Objavljeno: 14.04.2025.
Povodom 80. obljetnice mučeničke smrti biskupa Josipa Maria Carevića u ponedjeljak 14. travnja u dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu predstavljeno je talijansko i englesko izdanje knjige Mirka Ivanjeka „Veliki petak 1945.: biskup Josip Maria Carević – Život za narod, smrt uime naroda.“
O knjizi i prijevodima su govorili urednik prevedenih izdanja Damir Borovčak, zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško, predsjednica ogranka Matice hrvatske u Zaprešiću Višnja Poropat Vujnovac, prevoditeljice dr. sc. Ana Volarić Mršić i dr. sc. Marina Škrobica, župnik župa BDM od sedam žalosti u Velikom Trgovišću i sv. Tri Kralja u Velikoj Erpenji vlč. Luka Slijepčević i autor.
Predstavljanje je organiziralo Kanadsko-hrvatsko akademsko društvo – Zagreb i Župa Blažene Djevice Marije od sedam žalosti u Velikom Trgovišću.
Urednik prevedenih izdanja Damir Borovčak na početku svojeg obraćanja rekao je da nije lako govoriti o ovakvom djelu kao što je djelo Mirka Ivanjka: Veliki petak 1945. jer se tu radi o ubojstvu čovjeka, svećenika, a još je mnogo teže govoriti o ubojstvu katoličkog hrvatskog biskupa. “Biskup Carević mnogo je dao najprije u Dubrovniku i u čitavom životu, a onda se skromno povukao u mir i tišinu Hrvatskog zagorja gdje su ga na prijevaran način jedne noći izvukli, mučili i ubili”, rekao je Borovčak te spomenuo autora Mirka Ivanjeka rekavši o njemu da je riječ o samozatajnom gospodinu koji je rođen u zagorskim krajevima nedaleko od mjesta gdje je biskup Carević provodio svoje posljednje dane. “Znam da je to pisao s mnogo emocija i pijeteta prema tom činu. Mi iz onih generacija poslije rata, još smo i u osnovnoj školi osjećali komunističku prijetnju, a i posljedice tih prijetnji”, rekao je.
“On je objavio ovu knjigu o biskupu Careviću koja je izašla 2018. i potom još dvaput 2020. i 2022. Ja sam tu knjigu pažljivo proučio i pročitao. Riječ je o romansiranom načinu na koji je ispričana teška mučenička smrt biskupa Carevića. Razmišljao sam o tome kako tu istinu proširiti među one koji govore drugim jezicima. Iz Kanadsko-hrvatskog akademskog društva odlučili smo širiti istinu na onaj način na koji bi ona bila pristupačna svijetu kroz engleski jezik, ali i talijanski jer smatramo važnim da ta istina o biskupu Careviću dođe do Vatikana i da se i tamo čuje. Svrha ove knjige je da se istina proširi izvan granica naše domovine i da tu tragičnu istinu o ubojstvu biskupa kojem još nismo pronašli tijelo, podastremo svijetu”, zaključio je Borovčak.
Višnja Poropat Vujnovac predsjednica je ogranka Matice Hrvatske u Zaprešiću koja je govorila o knjizi naglasivši između ostaloga činjenicu da je to romansirana biografija. “U ovoj knjizi nije važno jesu li riječi tekle upravo ovako kako teku iz usta biskupa Carevića. Važno je da je ovdje riječ o smrti jednoga čovjeka i njegovo prešućivanje. Kada sam je prvi puta čitala zapela mi je činjenica rata, danas u nekom drugom kontekstu, a u knjizi na jednom mjestu piše da je rat prilika za promjenu, a Carević odgovara da rat nikada nije prilika ni za što. Ako želimo neke moralne i etičke promjene među ljudima, voljela bih da ne čekamo rat. Biskup Carević za Prvi svjetski rat rekao je da je on doveo vrijednost ljudskog života preko ruba bezvrijednosti. To možemo primijeniti na svaki rat. Tako se i pokušalo oduzeti ime i prezime, sjećanje na jednog čovjeka, a to je potpuno obezvrjeđivanje ljudske osobe koje se može dogoditi”, zaključila je Višnja Poropat Vujnovac.
Mirko Ivanjek okupljenima je zahvalio na dolasku i naglasio da okupljanja ne bi bilo bez glavnog inicijatora Damira Borovčaka. “Nisam ja našao Carevića kao temu već je Carević iz svojih nebeskih visina pronašao mene. Drago mi je da njegujemo sjećanje, to je strahovito važno. U nizu tih patoloških zločina združenih pod partizanskom kapom biskup Carević je možda najprimjerenija slika svih hrvatskih stradanja. Zločinci su imali svoj credo koji je glasio: Odanost partiji mjeri se dubinom mržnje prema neprijatelju. Možete li si zamisliti mržnju kao mjernu jedinicu? Muke koje je proživio Carević mjere se s onima kojih ćemo se spominjati u Velikom tjednu i Isusa Krista. Htjeli su zastrašiti hrvatski narod. Nitko nije smio govoriti istinu. U svojem istraživanju nailazio sam na čudne situacije, na ljude koji znaju gdje je grob, ali ne usuđuju se reći. Na početku nitko nije znao za Carevića, a danas je situacija ipak mnogo bolja”, naglasio je Ivanjek spominjući razne manifestacije poput Dana biskupa Carevića istaknuvši da on više nije zaboravljen.
Vlč. Luka Slijepčević u svojem izlaganju podsjetio je na životopisne podatke o ubijenom biskupu Careviću, a koristio se arhivskom građom iz Apostolskog arhiva te arhiva Beogradske i Splitske nadbiskupije. Vlč. Slijepčević aktivno promiče i zalaže se za lik i djelo biskupa Josipa Marije Carevića, jedinog ubijenog biskupa za vrijeme Drugog svjetskog rata. “Oko osobe biskupa Carevića stvorilo se spontano nekoliko ljudi. U toj spontanosti dogodila su se tri događaja u kojima smo zajednički obilježili 80. obljetnicu nestanka biskupa Carevića. Prvi događaj bio je 22. travnja u Metkoviću, otvorena je izložba s raznim dokumentima i fotografijama biskupa Carevića, zatim na dan nestanka 23. ožujka postavljena je u Metkoviću spomen ploča na biskupovoj rodnoj kući i mons. Želimir Puljić slavio je u Metkoviću misu za biskupa Carevića. Želim istaknuti Marija Talaića, Igora Miju Ostojića, don Josipa Prpića koji su to zamislili i realizirali. Drugi događaj bio je prije dva dana na liturgijski dan biskupova nestanka, na Žalosni petak, mons. Roko Glasnović slavio je misno slavlje u Župi Veliko Trgovišće te u subotu pohodio lokalitete na kojima je biskup Carević pastoralno djelovao”, rekao je vlč. Slijepčević istaknuvši da i nakon 80 godina još uvijek vlada strah kada se govori o ovim temama, a oni koji se tim temama bave mogu pasti u napast misleći da su u tome sami i napušteni.
Pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško rekao je govoreći o revizionizmu da je „jedna od proganjanih riječi u hrvatskom društvu svakako je riječ “revizija”, odnosno sintagma “revizija povijesti”. Iz toga je skovan jedan od ‘opasnih’ pojmova – revizionizam. Ako ste slučajno korisnik sintagme “revizija povijesti”, bez obzira što naglašavate nužnost istine, ili ako ste negdje već uključeni među osuđene za to korištenje, možda samo medijskim šaptom, zajamčeno vam je brižno praćenje vašega rada i onemogućavanje da se vaša razmišljanja, stečeni uvidi na temelju dokaza, pa i sami jednoznačni dokumenti, probiju do šire dostupnosti i vidljivosti. Zasigurno ćete imati kraj sebe i nad sobom trajnu “reviziju” svake vrste.
Objašnjavajući pojam revizija povijesti, biskup Šaško rekao je da to jednostavno znači “‘ponovno gledati povijest’, ponovno ju pregledati, da bismo ju bolje vidjeli”, istaknuo je pa nastavio: “Danas, kao da se povjesničari boje izgovoriti tu riječ, a tako nam je potrebna u Hrvatskoj ‘revizija’, ponovni pogled, u svjetlu darovane istine, na sve što je netko nametnuo kao ideološki pogled, iskrivljujući stvarni prikaz događaja iz prošlosti i to snagom nasilja i nepoštivanja istine. Među te neistine očito je unesen i život i smrt biskupa Carevića, tako da se i u Crkvi u govoru o njemu mogla osjetiti neka nelagoda, nesigurnost, zadrške, odmaknutost”, naglasio je biskup Šaško dodaviš da nam autor knjige poručuje da ne smijemo šutjeti.
IKA/TUZN
Foto: Dario Zürchauer
