Objavljeno: 13.06.2025.
Svečano misno slavlje Te Deum laudamus – misu zahvalnicu svih fakulteta i akademija Sveučilišta u Zagrebu za akademsku godinu 2024./2025. predvodio je pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško u četvrtak 12. lipnja u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca. Na misnom slavlju koncelebrirali su dekan Fakulteta filozofije i religijskih znanosti prof. dr. sc. Ivan Šestak, o. d. dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Mario Cifrak, rektor Nadbiskupskog bogoslovnoj sjemeništa u Zagrebu preč. Vlado Razum te ostali okupljeni svećenici i profesori.
U uvodnim riječima biskup Šaško pozdravio je sve okupljene u svoje, kao i u ime zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše, velikog kancelara Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Biskup Šaško u homiliji je usporedio Pavlovu poslanicu s pisanjem životopisa te istaknuo: “Taj je kratak životopis pisan iz njegova iskustva obraćenja, iz svijesti o istinskoj vrijednosti koja se vidi u sučeljavanju prolaznoga i neprolaznoga. Naši životopisi, dragi sveučilištarci, koji trebaju zemaljskim institucijama velikom većinom ostaju na razini podataka, poželjno neutralni što se tiče: vrijednosti, osjećaja, doživljaja, a posebice odnosa prema svemu što nadilazi zemaljsku zbilju.”
“Na još nekoliko mjesta u njegovim poslanicama nalazi se moguća dopuna tomu CV-u, a jednu od dojmljivijih čitamo u Prvoj poslanici Korinćanima, u dijelu u kojemu zaključuje da je naša vjera uzaludna, ako Krist nije uskrsnuo (usp. 1Kor, 15, 14). Prije toga kaže: ‘Ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju. Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna.’ (1Kor 15, 8-10)”, rekao je mons. Šaško.
“Siguran sam, braćo i sestre, da u svakoj i u svakome od nas živi takav obrat, takav susret, jer inače večeras ne bismo bili ovdje, premda se nešto može čitati kao obveza, kao dio protokola, kao uljudnost ophođenja. Večeras smo ovdje zbog istine koja diše, koja miriše i govori; koja se smije i plače, koja strepi i, konačno, shvaća da je u Kristu sve drugo doživjelo devalvaciju, pad vrijednosti, i rodilo nešto novo. I što je još ljepše, taj obrat nije umrtvio traganja, nastojanja, htijenja, nego ih je oplemenio i umnožio”, kazao je mons. Šaško.
“Današnje Evanđelje govori o istome obratu i o istoj promjeni vrijednosti. I jedan i drugi čovjek iz prispodobe, otkrivši nebesko kraljevstvo i sebe u njemu, prodaju sve što imaju, znajući da postoji radost koja se ne nalazi ni u čemu što su do tada imali. Ta nova vrijednost daje smisao i staromu i novomu. To se itekako odnosi i na 356 godina Zagrebačkoga sveučilišta! Ta nova snaga od staroga rađa novo biserje, znajući da su biseri sastavljeni od sedefaste tvari od kojom je obložena unutrašnjost školjke bisernice. (…) Nadahnjujuća je to slika i za završetak akademske godine i za naše životopise i za nas kao Crkvu, da od prijetnja, nesigurnosti i neuspjeha napravimo biser, ali ne svojom snagom. Sedefastu tvar ne stvaramo mi. Gospodin nam je darovao sebe po Kristu, u Duhu, da bismo darivali bisere”, zaključio je biskup Šaško.
Na samom kraju liturgijskog slavlja svima okupljenima obratio se i o. d. dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Mario Cifrak i zahvalio svima na sudjelovanju u slavlju, kao i zauzetom radu u protekloj akademskoj godini.
Misno slavlje pjesmom su animirali studenti Instituta za crkvenu glazbu pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
