, ali i ja sam dio svojega srca ostavio ovdje. Na oproštajima uvijek kažem, imam samo jedno srce, koje dijelim gdje god me dobri Boga šalje na službu. Jednoga dana, kada podijelim sve, Bog će me pozvati k sebi. Onda ću se sjediniti s njegovim srcem koje kuca za sve nas. Molio sam, molim i moliti ću da se jednog dana nađemo svi pred njegovim srcem u Nebeskoj domovini. To je razlog zašto postoje svećenici, i ova prelijepa crkva. Razlog je vječna domovina“.
Posebnu zahvalu je izrekao veleposlaniku Republike Hrvatske Nj. E. Anti Cicvarića i njegovoj supruzi, te svom osoblju veleposlanstva. Zahvalu je izrekao i svećenicima sa kojima je surađivao, kao i franjevcima Kustodije Sv. Jeronima, kao i prethodnom nunciju Peteru Wellsu, a posebno se obratio sadašnjem Henryku Mieczysławu Jagodzińskom. „Dragi naš nucije, prijatelju i brate. Gotovo je nemoguće da se u istovremenu 8000 kilometara daleko nađu hrvatski veleposlanik koji svira u crkvi, nuncij koji priča hrvatski, tajnik koji je Hrvat i hrvatski svećenik. To može samo Bog. Mi smo samo oni koji su ponizno rekli da. Nećemo vam nikada moći dovoljno zahvaliti na svemu što ste učinili za hrvatsku zajednicu. Zahvaljujući vašoj upornosti danas imamo među nama novog svećenika. Ali još više nam je draga vaša rečenica koju ste izgovorili na blagdan Svetog Josipa da je Hrvatska Vaša druga domovina. Hvala Vam da ste mi dopustili da mogu izbivati iz Nuncijature i posvetiti se i pastoralu u ovoj zajednici. A vi dragi prijatelji nemojte nikada zaboraviti na nuncija da je dio naše zajednice“.
Riječ zahvale izrekao je i don Dašek. „Nakon četrnaest godina molitve, razmišljanja i iščekivanja, Gospodin je uslišao moju želju i poziv na misije sada se ostvaruje. Od srca zahvaljujem apostolskom nunciju u Južnoafričkoj Republici, mons. Henriku, za njegovu pomoć i ljubav prema hrvatskoj zajednici; mons. Dariju, koji je s tolikim predanjem služio ovoj zajednici i zauzeo se da dobije stalnog svećenika. Zahvaljujem i svima vama na srdačnom dočeku, na toplim riječima, na vašoj dobroti. Od trenutka kad ste me dočekali u zračnoj luci, pa sve do dolaska u ovu prelijepu kuću i crkvu, osjećam se istinski primljenim i prihvaćenim. Molite za mene da budem vjeran i radostan navjestitelj Evanđelja u ovom novom poslanju.”
Misno slavlje pjevanjem je uveličala je Klapa Sveti Jerolim i Župni zbor Sveti Jeronim uz orguljsku pratnju Nj. E. Ante Cicvarića.
Po završetku mise, vjernici su nastavili druženje uz obiteljski stol.
Dan ranije, u subotu 12. srpnja hrvatski vjernici u Pretoriji su se oprostili od mons. Paviše, te izrazili dobrodošlicu don Dašeku. U koncelebraciji je uz nuncija Jagodzińskog, bio i pomoćni biskup Pretorije Masilo John Selemela, kao i Fr. Hugh O’Connor, generalni tajnik Južnoafričke biskupske konferencije. (kta/m.b.)
