Objavljeno: 18.04.2025.
Tradicionalno na Veliki petak, 18. travnja s početkom u 15 sati slavljena je pobožnost križnoga puta za osobe s invaliditetom i sve okupljene vjernike grada Zagreba. Pobožnost križnog puta predvodio je mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, u zajedništvu s vlč. Dragutinom Goričancem, nadbiskupijskim povjerenikom za osobe s invaliditetom, vlč. Mladenom Škvorcom, župnikom u Bešićima, te o. Ilijom Tipurićem, OCD, župnim vikarom u Župi Uznesenja BDM u Remetama.
U uvodu u pobožnost križnoga puta biskup Šaško je istaknuo: „Križni put na Bliznecu na Veliki petak daruje posebno iskustvo zajedništva u pobožnosti zagrebačkih vjernika u Svetome trodnevlju. A na početku svake naše molitve nastojimo zahvaliti Bogu na milosti i na ljudima koji nam tu milost utjelovljuju. U redovitosti ovakvih susreta osobito nam je draga prisutnost braće i sestara kojima je nužna pomoć bližnjih, ne samo što se tiče kretanja i dolaska ovamo, u čemu svoju neumornu ljubav očituje vlč. g. Dragutin Goričanec. Hvala i svima drugima koji su darivanjem svoga vremena, znanja i zauzetosti omogućili da ponavljamo hodati koracima Kristove ljubavi.“
Zbog dotrajalosti drvenih dijelova Šumske staze Bliznec i opasnosti za prisutne vjernike, treću godinu za redom pobožnost križnog puta odvijala se duž ulice Bliznec paralelno sa Šumskom stazom, a ove godine okupljeni vjernici su se mogli osvjedočiti da nije dotrajala samo drvena staza, nego su devastirane i postaje križnoga puta, od kojih je jedna u potpunosti srušena.
Po završetku križnoga puta, mons. Šaško je u prigodnom nagovoru istaknuo: „Braćo i sestre, lijepa je ova naša procesija koja nas je – u pomiješanosti ove ljepote Božjih stvorenosti i raznih nakana koje se tiču i prisutne ružnoće zla u svijetu, one nama blize i one daleke – dovela do zadnje postaje. Predvodio nas je Kristov križ i skupina ljudi koji su uprisutnili ljepotu čovjeka po mjeri Kristova služenja: čovjek koji se brine za čovjeka, gurajući kolica; ljudi koji pomažu drugim ljudima živjeti i doživljavati svijet u zajedništvu dobrote.“
„U tome me smislu privukla me podudarnost s oronulošću staze kojom već nekoliko godina ne možemo ići; i na njoj sedma postaja: Isus pada drugi put pod križem, kojoj je pao nosivi stup“, dodao je Biskup i nastavio: „On je slika poziva na podizanje i na obnavljanje. Dok nas naši Križevi pritišću k zemlji, Kristov nas križ podiže, daje snagu i obnavlja. Da, i ove smo godine hodali pokraj lijepoga drvenog nogostupa nad potokom, s postajama Križnoga puta. No, usuđujem se reći da smo hodali i njime, svojim pogledom, svojom čežnjom i svojom nadom. I to je lijepa slika. U životu puno puta ne možemo odmah promijeniti okolnosti, ali činimo ono što možemo. A uvijek možemo voljeti.“
Biskup Šaško kazao je kako „ovih godina, dok hodamo cestom, dajemo do znanja da nam je stalo do posebne staze, rađene za hod kojim učimo darivati se, živjeti za druge, voljeti. Sigurni smo da i današnji naš hod tom stazom: čežnjom, pogledom, molitvom popravlja više od novca, više od novih greda i dasaka. Jer poteškoća nije u materijalnoj građi; negdje u srcu je nešto ostarjelo, otežalo, napuklo i slomljeno. Krist je radi toga došao i podnio muku. Zbog toga smo sigurni u nadi, jer se pouzdajemo u njegovu, a ne u svoju snagu. A njegova se snaga očituje u našoj slabosti. Ponovno smo učvršćeni u vjeri i nadi da nas i trpljenje i umiranje, življeni iz ljubavi, ne ostavljaju u malodušnosti, nego su opipljiv znak obzora prema kojemu se kreće naš život, a to je vječnost i spasenje! Daleko od Boga, naš život gubi oduševljenje i smisao, a hod s njime, pogled na njega i njegov križ uvijek otvaraju nadi. Molimo Gospodina da ju svjedočimo i darujemo drugim ljudima, s blagoslovom koji smo primili u ovoj pobožnosti.“
Tekst: Ivan Pašalić, župni medijski suradnik
Foto: Ivo Ljubešić
