Objavljeno: 28.05.2025.
Susret ženskih i muških redovničkih zajednica u Hrvatskoj s proprefektom Dikasterija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života kardinalom Ángelom Fernándezom Artimeom i podtajnicom s. Carmen Ros Nortes održao se u srijedu 28. svibnja u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu.
Susret je započeo himnom Jubileja koju je izveo zbor redovnica grada Zagreba pod ravnanjem s. Elizabete Peršić te zajedničkom molitvom Jubileja.
Potom je pozdrav je uputio splitsko-makarski nadbiskup i predsjednik Vijeća za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života Hrvatske biskupske konferencije mons. Zdenko Križić. Istaknuo je kako broj redovnika i redovnica u Europi, tako i u Hrvatskoj, pada. Podsjetio je na riječi sv. pape Ivana Pavla II. koji je kazao kako se “pravi poraz posvećenog života ne sastoji u brojnom opadanju, nego u nedostatku duhovnog pristajanja uz Gospodina i vlastito zvanje i poslanje.”
Na kraju govora nadbiskup Križić predstavio je kardinala Ángela Fernándeza Artimea i podtajnicu s. Carmen Ros Nortes.
O stanju i izazovima ženskih redovničkih zajednica u Hrvatskoj govorila je s. Lidija Bernardica Matijević, SSFCR, predsjednica Hrvatske redovničke konferencije. Istaknula je kako “u Hrvatskoj ima 2395 u 54 redovničke ustanove. Također je određeni broj redovnica iz hrvatskih zajednica prisutan u europskim zemljama, osobito na njemačkom govornom području, kao i u misijama na drugim kontinentima.” Dodala je kako su svjetovni instituti posvećenoga života u Hrvatskoj malobrojni, ali ipak postoje.
Govoreći o vremenu bivšega socijalističkoga sustava od 1945. do uspostave demokratske vlasti u Hrvatskoj 1990. godine, predsjednica HRK-a naglasila je kako je djelovanje bivšeg sustava više pogodilo žensko nego muško redovništvo. “Devedesetih godina u Hrvatskoj započinje novi način djelovanja za redovnice. Nastavljajući rad s djecom, mnoge redovničke zajednice otvaraju katoličke dječje vrtiće. U školski obrazovni sustav ušao je vjeronauk te je velik broj redovnica zaposlen u školama. Omogućeno je obrazovanje redovnica u svim strukama i na svim razinama, kao i stručno usavršavanje za djelatnosti koje su prisutne u zajednicama i koje su im potrebne.”
Kao sadašnje izazove navela je visoku starosnu dob redovnica i nizak broj novih duhovnih zvanja, no “u svim apostolatima podcrtava se vrlo važna prisutnost redovnice u crkvenom i javnom životu. Ta otvorena potreba društva u Hrvatskoj za našom prisutnošću i djelovanjem stvara uvjete za promišljanja o budućnosti. Poticaje koje dobivamo od naroda trebamo znati protumačiti te primijeniti kako bismo odgovorili na znakove vremena. Ne postoji dobro ili loše vrijeme, nego samo ovo vrijeme u kojem živimo. Naše je da molimo i radimo, analiziramo i stvaramo s čvrstom vjerom i predanjem u Providnost.”
Fra Miljenko Hontić, OFMConv., potpredsjednik HRK-a, govorio je o stanju i izazovima muških redovničkih zajednica u Hrvatskoj, naglasivši kako u Hrvatskoj djeluju ukupno 23 muške redovničke zajednice. “Promatrajući statistiku muških redovničkih zajednica u posljednjih 25 godina, može se primijetiti jedan lagani, ali kontinuirani rast prosječne starosti njihovih članova. S tim je povezan i postupni pad broja novih zvanja kod većine zajednica. Iako taj pad nije tako rapidan i godinama varira, ipak unatrag 25 godina smanjuje se broj muških redovničkih kandidata te se smanjuje i ukupni broj redovnika. (…) Međutim, gledajući i uspoređujući tu statistiku s drugim zemljama Europe, možemo reći da je situacija u Hrvatskoj još uvijek dosta dobra, odnosno mnogo bolja nego u njima.”
Govoreći o promociji zvanja i apostolatu mladih, istaknuo je kako se “rad na tom području intenzivirao. Sve se više preispituje što se može bolje, što više i što djelotvornije.” Dodao je kako se sve više primjećuje “činjenica da je sve teže naći redovnika koji bi bio spreman staviti se na raspolaganje za pastoral zvanja i pastoral mladih. Često je teško pronaći nove katehete i duhovne asistente mladih. Tako se zna dogoditi da se sve prepusti jednoj osobi koja je onda obično karizmatski usmjerena i teško se uklapa u ozračje cijele zajednice. Zbog toga većina redovnika u zajednici na tom području ostaje dosta pasivna, što također nije baš najbolji način promocije zvanja. Ipak, ima lijepih primjera osobnoga i zajedničkoga angažmana, a sve se više radi i na osvješćivanju odgovornosti cijele zajednice u promociji zvanja. Naravno da itekako postoji prostor za napredak, kao i svrhovite molitvene oblike i sadržaje u radu s mladima i potencijalnim kandidatima.”
Kao jedan od izazova, fra Hontić naveo je i krizu trajne formacije, kazavši kako je možda temeljni razlog “gubitak jasnoće redovničkoga identiteta. Na to koji put utječe i sama služba koju pojedinac obnaša u župnom pastoralu. Zbog povijesnih i prije svega ekonomskih uvjetovanosti velik broj redovnika svećenika u Hrvatskoj označen je pastoralnim radom u župnim zajednicama. Ponekad poteškoće nastaju i zbog dugoga ostajanja u jednoj službi, osobito službi župnika. Taj pastoral na neki način odredio je i mentalitet gdje se redovnici svećenici gotovo poistovjećuju sa službom u župnom pastoralu. (…) Ipak, svaki red na svoj način radi na obnovi zajedničkoga života, i to ad intra i ad extra na življenom svjedočenju evanđelja preko svoje karizme. U današnje vrijeme to postaje i zahtjevnije zbog promjene načina života, već spomenutoga individualizma, a onda i digitalizacije, virtualnoga svijeta, koji može pomoći u vlastitoj izgradnji, ali može i odvesti u ovisnosti koje su na prvi pogled skrivene. Te pak ovisnosti polako razaraju i narušavaju zajednički život svakodnevice: svakodnevnu molitvu (osobnu i zajedničku), kao i trenutke dijeljenja pastoralnoga iskustva utjehe i suhoće, zajedničkoga izgrađivanja i posvećenja. Rastresenost i površnost kao posljedice novoga životnoga stila, i društva i pojedinca, otežavaju put rasta u molitvi meditacije i kontemplacije. Zato je potrebno više staviti naglasak na osobnu iskrenu molitvu, koja onda dovodi i do kvalitetnije zajedničke molitve i kvalitetnijih zajedničkih susreta.”
“Na kraju možemo reći da smo kao redovnici još uvijek u prilici obnoviti, tj. trajno obnavljati svoju proročku ulogu u služenju Kristu i Crkvi te tako donositi Božji život i radost narodu Božjemu, biti kvasac prave Božje ljubavi i jedinstva, kako nas je u svojoj nastupnoj homiliji pozvao i naš papa Lav XIV., i to na naš specifičan redovnički način po karizmama koje su nam darovane upravo za tu svrhu”, zaključio je.
O stanju i izazovima posvećenog života u svijetu govorili su proprefekt kardinal Ángel Fernández Artime i podtajnica s. Carmen Ros Nortes. Istaknuli su kako “nikada u povijesti Crkve nije postojalo toliko mogućnosti specifičnoga posvećenja kao danas. To je temeljna činjenica i datost koju treba imati na umu. Jer, ako su do ‘jučer’ uglavnom postojali monaški život i takozvane ustanove aktivnoga života, danas se panorama oblika posvećenja znatno proširila.” Dodali su kako se “počevši od Drugoga vatikanskoga koncila i s obnovljenom valorizacijom laika, ponovno otkrio kršćanski život kao puni izraz krsnoga života. To nas danas, kad govorimo o posvećenom životu, poziva da razlikujemo temeljnu dimenziju – krsno posvećenje – i specifičan oblik posvećenja: onaj koji se sastoji u radikalnijem nasljedovanju Krista pomoću polaganja evanđeoskih savjeta. U tom buđenju laičkoga poziva mnogi su vjernici laici prepoznali da njihovo kršćanstvo nalazi puninu u karizmama (milosnim Božjim darovima) koje su izvorno bile vlastite redovničkim ustanovama.”
“Posljednjih je godina, istina, došlo do značajnih promjena. Među njima je možda najvažniji bio proces revitalizacije (…) koji se pokazao kao pravi put obraćenja, koji proizlazi iz otvorenosti novosti Duha, bez obzira na dob ili životno razdoblje. To je poziv na življenje karizme kao dara, na razbijanje krutih obrazaca i ustaljenih uloga koje su prepreka besplatnoj ljubavi. Koliko strahova još uvijek živi u nama? Revitalizirati se znači prepoznati se siromašnima, stvoriti mjesta u srcima za snove, kreativnost, dosljednost, ljubav, jedinstvo života i potpunu raspoloživost”, istaknuli su između ostaloga.
“U Crkvi smo svi pozvani razmišljati o nadi i promicati je novom snagom s obzirom na Jubilej 2025. godine. I posvećeni život pozvan je živjeti ovo vrijeme pogledom punim pouzdanja, usidrenim u Kristu i otvorenim znakovima vremena. Prolazimo kroz veliku preobrazbu u posvećenom životu. Još ne vidimo jasno gdje će nas taj put odvesti, ali jedno je sigurno: nada nas tjera naprijed, podržava nas, daje nam snagu i kreativnost. Razmišljajmo o redovničkom/posvećenom životu kao o kobilici broda, onom nevidljivom dijelu koji probija put kroz vodu. Tako i mi: često plovimo uzburkanim vodama, drugi put opet mirnijim, ali uvijek vođeni dubokom i vjernom nadom.”
U zaključku su kazali: “Zasigurno postoji mnogo drugih znakova nade. No željeli bismo završiti jednom riječju koja se može činiti proturječnom, a ipak je duboko ljudska i duhovna: beznađe. Da, i ta vrsta iskustva može postati katarza (očišćenje) koja je za nas dobra. Jer, uostalom, ono što nas ranjava, često jest nada slomljena srazom sa stvarnošću. Upravo ta napetost između želje i ograničenja, između vizije i tame uzrokuje patnju, ali i sazrijevanje. Dijeljenje naših rana s drugima – srce koje se nada, ali je razočarano, koje čeka, ali ne vidi – već je dio ozdravljenja. Hoditi zajedno, bez maski, u istini krhkosti čini nas ljudskijima, više braćom i sestrama, sposobnijima zajedno se nadati.”
“Redovnički život danas, više nego ikad, nada se onomu što ne vidi. Nadamo se ponovnom rođenju, dubokoj preobrazbi iz koje ćemo izići obnovljeni, istinskiji, transparentniji prema bezuvjetnoj Božjoj ljubavi za čovječanstvo. I zato postoje naše karizme, ne zato da bismo imali više ljudi, već da bismo iznjedrili više života, više nade, više redovničkoga/posvećenoga života sposobnoga i dalje govoriti srcu svijeta”, poručili su na kraju.
Tijekom izlaganja prisutni redovnici i redovnice doprinijeli su raspravi pitanjima i komentarima na izlaganje kardinala Fernándeza Artimea i podtajnice Ros Nortes, koje su na hrvatskom jeziku pročitali don Branko Bendra, SDB, i izv. prof. dr. sc. Nedjeljka s. Valerija Kovač, koja je i vodila susret.
Susret je pjesmom zaključio komorni zbor bogoslova franjevaca konventualaca.
Nakon susreta u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio kardinal Fernández Artime.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
