Svećenički dan Zagrebačke nadbiskupije održan je u ponedjeljak 17. studenog 2025. godine u Velikoj dvorani Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Susretu su nazočili zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup u miru kardinal Josip Bozanić, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua, zagrebački pomoćni biskupi mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski te svećenici Zagrebačke nadbiskupije i oni koji djeluju na području nadbiskupije. Tema susreta bila je skrb za poticanje, raspoznavanje i praćenje duhovnih zvanja, a prigodna izlaganja održali su rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa preč. Vlado Razum, rektor Međubiskupijskog sjemeništa preč. Matija Pavlaković te povjerenik za pastoral duhovnih zvanja i promotor kršćanskih poziva preč. Jakov Rađa.
Nakon molitve trećeg časa okupljenima je pozdrav uputio nadbiskup Kutleša zahvalivši braći svećenicima za sve što čine u Nadbiskupiji. “Zahvaljujem za vaše svjedočanstvo, za vaše molitve, za neumoran pastoralni rad u župama, školama, bolnicama, u dijeljenju sakramenata i poučavanju vjernika istinama vjere. Hvala vam za svaki trenutak u kojemu ste stali uz čovjeka, osobito uz onoga koji je slab, izgubljen ili ranjen. Hvala vam za vašu vjernost Bogu i Crkvi, često u okolnostima koje nisu lake, ali koje postaju plodne kad su prožete ljubavlju prema Kristu.”
Govoreći o temi susreta, mons. Kutleša naglasio je da rad s mladima i ministrantima treba biti “prožet poticajima za promišljanje o duhovnome pozivu i savjetima za razlučivanje poziva. Možda nećemo odmah vidjeti plodove, ali Bog vidi našu vjernost. U konačnici, svećenička zvanja nisu plod nekog marketinga, nego vjernosti i velike žrtve. Budimo svjesni da duhovna snaga i vitalnost Crkve ovise o duhovnim zvanjima. Ako zvanja sačuvamo i njegujemo, sačuvat ćemo budućnost vjere u našemu narodu i našoj Domovini.”
Na kraju uvodnog govora nadbiskup Kutleša objavio je da će se od 29. studenoga do završetka Jubilarne godine relikvije (tijelo) bl. Alojzija Stepinca prenijeti na čašćenje vjernome puku u župnu crkvu Presvetoga Trojstva u Krašiću. Relikvije Blaženika bit će ispraćene iz Bogoslužnog prostora bl. Alojzija Stepinca u subotu 29. studenoga u 12 sati, a dočekane u Krašiću gdje će s početkom u 17 sati nadbiskup Kutleša slaviti Euharistiju.
Rektor Bogoslovije preč. Razum u izlaganju je podsjetio kako svako zvanje dolazi od Gospodina: “Nitko se ne može pozvati sam. Prepoznavanje vlastitoga poziva u samom početku traži dublji osobni odnos s Gospodinom. U takvom stanju živog dubokog odnosa s Gospodinom, vjerniku se postavlja pitanje Božje volje za njegov život. Pokazatelj zdrave duhovnosti i zdrava rasta u vjeri vidi se baš u tome da se mladić ili djevojka, na putu svog vjerskog života, pita o Božjoj volji za svoj život.”
Istaknuo je kako se u krizi zvanja olako kao uzroci uzimaju utjecaji svijeta u kojem živimo, a premalo nutarnja gibanja života Crkve i razina vjere koja se živi. “U pastoralu zvanja treba uočavati mlade vjernike koji žive svoju redovitost i uključeni su u život Crkve. Svećenik kao pastir duša trebao bi imati senzus za takve mlade i njima se posebno posvetiti i uključivati ih u život zajednice.”
Preč. Razum kazao je da bi “pastoral zvanja trebao biti prvotna zadaća svećeničkog djelovanja i pastoralnog promišljanja, ili barem jedna od važnijih zadaća.” Dodao je kako bi svaki svećenik “trebao prihvatiti promicanje duhovnog poziva kao vlastitu odgovornost i zadaću. U tom poslanju otkriva se njegovo duhovno očinstvo i vjerno nasljedovanje samoga Isusa Krista. Ako slijedimo Krista u svemu, a na to smo pozvani, onda se dosljednost poziva pokazuje i u odgovornosti da, kao pastiri u svojoj zajednici, budemo promicatelji zvanja: najprije svojom uzornošću života, molitvom za zvanja i poticanjem cijele zajednice da se uključi u ovu zadaću Crkve.”
“Kada govorimo o pastoralu zvanja, smatram da smo mi svećenici ključni za rađanje novih zvanja. Poput trenera utječemo na cijelu ekipu – na svoju zajednicu. Ako ponestane zanosa, ako sami posustanemo u življenju svoga poslanja kao Kristovi svjedoci i pastiri stada, ako se događa sablazan ili najamnički pristup življenja svećeništva, ako ne svijetlimo, teško je probuditi klicu zvanja u duši mladog čovjeka”, poručio je preč. Razum.
Na kraju izlaganja preč. Razum naglasio je: “Mi možemo stvarati programe, izdavati hrpu dokumenata, ali stvar će se pokrenuti samo ako naš život pokazuje da je istinito ono što predajemo i naviještamo, vrijedno pažnje ako to svojim životom i pokazujemo. Naš život uprisutnjuje sve ono što nam je Gospodin predao u baštinu i pozvao nas da budemo svjedoci te baštine spasenja. Tada naš život postaje magnetičan, poželjan za nasljedovanje i nadahnuće mladima koji se pitaju: što Bog želi od mene.”
Rektor Međubiskupijskog sjemeništa preč. Pavlaković, govoreći o profilu mladića i motivima s kojima ulaze u Sjemeništa, kazao je da im je zajedničko to što “svi traže dublji smisao i žele živjeti život koji nije površan. U svijetu koji mladima često nudi kratkotrajna zadovoljstva i nesigurne identitete, ovi dječaci/mladići žele pronaći unutarnju čvrstoću i odgovor na Božji poziv. Kod nekih je poziv već donekle jasan, kod drugih tek u povojima — ali svima je potrebno vrijeme, tišina, praćenje i molitva. Zato sjemenište nije samo odgojno-obrazovno-formativna ustanova, nego kuća razlučivanja: mjesto gdje se poziv ne pretpostavlja, nego otkriva. Dječak/mladić mora imati slobodu i sigurnost rasti, učiti, moliti i postupno shvaćati što Bog od njega želi.”
Rektor je istaknuo da “mladići koji ostaju u sjemeništu ne čine to zbog ambicije nego zbog iskustva zajedništva i Božje blizine. Kada ih pitamo zašto ostaju, njihovi odgovori su jednostavni, ali duboki: jer su našli mjesto gdje se osjećaju prihvaćeno; jer imaju duhovnika koji ih razumije i vodi; jer su otkrili radost molitve i sakramenata; jer su osjetili da ih Crkva ozbiljno shvaća. Sjemenište je za njih živa zajednica, a ne internat. Dječak/mladić ostaje tamo gdje osjeti povjerenje, radost i ljubav. Ono što ga zadržava nije struktura, nego odnos — s Bogom, s vršnjacima i s odgojiteljima.”
Preč. Pavlaković govorio je i o ministrantskim susretima kao izvorištima novih zvanja: “To je svojevrsna duhovna obnova za ministrante – jednako dječake, ali i djevojčice: predškolske, osnovnoškolske i srednjoškolske dobi. Važno je naglasiti da je taj projekt postao bazen, tj. svojevrsno rasadište iz kojeg crpimo buduće sudionike drugog projekta – „Vikenda u sjemeništu“, iz kojeg najčešće dolaze novi kandidati za sjemenište. Vikend u sjemeništu je projekt otvorenih vrata naše sjemenišne zajednice. To iskustvo im pomaže da izbliza upoznaju život u sjemeništu i da u ozračju molitve i zajedništva razlučuju Božji poziv.”
Rektor “Sjemeništa malenih” dao je i smjernice i poticaje župnicima za rad s ministrantima i otkrivanje duhovnih zvanja. Naglasio je stvaranje ozračja povjerenja i blizine; redovito okupljanje ministranata; njegovanje ministrantske zajednice kao duhovne škole; povezivanje župa i sjemeništa; praćenje i razlučivanje zvanja; osiguranje sigurnosti i odgovornosti u radu; suradnju u dekanatu i s redovnicima; molitvu s njima i za njih; prepoznavanje i “slavlje” malih koraka; biti svjedoci nade.
“Zvanja se ne rađaju iz slučaja, nego iz svjedočanstva. Svaki svećenik koji s ljubavlju okuplja ministrante, već je zasijao sjeme novih zvanja”, zaključio je preč. Pavlaković.
Treće izlaganje održao je preč. Jakov Rađa, povjerenik za pastoral duhovnih zvanja i promotor kršćanskih poziva: “Ovdje u Zagrebu, ali i na drugim mjestima u našoj domovini, svjedočimo prisutnosti mnogih mladih koji su žedni istine, zajedništva i smisla. (…) Naš pastoralni pristup tim mladima treba biti određen temeljnom spremnošću da ih slušamo, pratimo njihova duhovna traganja i izazove. To je služba razlučivanja – pastoral koji nije nametanje, nego dijalog, hod u zajedništvu i poticaj na slobodu izbora. Sloboda je ključna jer poziv ne dolazi u obliku naredbe, nego kao ponuda Božje ljubavi i prilika koja se pred osobom otvara.”
Ističući tradiciju i bogatstvo iskustava u pastoralu zvanja u Zagrebačkoj nadbiskupiji, preč. Rađa istaknuo je kako je “pred nama je kontinuirano i dosljedno djelovanje koji će poći prema mladima tamo gdje se oni nalaze, što uključuje župne aktivnosti, dekanatsku koordinaciju i širu pastoralnu sinergiju. Skrb za zvanja treba postati sastavni dio svake župe, svakog pastoralnog područje i svakog svećenika. Potrebno je, koliko nam je to moguće, ponuditi sustavno praćenje mladih u njihovom kršćanskom rastu i sazrijevanju. Važnost i uloga svećenika u ovom pastoralnom nastojanju ne može se dovoljno naglasiti. Svećenici su animatori i pratitelji, ali i nositelji cijele mreže pastorala u župama i dekanatima.”
Obraćajući se svećenicima kazao je kako “svatko od nas nosi dio odgovornosti za aktivno sudjelovanje u navedenim procesima. Pastoral duhovnih zvanja nije samo zadatak nekog drugog, to je zajednička briga i služba koja nas povezuje i izgrađuje Crkvu. Ne radi se o organiziranju skupa aktivnosti i programa, nego živoj stvarnosti u kojoj svi, u zajedništvu i molitvi, svatko prema svojim darovima, pozivu i službi, doprinosimo bogatstvu i ljepoti života Crkve.”
Preč. Rađa istaknuo je kako je nadbiskup Kutleša 2. listopada 2025. osnovao povjerenstvo Zagrebačke nadbiskupije za promociju kršćanskih poziva, koje se sastoji do sedam svećenika, većinom župnika, koji su se započeli okupljati i planirati aktivnosti i programe koji će ići u smjeru poticanja kulture razlučivanja u našoj mjesnoj Crkvi.
Po završetku izlaganja uslijedila je rasprava nakon koje je rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta preč. Željko Tanjić ukratko predstavio djelovanje i napredak HKS-a.
Uslijedio je Angelus, nakon kojega je objavljeno imenovanje novih pomoćnih biskupa zagrebačkih mons. Marka Kovača i mons. Vlade Razuma.
