Objavljeno: 30.03.2025.
Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša predvodio je euharistijsko slavlje u nedjelju 30. ožujka tijekom kojeg je posvetio župnu i samostansku crkvu sv. Mihaela Arkanđela u zagrebačkoj Dubravi. Koncelebrirali su provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Anto Barišić, župnik fra Goran Rukavina, dekan Remetsko-dubravskog dekanata preč. Vinko Tomić te okupljeni svećenici i redovnici iz dekanata.
Na početku slavlja pozdrav je uputio župnik i gvardijan fra Goran Rukavina kazavši kako je dolazak Nadbiskupa “znak zajedništva, blizine i podrške koju osjećamo u ovom važnom trenutku za našu župnu zajednicu. Neka nas zagovor Mihaela Arkanđela i blaženog Alojzija Stepinca – čije moći smo dobili i na čemu također zahvaljujemo – prate i ohrabruju na našem putu vjere. Neka nas današnja posveta crkve ujedini još čvršće kao zajednicu vjere, nade i ljubavi te neka nam svima bude poticaj da svojim životom svjedočimo Božju ljubav i milosrđe.”
Nadbiskup Kutleša potom je blagoslovljenom vodom poškropio narod i oltar.
U homiliji je nadbiskup Kutleša istaknuo kako je ovo djelo, koje je započeo bl. Alojzije Stepinac, “od samih početaka donosilo plodove u rastu žive zajednice, Crkve, koju činite vi, dragi vjernici. Blaženi Alojzije je te 1942. godine u svojoj propovijedi istaknuo stvarnost nevidljivoga svijeta odakle nam prijete tolike pogibelji sotonskog djelovanja, ali odakle nam jedino može doći sigurna pomoć Božjih slugu anđela u svim zbivanjima zemaljskog života. Kao što je rekao blaženi Alojzije, naš pogled, naše misli i želje trebaju biti usmjereni prema onomu drugom svijetu koji ne vidimo, ali koji je itekako stvaran – svijetu u kojemu se sve mjeri mjerilima vječnosti.”
Dodao je kako “i sam obred posvete crkve usmjerava našu pozornost prema toj stvarnosti jer upravo u nebeskim dobrima nalazimo pravi smisao onoga što se ovdje posvećuje i uzdiže na službu Bogu. Ovaj prostor, posvećen i odijeljen za Boga, ima jednu jedinu svrhu: slavljenje vječnih Božjih otajstava. A tko nas može bolje od vašeg zaštitnika, svetog Mihaela, podsjetiti na tu svrhu i pozvati da budemo vjerni nebeskom cilju? Njega se u ikonografiji često prikazuje s mačem usmjerenim prema nebu kao pokazateljem konačnog cilja svake duhovne borbe.”
Tumačeći evanđelje o milosrdnom Ocu, Nadbiskup je kazao kako “postupanje milosrdnog oca iz ove prispodobe ruši naše najčešće predrasude o Bogu, ali i o nama samima. Bog nije netko tko bi nas na silu htio držati u zajedništvu sa sobom. On nije ni strogi sudac koji nam plaća po našim krivnjama, nego je beskrajna ljubav koja želi našu radost i naše spasenje. Njegovu ljubav ne moramo zaslužiti. Isus nas je naučio da Boga koji nas ljubi nazivamo svojim ocem. Zbog ranjenosti naše pale naravi teško nam je uživati pravo dostojanstvo sinova i kćeri Božjih. Taj se rascjep dogodio u duhovnome svijetu i utisnut je u ljudsku povijest i narav. Očituje se danas u velikom moralnom neredu i izgubljenosti koja nas okružuje. Velika je milost biti toga svjestan i znati se uteći Božjoj moći i pomoći koju on obilno izlijeva po sakramentima Crkve.”
Na kraju homilije izrazio je zahvalnost kapucinima “na pastoralnoj skrbi koju već desetljećima s velikom predanošću pružate vjernicima ove župe. Zahvalimo svi zajedno Bogu na duhovnim plodovima koje je preko članova vaše redovničke zajednice utkao u povijest ove župne zajednice. U ovoj prigodi s posebnim poštovanjem i zahvalnošću spominjem slugu Božjega o. Antu Tomičića koji je svojim životom i djelovanjem ostavio dubok trag vjere i evanđeoskog nadahnuća. Dao Bog da ovaj Božji dom i nadalje bude rasadište svetosti i vrelo milosti.”
Nakon homilije i ispovijesti vjere okupljena zajednica zapjevala je Litanije svih svetih, a zatim je nadbiskup Kutleša u oltar položio moći bl. Alojzija Stepinca. Uslijedila je posvetna molitva, nakon koje je Nadbiskup izlio krizmu i pomazao oltar, a dekan preč. Vinko Tomić i župnik fra Goran Rukavina pomazali su posvetne križeve iznad pokrajnjih ulaza u crkvu te na stupovima u crkvi.
Nadbiskup Kutleša i župnik fra Rukavina na kraju misnoga slavlja potpisali su Povelju o posveti crkve, koja je potom pročitana.
U zahvalnom govoru župnik Rukavina zahvalio je svima koji su doprinijeli u organizaciji slavlja, a zahvalu u ime župljana uputio je gospodin Stanko Žnidarec. Kazao je kako je “današnji dan posvete potvrda dugogodišnjeg kontinuiteta naše vjerničke povezanosti s blaženim Alojzijem. Svijest da smo mi zapravo Stepinčeva župa, da baštinimo njegovo svetačko djelovanje, da ju je on utemeljio u krajnje neprikladno ratno vrijeme, produbljivali su i poticali brojni svećenici koji su do sada djelovali u župi. Danas javno izgovaramo i zahvalu Gospodinu što je Stepinac odabrao upravo redovnike kapucine da upravljaju našom župom. Tu činjenicu smatramo Božjim darom.”
“Prateći Vaše dosadašnje djelovanje i propovijedanje, Oče nadbiskupe, mi u Vama prepoznajemo poglavara kojega rese osobine našega Blaženika. Na tome smo zahvalni Gospodinu i želimo da u tome ustrajete na dobrobit Crkve i naše Domovine”, zaključio je gosp. Žnidarec, a potom je u ime župne zajednice Nadbiskupu uručen prigodni dar.
Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor “Sveti Mihael”.
Župu sv. Mihaela Arkanđela u zagrebačkoj Dubravi osnovao je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac 1. siječnja 1942. Istoga dana blagoslovljena je župna crkva sv. Mihaela Arkanđela. Od samoga osnutka župnom upravljaju franjevci kapucini.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
