Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša dodijelio je u ponedjeljak 26. svibnja u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu diplome o postignutoj svećeničkoj spremi polaznicima Đakonske pastoralne godine.
Na početku svečanosti prigodne riječi uputili su ravnatelj NPI-ja i voditelj Đakonske pastoralne godine preč. Ivan Lukić, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa preč. Vlado Razum te uime župnikâ mentora župnik Župe Blažene Djevice Marije Pomoćnice na zagrebačkoj Knežiji don Danijel Vidović, SDB.
Predstavljajući rad ovogodišnje Đakonske pastoralne godine preč. Lukić istaknuo je kako ga veseli “što možemo danas podijeliti radost naših đakona te zajedno s njima proslaviti i Bogu zahvaliti na godini u kojoj smo zajednički putovali tražeći istinu, izgrađujući i učvršćujući svoje stavove, kako bi odgovorno i žarko mogli navješćivati Božju Radosnu vijest.”
Preč. Lukić također je poručio đakonima: “Prisjetite se riječi učenika na putu u Emaus te ih podcrtajmo kao važne za naš život i službu u Crkvi. Učenici postavljaju pitanje i čude se: ‘Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?’ (Lk 24, 32) Kada je teško, postavi si to pitanje; kada sumnjaš, postavi si to pitanje; kada misliš da si sam, postavi si to pitanje; kada se sjetiš tog pitanja, zahvali Bogu na svemu i vjeruj mu.”
Rektor Razum u svom govoru rekao je kako je đakonski praktikum bila dobra prilika da đakoni iz prve ruke iskuse što ih čeka u svećeničkoj službi te im poželio blagoslovljen rad na njivi Gospodnjoj.
Govoreći o đakonskom pastoralnom praktikumu na župama don Vidović izdvojio je kako su đakoni bili predani svim zadatcima dobivenim na župama te su vršili sve službe, od vjenčanja do sprovoda. To je bila prilika da upoznaju bilo Crkve i budu na raspolaganju vjernicima u svakom trenutku.
Nakon prigodnih govora uslijedila je podjela diploma i nagrada polaznicima Đakonske pastoralne godine koje im je uručio zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša. Nagradu za izvrsno vođenje Dnevnika đakonskog pastoralnog praktikuma dobili su đakoni Ivan Orejaš, CPPS, fra Mateo Vujčić, OFMConv, i Franjo Pištelek. Nagradu za uspjeh na završnom ispitu dobili su đakoni Franjo Pištelek i Krešimir Haramija.
Uime polaznika Đakonske pastoralne godine zahvalu je uputio đakon Zagrebačke nadbiskupije Luka Žeželj, zahvalivši “u prvom redu (…) trojedinom Bogu u čijoj su službi povezani svi redovi vjernika, svaki na svoj specifičan način. Mi smo mu zahvalni na daru života i na daru svećeničkog poziva koji smo, uz Njegovu milost, u našoj formaciji još više učvršćivali i gradili.” Đakon Luka Žeželj također je zahvalio voditelju Đakonske pastoralne godine, rektoru Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa i svim odgojiteljima, rektoru Međubiskupijskog bogoslovnog sjemeništa preč. Matiji Pavlakoviću, roditeljima i obiteljima svih đakona, župnicima župa iz kojih đakoni dolaze, župnicima mentorima te naposljetku kolegama đakonima.
Na kraju svečanosti nadbiskup Kutleša uputio je pastirsku riječ đakonima istaknuvši kako je “ovo (…) trenutak kada svatko od vas još jednom potvrđuje svoj ‘Evo me’ i to je pozvan činiti svakoga dana. U tom predanju dajete Bogu svoje srce, narodu pružate svoje ruke, a na svojim remenima nosite križ.”
“Narod Božji treba svećenike koje će pamtiti po blizini, razumijevanju, iskazanom milosrđu i toplini, više nego po sposobnosti da im razmrse duboke teološke dvojbe. Vaše će teološko znanje i svećenička formacija pravi test prolaziti ponajprije u ispovjedaonici, uz one koji pate i one koji čeznu za smislom i Božjom utjehom. Biti Isusova prisutnost u tim situacijama ne znači glumiti savršenstvo. Znači prihvatiti i vlastitu slabost, ali i očitovati Božju snagu i vjernost. Isus nije došao pokazati moć, nego milosrđe. Nije bio distanciran, bio je blizu svima koji ga trebaju”, poručio je nadbiskup te nastavio: “Vi ste, prije svega, znak da Bog nije zaboravio svoj narod i da mu još uvijek šalje pastire po svome srcu. Zato je ovo prvi zadatak svakog budućeg svećenika: potpuno predaj svoje srce Gospodinu i tada ćeš biti slika Isusa, Dobrog Pastira.”
Govoreći o služenju kao temelju svećeničkog poslanja te o poniznosti, nadbiskup Kutleša poručio je đakonima: “Zato, kada budete poslani na njivu Gospodnju, ne pitajte što ćete od naroda primiti i kakve ćete koristi imati. Ispružite ruke koje će uskoro biti pomazane svetim uljem – neka budu uvijek spremne na djela ljubavi, ne na geste moći. Ruke pastira po srcu Isusovu prepoznaju se tek po ožiljcima.”
“Uskoro ćete ležati licem prema zemlji u trenutku ređenja. Taj čin govori sve. Prije nego što ustanete kao svećenici, vi ste u prostraciji kao oni koji se potpuno predaju. To je žrtva. To je križ. To je ljubav. Svećenik je čovjek koji nosi tuđe rane, brige i tišine. Nekad ćeš osjećati da nitko ne vidi koliko se daješ. I to je istina. No, Bog vidi i neće zaboraviti ni jednu suzu, ni jednu neprospavanu noć. Zato nemoj tražiti put bez trnja, traži snagu za hod kroz trnje. Pozvan si biti dar i odražavati svjetlo Raspetoga”, istaknuo je nadbiskup te zaključio: “U pastoralnoj godini oblikovalo vas je troje: srce koje je učilo ljubiti poput Kristova, ruke koje su služile bez traženja nagrade, rame koje je naučilo nositi križ s vjerom i nadom. Današnja dodjela diploma nije kraj puta – ona je potvrda da ste sposobni hoditi dalje, dublje, punije. Prvo k svećeničkom ređenju, a zatim u Gospodinovu žetvu. Molimo za vas i pratimo vas u vašem poslanju. U svjetlu Kristova Presvetog Srca ono postaje pitanje ljubavi, a najveći rizik u tome poslanju jest govoriti i činiti mnoge stvari, ali ne susresti se s ljubavlju Kristovom koja prigrljuje i spašava (usp. FRANJO, Dilexit nos, 208.). Neka vas nježna ljubav Presvete Djevice Marije prati u takvim i svim drugim rizicima i izazovima, kako biste poput nje uvijek spremno izgovarali svoj ‘Neka mi bude’.”
Svečanost je pjesmom uveličao Komorni zbor bogoslova.
