Objavljeno: 16.04.2025.
Duhovna obnova „Ljubio ih je do kraja (Iv 13,1)“ koju je, u kapeli Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu, predvodio katedralni ceremonijar i odgojitelj u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu vlč. Toni Potrebić, održana je u srijedu 16. travnja 2025. godine.
Vlč. Potrebić duhovnu obnovu započeo je anegdotom o svojoj „najnovijoj“ službi, onoj katedralnog ceremonijara, za koju kad je svojem bratu rekao da ju je počeo obnašati, brat komentirao kako je postao „event menadžer“. Promišljajući o tome, postavljao si je pitanja o percepciji liturgije – je li liturgija „event“, samo događaj koji se organizira, planira i provodi te je li liturgija samo obred, jedna od mnoštva ljudskih aktivnosti.
Poručio je da je odgovor u evanđelju po Ivanu. „Isus u evanđelju po Ivanu ne čini čuda, nego znakove. Znakovi nisu toliko čuda, jer su čuda neke izvanredne stvari, a znakovi su redovite, svakodnevne stvari. Znakovi ne žele pokazati Isusove nadljudske moći, već žele ostvariti komunikaciju i zajedništvo između Boga i čovjeka. Znak stvara odnos. Znak je izraz ljubavi i služenja, a dobro znamo definiciju sakramenta iz vjeronauka, da su oni vidljivi znakovi nevidljive Božje ljubavi“, rekao je.
Govorio je i o gesti Isusovog pranja nogu, gesti koja govori tko je Bog i koliko je uslužan. Istaknuo je i posebnost Ivanovog evanđelja u vremenskoj odrednici Posljednje večere – evanđelist navodi kako nije bila na Pashu, već pred blagdan Pashe, pri čemu je vlč. Potrebić istaknuo važnost razumijevanja „stare Pashe“ i „nove Pashe“, oproštenja grijeha i ulaska u život vječni.
Na kraju je podsjetio da pravo bogoslužje i spasenje nije ono što čovjek čini za Boga, nego prihvaćanje onoga što Bog čini za čovjeka. „Tu je početak naše Pashe, početak novoga života. Taj početak omogućava nam da ljubimo jedni druge kao što nas je on ljubio. Ljubav prema ljudima duhovna je snaga koju potpomaže susret u punini s Bogom. Svaki put kad se susretnemo s nekim ljudskim bićem u ljubavi, dovodimo se u situaciju da naučimo nešto novo o Bogu. Svaki put kad otvorimo oči da upoznamo drugoga, rastemo u svjetlu vjere i spoznaji Boga. Neka nam punina života bude najstvarnija stvarnost, život u služenju i ljubavi. Ne jedni ispod ili iznad drugih, nego jedni s drugima, na putu prema zajedništvu s Ocem“, zaključio je vlč. Potrebić.
