Zagrebačka nadbiskupija – Mladomisnici 2025. – Luka Žeželj

Luka Žeželj rođen je 23. lipnja 2000. i dolazi iz Župe sv. Dominika u Konjščini. Uz roditelje njegovu obitelj čine i mlađi brat Nikola i sestra Silvija. Pohađao je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju s pravom javnosti na Šalati. Za đakona ga je zaredio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša 19. listopada 2024. godine u crkvi Ivana XXIII., pape u Zagrebu. Đakonski pastoralni praktikum vršio je u Župi sv. Josipa na Trešnjevki.

Mladomisničko geslo: “U tebe se, Gospodine, uzdam” (Ps 31)
Datum mlade mise: 13. srpnja 2025.

Kako ste se odlučili za svećenički poziv?
Moj put do svećeničkog poziva počeo je vrlo rano. Kako to obično biva, počeo sam ministrirati u župnoj crkvi kad je započela priprema za primanje prve svete pričesti. Od tog trenutka redovito sam svake nedjelje odlazio na misu i s vremenom preuzimao sve više odgovornosti i sve sam više upoznavao život župe. Kada sam završavao osmi razred moj tadašnji župnik, vlč. Blaž Bartol, preporučio mi je upisivanje dječačkog sjemeništa na Šalati. Meni se isprva nije previše sviđala ta ideja i pokušavao sam to nekako pristojno odbiti. Međutim jednog četvrtka popodne nazvao me župnik i rekao mi da je on mene prijavio za jedan vikend u sjemeništu. Rekao je da to sutra počinje pa da se spremim i u petak dođem na Šalatu. Taj vikend bio je u mom životu presudan. Kada sam iskusio dio života koji su živjeli sjemeništarci javljala se u meni sve veća želja da im se pridružim, da i ja postanem dio toga života. Nakon što sam upisao sjemenište i NKG u meni je postepeno rasla i želja za životom u svećeničkom zvanju. Kroz taj polagani rast u sigurnosti svoje odluke i u pouzdanje u Krista napredovao sam i kroz sjemenište i bogosloviju. Osjećaj poziva bivao je sve jači kao i moja želja da odgovorim Bogu na taj poziv.

Kroz formaciju je uvijek bilo uspona i padova. Osobito kroz razdoblje bogoslovije čovjek osjeća trenutke velikoga zanosa, ali i trenutke sumnje i zamora. Usprkos svim poteškoćama mogu reći da je vrijeme formacije za mene bilo lijepo i plodonosno. Svakako će mi najviše u sjećanju ostati trenutci osobne molitve pred Presvetim i vrijeme provedeno s braćom bogoslovima, bilo u druženju i zabavi, bilo u poslu i učenju.

Proteklu godinu proveli ste na đakonskom praktikumu. Gdje ste bili? Kako biste opisali to iskustvo? Što ste naučili?
Svoj đakonski praktikum vršio sam u župi Sv. Josipa na Trešnjevci. Mogu reći da mi je to zaista vrijedno iskustvo. Ne samo da sam naučio mnoge važne stvari koje će mi biti korisne u pastoralnom radu, nego mogu reći da sam od župnika i župnog vikara dobio živi primjer i svjedočanstvo zajedničkog bratskog života i rada na župi te posvećene skrbi i pažnje za povjerene vjernike.

Kako zamišljate svoj svećenički život? Čemu se radujete, a od čega strepite?
U svećeničkom životu najviše se nadam tome da ću moći biti od pomoći onima koji me budu trebali, osobito u ispovijedi i razgovoru, ali i u svim drugim oblicima pastorala. Prije prvih službi uvijek su tu strepnje o tome kako će se čovjek snaći, kako će biti prihvaćen, hoće li imati mogućnosti ostvarivati zadane planove. Sigurno postoji i strah od toga da svi pokušaji ne ostanu uzaludni, ali kroz zauzet rad i molitvu zasigurno će doći i dobri plodovi.

Što biste poručili mladima koji se dvoume oko odluke za svećeništvo/posvećeni život?
Onima koji razmišljaju o svećeničkom pozivu poručio bih da je važno uzeti si vremena i ozbiljno poraditi na razlučivanju. Stajanje na mjestu i čekanje da Bog poštom pošalje odgovor neće dovesti do nikakvih rezultata. Poziv nije neka lampica koja se u tebi upali i tada sigurno znaš to je to, a i upis bogoslovije ne znači da netko mora postati svećenik, i to je vrijeme razlučivanja. Razgovor sa župnikom uvijek je dobar početak i nitko od svećenika neće te osuditi ako na kraju otkriješ da svećenički poziv nije tvoj poziv. Važno je prepustiti se Bogu, od njega tražiti odgovore i rasti u odnosu s njime.