28. listopad 2024.
Župa Uzvišenja svetog Križa zahvalila je Bogu za plodove zemlje u nedjelju, 27. listopada
RUMA (TU) – Ministranti s križem, župljani u narodnim nošnjama i svećenici, u procesiji su ušli u crkvu, čime je započela misa zahvalnica u Rumi. Slavili su je rumski župnik Josip Ivešić i dr. sc. Zdenko Ilić.
Gost iz Đakova je u homiliji istakao postojanje nekih osnovnih riječi, kojima nas uče odmalena, koje postoje u svakom jeziku, riječi kratkih, ali s
obzirom na poruku – izuzetno bogatih: izvoli, hvala, molim i oprosti. „Tim riječima, između ostalog, pokazujemo i da primjećujemo i uvažavamo druge. Pred nama su darovi koje nam zemlja daje. Svi znamo kako se trudimo oko svojih vrtova. Oni donose obilat plod ukoliko se ne umiješa nekakva nepogoda i uništi sav naš trud i onda moramo iz početka. Zato izričemo molitve Bogu – ne samo da nas spasi od nevremena, već i da ono što smo činili svojim rukama bude blagoslovljeno, a biva upravo blagoslovljeno urodom. Na takav način ne samo da prehranjujemo sebe i svoju obitelj, nego smo i usko povezani sa Stvoriteljem koji nam je dao slobodu i odgovornost da budemo sustvaratelji na ovom svijetu zajedno sa njim,“ rekao je prof. Zdenko Ilić. „Ponekad se 
možda spomenute četiri riječi zaborave u stvarnosti, pa uzimamo stvari zdravo za gotovo. Događaj iz Evanđelja govori o slijepoj osobi kojoj se ispunjava jedina želja – da vidi. I naš vapaj – smiluj se, molba je Bogu, a On će već znati što nam treba. Što bismo mi rekli, kada bi nas Bog pitao – što želiš?“, potaknuo je govornik na razmišljanje, i nastavio – „ako se malo odmaknemo od materijalnog, od onog što nam doduše treba za život, ali – ima li nešto više što nam nedostaje? Treba nam Boga u životu. Ako nam On nedostaje, osjećamo se praznima. Nakon susreta nedjeljom u zajednici, u euharistiji, poteškoće su možda i dalje s nama, ali svi se bolje osjećamo, dobijemo snagu, volju. Što hoćeš da ti učinim, kada bi nas pitao Bog, rekli bismo – sve imam, hvala Ti, jedino što mi možda još više treba – trebaš mi Ti“, okončao je svoju propovijed prof. Zdenko Ilić.
Nakon Vjerovanja, vjernici su molitvom zahvalili Gospodinu za sva dobra koja imaju po njemu. Župljani u narodnim nošnjama, među njima i oni najmlađi, prilazili su oltaru prinoseći simbole svih darova koje su primili – zemlju, kruh, hostije, vodu i vino, Sveto pismo, plodove zemlje,
tamburicu i loptu. Riječima i pjesmom zahvalili su Bogu za sve – za srijemsku zemlju na kojoj žive u zajednici; za kruh kojim ih hrani; za njegovu prolivenu krv kojom je otkupio svijet, za euharistiju koju daje život; za Riječ kojom vodi vjernike da ga slijede; za sve plodove kojima hrani, krijepi i raduje čovjeka; za simbol tradicijske kulture, za glazbu, za radost i igru najmlađih. Izrekli su svoje hvala za sve – hvala, danas, kao i uvijek.
Pjevanje pod misom animirao je župni zbor predvođen Katarinom Atanacković.
Oltar prepun plodova zemlje i rada ruku, blagoslovljenog rada jedne zajednice, podsjetio je okupljene da nikako ne smiju izostaviti veliku zahvalnost Bogu u svojim svakodnevicama, da ništa ne smiju uzimati zdravo za gotovo, jer ništa i nije podrazumijevano, niti zagarantirano.
Trpezom ljubavi zaokruženo je i ovo misno slavlje u Rumi, ove nedjelje osobito posvećeno zahvalnosti koju bi Gospodinu valjalo upućivati svakoga dana na svakom koraku života.
M. Mikolaci
