Objavljeno: 03.08.2025.
Gotovo dvije tisuće hodočasnika iz Samobora pristiglo je u nedjelju 3. kolovoza 2025. godine u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke kako bi proslavilo 300 godina od prvoga samoborskog hodočašća u Mariju Bistricu.
Prvi su u svetište u ranim jutarnjim satima stigli pješaci koji su hodočašće započeli u subotu 2. kolovoza, a predvodio ih je samoborski župni vikar vlč. Krešimir Cervelin. Pješake je dočekao rektor Svetišta preč. Tomica Šestak blagoslivljajući ih na ulazu u cinktor bazilike Majke Božje Bistričke.
Svečanu procesiju na ulazu u svetište predvodila je gradonačelnica Samobora Petra Škrobot sa zavjetnom svijećom u rukama, u pratnji svečanih narodnih nošnji samoborskog kraja. Ulaskom u baziliku vjernici su prinijeli pred oltar 300 crvenih i bijelih ruža, nakon čega im se obratio rektor bistričkog svetišta kazavši: “Dragi Samoborci, jeste li ispraznili Samobor, je li itko ostao doma? Život je jedno veliko hodočašće, a na ovom jubilarnom hodočašću cilj je doći ovdje i ugledati lik Majke Božje koja je obučena u narodnu nošnju da joj iskažemo svoju zahvalnost”, poručio je preč. Šestak.
Uslijedila je sveta misa koju je predvodio pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško. Koncelebrirali su rektor Svetišta preč. Tomica Šestak i svećenici Samoborsko-okićkog dekanata: dekan i župnik Župe svete Anastazije mučenice preč. Ivica Cik; samoborski župni vikar vlč. Krešimir Cervelin; župnik župa svetog Ivana Krstitelja iz Luga Samoborskog i Duha Svetoga iz Noršić Sela vlč. Josip Čulig; župnik Župe Krista Kralja iz Domaslovca vlč. Ante Bojanić te župnik Župe svetog Martina biskupa iz Svetog Marina pod Okićem vlč. Tomislav Medić.
Na početku misnoga slavlja biskup Šaško istaknuo je: “Tri stoljeća, tri stotine godina zabilježenih samoborskih hodočašća, samoborskih molitvenih koraka, zavjeta i zahvala, pogleda i susreta, dolaženja i odlaženja, strepnja i utjehe, spomena i nadanja. I ove godine vi – niknuli na vjeri i predaji starih – vi, obitelji, očevi, majke i djeco; vi, djedovi i bake, starci i starice, prepoznali ste ljepotu u zagrljaju nebeske Majke, u kojemu se radujemo što nam je Bog podario neizrecivo bogatstvo svoje prisutnosti. Ovo hodočašće, povezano sa spomen-obljetnicom, prilika je za duhovnu obnovu župnih zajednica, a time velikim dijelom i društvenoga života grada Samobora i samoborskoga kraja; obnova reda vrijednosti i vrjednota; obnova temeljnih odnosa; obnova uporišta nade i provjera ciljeva u svjetlu vječnosti.”
U homiliji biskup Šaško, tumačeći liturgijska čitanja, naglasio je kako “Isus reže u živo tkivo svakoga naraštaja pa tako i našega. Zar toliko puta ne susrećemo baš to: traženje sigurnosti budućega mira i užitka? Bogatašu iz prispodobe nedostaje ‘mudrost življenja’, a taj se nedostatak očituje u pogrješnome naglašavanju budućega. Naime, on u sebi govori koristeći se glagolima u futuru; sve o čemu razmišlja izrečeno je oblicima budućega vremena, misleći pritom na zemaljski život. O svojoj budućnosti razmišlja kao da njegov život na zemlji neće prestati.” Biskup je dodao i u suvremenosti, u našoj svakidašnjici; susrećemo ljude (…) “nemaju vremena postavljati bitna pitanja i čuti istinske odgovore, one koje prepoznaje svaki čovjek, ako uroni u dubinu svoga bića.”
Govoreći o tome što treba tražiti u životu biskup Šaško poručio je: “Postoji opasnost da se umre, a da se nije živjelo. To što ne voliš, u čemu ne uživaš sada, u darovanosti sadašnjega, nećeš moći nikada, jer sutra neće biti kao danas. Tko želi preoblikovati sutrašnjicu ne pazeći na darovanost sadašnjega i prošloga, sigurno će biti zarobljen u umiranje. To jest istinsko pitanje, jer naše doba ne zna što bi s prošlim i budućim; nudi se samo sadašnjost u kojoj se ne želi zastati nego se pokušava preduhitriti buduće, ali zatvoreno u prolazno, iz čega se oblikuje još jedna vrsta materijalizma i idolatrije kao podloga za nove protuljudske ideologije, a na osobnoj razini rađa obilato bolestima obuhvaćenim imenom ‘depresije’, umora, ‘izgorjelosti’… Iz takvoga se pristupa ne može roditi oduševljenje; u tome se vide tek proplamsaji nade, odnosno čežnje za nadom; dok slabi vjera i ne može zaživjeti postojana ljubav.”
“Ono privlači ljepotom sklada koji ima izvorište u vječnome i u neprolaznom. Zato u njemu sve ima smisla: i prošlo, i sadašnje, i buduće; i naše radosti i trpljenje gubitaka, jer nas privlači darovanost, a ne sebičnost; jer osjećamo Božji odgovor na naše čežnje za puninom koju prolaznost ne može dati”, istaknuo je biskup Šaško i dodao: “Danas je istinska hrabrost u tome da odlučimo zastati, prekinuti žurbu, osluhnuti i osjetiti sebe, postaviti si pitanja od kojih društvo bježi, primijetiti darovanost i obnoviti put koji izabire Boga i vječnost. Taj put je najkraći u pripremi za svetu ispovijed, u ispovijedanju lutanja i prepoznatih milosti, i u Kristovoj slobodi koju nam daje darujući sebe, posebice u euharistiji.”
Biskup je podsjetio vjernike kako je bogatstvo za Isusa blagoslov; “bogatstvo u sebi nije zlo, ali je opasno. Sve što se prepusti sebičnosti postaje prokletstvom. Obilje je darovana prilika, poziv na donošenje radosti bližnjima. Isus ne prezire zemaljska dobra, već odgovara na pitanje o punini, o vječnoj sreći. Želiš li biti sretan? Ne traži sreću u stvarima. Jedina dobra koja treba gomilati jesu susreti i odnosi s ljudima u čistoći, iskrenosti i slobodi. Nije slučajno da je bogataš iz prispodobe sam; ne spominje se nitko osim njega, ni roditelji, ni žena, ni djeca, ni prijatelji, ni neprijatelji. Čovjek usred pustoši samoće.”
“Večerašnja prisutnost predivnoga vijenca vjernika i vjernica – njih stotinjak – kraj oltara u narodnim nošnjama samoborskoga kraja, potiče me na razmatranje toga ruha u svjetlu današnje Božje riječi. Prije tri godine (2022.) odlučili ste ovomu svetištu darovati ruho samoborske narodne nošnje, u koje je zaodjeven kip Majke Božje Bistričke. Željeli ste da ju još jasnije prepoznate kao svoju, kao jednu od vas”, istaknuo je biskup Šaško i zaključio homiliju razmatrajući sastavnice samoborske nošnje. Na kraju je poručio: “Naša prošlost i baština iz nje može progovoriti svježinom koja nam se daruje, ako činimo to što vi činite danas: ako zastanemo i u zajedništvu s drugim ljudima tražimo odgovor na pitanje u čemu je naša sigurnost, ne previđajući da smo baštinici neizrecivoga, najvećega bogatstva – ljubavi Božje u Kristu, od kojega nas ništa ne može odvojiti i da već sada živimo predokus vječnosti u kojoj ćemo biti, u zajedništvu sa svetom Anastazijom ovjenčani nepropadljivim ‘kralušom’.”
Liturgijsko pjevanje na misnom slavlju predvodio je zbor Župe svete Anastazije s pridruženim članovima drugih župa.
Nakon svečanog misnog slavlja hodočasnici su se uputili sa svećenicima na Put svjetla po bistričkoj kalvariji.
Završna i zahvalna procesija za sve milosti dobivene od Majke Božje Bistričke održat će se u utorak 5. kolovoza u Samoboru, a svečanu procesiju i misno slavlje predvodit će pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski.
Tekst: Silvija Blažević, Udruga Ekosspiritus, Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
Foto: Silvija Blažević, Radio Samobor
