Zagrebačka nadbiskupija – Homilija nadbiskupa Kutleše na misi prigodom susreta s nastavnicima i djelatnicima katoličkih škola

 
Dragi nastavnici, odgojitelji i ostali djelatnici katoličkih škola, raduje me ova prigoda u kojoj imam priliku izraziti vam blizinu i potporu u vašoj zahtjevnoj zadaći katoličkog odgoja i prenošenja znanja u svjetlu kršćanske objave. Svjesni smo da je odgoj djece i mladih u našim katoličkim školama dio evangelizacijskog poslanja koje je Crkvi povjerio sam Krist. Također, u svijetu brzih promjena i prenošenje znanja zahtijeva izraženiji katolički identitet. Pritom se pod identitetom katoličke škole „podrazumijeva njezino pozivanje na kršćansko poimanje života“.[1] Središte takvog poimanja jest Isus Krist koji je prije svoga uzašašća udijelio poslanje učenicima rekavši im: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju” (Mk 16,15). Naše su škole produžena ruka Crkve, koja je naša Majka i učiteljica vjere (usp. KKC 169) i u toj njezinoj učiteljskoj ulozi zauzimaju posebno mjesto jer prenose vjeru odgajajući cjelovitu osobu.

Katolički odgoj i obrazovanje trebali bi posredovati susret s Isusom Kristom, izvorom istine. Sveti papa Ivan Pavao II. to je izrazio ovim snažnim riječima: „Katolički odgoj je prije svega pitanje prenošenja Krista, pomaganja da se Krist oblikuje u životima drugih.”[2] Učenici u našim školama pozvani su upoznati Krista u svim dimenzijama znanja – bilo da usvajaju znanja iz prirode, društva, umjetnosti ili vjeronauka – sve ih može voditi bliže Božjoj mudrosti. Katolička škola, dakle, pozvana je biti prava zajednica vjere i znanja u kojoj djeca rastu „u milosti i spoznaji Gospodina“ (usp. 2Pt 3,18).

1. Dobri otac – model svakog odgojitelja
Dragi nastavnici i učitelji, svi djelatnici katoličkih škola koji ste izravno ili neizravno uključeni u odgojno-obrazovni proces, vaša je zadaća plemenita i nezamjenjiva. Sveti Ivan Zlatousti postavlja pitanje: „Koje je djelo veće od izgrađivanja uma i oblikovanja navika mladeži?“ Doista, odgajati mlade jedno je od najvećih djela ljubavi i služenja Crkvi i društvu. Vi niste samo prenositelji nastavnih sadržaja; vi ste svjedoci istine i uzori vjere mladima koji su vam povjereni. Bez vaše predanosti i uvjerenosti u velike ideale katoličkog odgoja nemoguće je izgraditi vjerodostojan identitet katoličke škole. 

Ne zaboravite da vas učenici pažljivo promatraju. Vaša vjera i moralni stavovi možda će im govoriti glasnije od bilo koje lekcije. Zato imajte uvijek pred očima Oca nebeskoga koji je savršen pedagog i uzor svakom odgojitelju. U njegovoj pedagogiji, istina i ljubav, pravda i milosrđe u savršenoj su ravnoteži. Otac iz evanđeoske prispodobe ima dva sina različitih stavova prema životu, svijetu, razumijevanju njihova odnosa prema ocu i očeva prema njima. Svakome od sinova otac pristupa ponaosob poštujući njegovu slobodu i ljubeći ga. Zna bolje od sinova gdje je izvor istine i prave sreće, ali ih dobrotom i ljubavlju potiče da to sami otkriju. Takva strpljivost nije moguća bez ljubavi. Za nju tražite snagu u molitvi kako biste svaki dan mogli reći: „Gospodine, ti si me poslao ovoj djeci; pomozi mi da ih ljubim i poučavam kao što ti činiš.“ Vaša ljubav prema pozivu neka bude vidljiva. Neka Bog u vaša srca obilno posije  hrabrost, nadu i oduševljenje.[3] Bog vidi vaš trud i obećava nagradu. Ustrajno činite dobro i u svoje ćete vrijeme žeti (usp. Gal 6,9).

U toj svojoj zadaći usvojite pedagoška pravila milosrdnog i pravednog Oca, onoga koji nadasve ljubi.

2. Autoritet koji izvire iz istine
U našem se obrazovanju moramo uvijek pitati: tražimo li istinu? Učimo li djecu da vole istinu i da žive u skladu s njom? Papa Franjo je u jednom obraćanju odgojitelje pozvao da u srcu svakog pojedinca njeguju žeđ za istinom, dobrotom i ljepotom, kako bi svi naučili ljubiti život i otvoriti se punini života.[4] Prekrasne li misije!

Mi vjerujemo da je sva istina Božja istina – bilo da je otkrivamo u stvorenom svijetu kroz znanstvena istraživanja, bilo da je prepoznajemo u povijesti, bilo da nam se otkriva po Božjoj objavi. Zato se ne bojimo istine, nego je ljubimo i slijedimo gdje god nas vodila. Učiti ljubiti istinu znači u konačnici voditi mlade k Kristu, jer on je punina istine.

Učimo naše mlade da traže što je istinito, dobro i lijepo – to troje u kršćanskoj tradiciji zovemo i odsjajima Božjeg lica. Sve što je istinito u znanosti, sve što je plemenito u etici, sve što je autentično lijepo u umjetnosti vodi nas k Bogu jer Bog je Istina, Dobrota i Ljepota. Kada usađujemo moralne vrijednosti, mi zapravo upućujemo učenike na ono što je uzvišeno, što dostojanstvo čovjeka čini potpunim.

Ako sami niste uvjereni u postojanje vječnih istina upisanih u ljudsko srce onda ne možete biti autentični odgajatelji mladih u vrlinama. Odgoj za vrline temelj je svakog zdravog odgoja, ali traži samoodgoj, stalnu formaciju i preispitivanje samih sebe u svjetlu istine.

Odgajati za vrline u katoličkim školama znači poučavati i živjeti kreposti koje oblikuju cjelovitu osobu u svjetlu evanđeoskih vrijednosti: iskrenost i poštenje, kako bi naša riječ uvijek bila istinita, a djela prozirna i dosljedna; pravednost i poštovanje prema svakome, neovisno o razlikama, jer u svakom čovjeku prepoznajemo sliku Božju; odgovornost i marljivost, kako bismo vjerno izvršavali svoje obveze i bili pouzdani bližnjima; te solidarnost i nesebična ljubav, koja nas potiče na spremnost pomaganja, dijeljenja i brižnosti, osobito prema onima koji su najslabiji i najpotrebniji.

Te vrijednosti nisu dodatak nastavnom planu, one su njegovo srce. Obrazovanje bez vrline bilo bi poput bogate gozbe bez hranjive vrijednosti – puno „informacija“, ali malo istinskog formiranja. Istina je vrhovna vrijednost u obrazovanju.

Potrudimo se, dragi nastavnici i djelatnici, uvijek izabrati istinu i dobro, makar to ponekad bilo i teško. Radije trpjeti posljedice zbog obrane svojih vjerničkih stavova, nego steći korist putem kompromisa sa zlom – to je stav istinskog Kristova učenika.

3. Neizostavnost duhovne dimenzije
Na odgoj u prakticiranju vrlina nadovezuje se i duhovna dimenzija. Znanje nije samo gomilanje podataka u glavi; pravo znanje dotiče i srce i dušu. Duhovna je dimenzija obrazovanja nešto po čemu se katolička škola prepoznaje. Mi vjerujemo da vjera obasjava razum, baš kao što sunce daje svjetlo da vidimo sve oko sebe. Knjiga Mudrih izreka uči nas da je strah Gospodnji početak mudrosti (usp. Izr 9,10). Drugim riječima, ako želimo doista biti mudri i razumni, trebamo krenuti od poniznosti pred Bogom, od priznanja da je Bog izvor sve spoznaje i istine.

Kroz povijest su veliki kršćanski umovi – sveti Augustin, sveti Toma Akvinski i toliki drugi – pokazali kako vjera i razum surađuju, kako se isprepliću poput dviju ruku koje zajedno grade. Vjera nas čuva od toga da zalutamo u pogrešne ciljeve ili zloupotrebe znanja, a razum nas čuva od praznovjerja i produbljuje naše razumijevanje vjere. Sveti papa Ivan Pavao II. na samom početku enciklike Fides et Ratio snažno je naglasio da „vjera i razum izgledaju poput dvaju krila kojima se ljudski duh uzdiže k promatranju istine”. Doista, dva su krila – jedno vjere, a drugo razuma – potrebna kako bi naš duh uzletio u visine spoznaje. Ako bi nedostajalo jedno krilo, let bi bio nemoguć ili krivudav.

U katoličkim školama želimo letjeti s oba krila. To znači poticati kritičko mišljenje, istraživanje i znanstvenu radoznalost, ali istovremeno odgajati savjest i dušu mladih. Svaka disciplina – matematika, biologija, povijest, književnost – može se proučavati u svjetlu pitanja: što mi to govori o Stvoritelju, o smislu života, o moralnim izborima?

Odgoj u katoličkim školama trebao bi pružiti dublji smisao onome što djeca ionako mogu naučiti u drugim školama. U fizici i kemiji učimo o zakonima prirode – naša vjera nam kaže tko je Zakonodavac. U povijesti vidimo ljudske uspone i padove – vjera nam daje moralni kompas da razlučimo pravdu od nepravde. U literaturi i umjetnosti izražavamo ljepotu – vjera nam otkriva vječnu Ljepotu Boga koji nadahnjuje svaku pravu ljepotu.

Dragi nastavnici, Bog želi biti dijelom onoga što prenosite. On se zanima za cjelovit rast vaših učenika. I sam je Isus rastao „u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi” (Lk 2,52) dajući nam primjer cjelovitog rasta. Molimo i trudimo se da znanje koje prenosite ne ostane površno, nego da prožme osobnosti, preobrazi djecu i mlade u muškarce i žene istinske mudrosti i kreposti. Mudrost u biblijskom smislu nije samo učenost, već sposobnost da vidimo svijet Božjim očima. Za takvu mudrost uvijek molimo Duha Svetoga – njegov sedmerostruki dar, od kojih je jedan baš dar znanja i mudrosti.

4. Važnost zajedništva
Katolička škola je živa zajednica, gotovo Crkva u malome. Dragi, nastavnici i djelatnici, od vas se kao i od prvih Isusovih učenika traži ustrajnost u zajedništvu i molitvi jer škola nije samo „tvornica znanja“ gdje svatko gleda sebe, nego je obitelj u kojoj treba vladati duh jedinstva, međusobnog poštovanja i duhovne povezanosti.

Njegujući međusobnu suradnju, pravedan odnos prema svim učenicima i aktivnu povezanost s roditeljima, stvara se ozračje u kojemu je moguće odgovoriti na glavni izazov s obzirom na budućnost katoličkih škola, a to je „učiniti mogućim suživot među različitim kulturalnim izričajima i promicati dijalog koji doprinosi društvenom miru.“[5]

Ne zaboravimo i karitativnu dimenziju zajedništva: crkvena zajednica uvijek brine za potrebite. Potičem vas da kao katoličke škole sudjelujete u djelima dobrotvornosti kroz humanitarne akcije, posjete bolesnicima ili pomoći siromašnima. Tako će vaši učenici postati osjetljiviji za potrebe bližnjih i učiti se sebedarju.

Iznad svega, gradite zajedništvo u vjeri prateći i u školama tijek liturgijske godine. To zajedništvo vjere stvara posebno ozračje radosti i nade u katoličkoj školi. Kao što su prvi kršćani, ispunjeni Duhom bili jedno srce i jedna duša, tako i vi možete iskusiti radost zajedništva u vašem poslanju.

Dragi nastavnici i djelatnici katoličkih škola, svi imamo trajnu obvezu rasti u mudrosti, dobi i milosti pred Bogom i ljudima (usp. Lk 2,52). Neka vas u trenucima umora, izazova ili sumnje ohrabri misao da u poslanju niste sami. Djelujući u ime Crkve, dionici ste njezinih milosti, molitava i potpore.

Molim Gospodina da izlije svoga Duha Svetoga na sve vas: da vam podari mudrost u poučavanju, marljivost u napredovanju, strpljivost u kušnjama i radost u zajedništvu. Neka u vašim srcima uvijek gori ljubav prema Istini i neka vas štiti zagovor Blažene Djevice Marije koju zazivamo kao Prijestolje Mudrosti i kao učiteljicu i majku u „nazaretskoj školi“ Isusova djetinjstva.

Hrabro naprijed u ovoj školskoj godini i svakom danu koji dolazi! Nastavite Kristovo poslanje s pouzdanjem. Vaš trud u Gospodinu nije uzaludan. Bog koji je započeo ovo dobro djelo u vama, neka ga i dovrši (usp. Fil 1,6). Amen.