Zagrebačka nadbiskupija – Homilija kardinala Fernándeza Artimea, proprefekta Dikasterija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života

 
Draga braćo i sestre,
s velikom radošću obraćam se vama, redovnici i redovnice iz Hrvatske, u povodu ovoga bratskoga posjeta koji, sa sestrom Carmen Ros, imam zadovoljstvo obaviti uime cijeloga Dikasterija za posvećeni život. To je posjet slušanja, dijeljenja i zahvalnosti: zahvalnosti za vašu molitvenu prisutnost, za vaše velikodušno služenje, za vašu tihu i ustrajnu vjernost.

Poslušali smo dva čitanja puna ljepote i snage. U Evanđelju Petar postavlja pitanje koje, u konačnici, otkriva čin ljubavi: „Mi smo sve ostavili (…).” To je glas učenika koji je sve dao Učitelju, svoj imetak, pa čak i svoj život. Sada želi znati je li taj dar bio prihvaćen, cijenjen, ima li smisla, isplati li se nastaviti. A Isus odgovara obilnim, preobilnim obećanjem: „(…) primit ćete stostruko više.” Ne samo u budućnosti nego već sada, u zajedništvu, u bratstvu, u unutarnjoj radosti koju poznaje samo onaj koji živi za Boga. Međutim, Isus ne želi stvarati iluzije, pa dodaje: „s progonima” – jer tko bira Krista, ne bira prečace, komotnost, već uski put svakodnevnoga darivanja.

Prva Petrova poslanica, nakon toga, nudi nam jedan dublji način čitanja za razumijevanje toga: podsjeća nas da naš put ne počinje od nas, već od milosti. Nismo mi ti koji smo izabrali Boga, On je taj koji je izabrao nas. Izabrao nas je jer nas je prvi ljubio. Posjećujući grob svetoga Pavla u Rimu, papa Lav XIV. podsjetio je da apostol narodā: „Prepoznaje (…) da su njegov susret s Kristom i njegova služba povezani s ljubavlju kojom ga je Bog prethodio, pozivajući ga na jedan novi život dok je još bio daleko od evanđelja i progonio Crkvu.”

Taj nezasluženi izbor, koji ne ovisi o našim zaslugama, poziva nas na stav duboke poniznosti. Poniznost učenika koji prepoznaje da mu je prethodila milost i stoga živi svaki dan kao odgovor, a ne kao pobjedu. „To su spasenje istraživali i pronicali proroci koji prorokovahu o milosti vama namijenjenoj”, čuli smo. Petar prepoznaje da je taj odnos ljubavi misterij koji nam ne samo prethodi već nas i nadilazi. To je poziv da damo sve, a ne neki postotak: „(…) na sliku Svetoga koji vas je pozvao, i vi postanite sveti u svemu svom življenju”, bez popuštanja. Zbog toga završava zahtjevnim pozivom: „Budite sveti jer sam ja svet.” Svetost za nas, posvećene osobe, nije izbor, već poziv. I ne mjeri se nekim izvanrednim gestama, već običnom vjernošću, životom „predanja”, dan za danom. To je ono što svijet – i Crkva – očekuju od nas danas: ne toliko savršenstvo, koliko transparentnost evanđelja.

U ovoj hrvatskoj zemlji, tako bogatoj herojskim i svakodnevnim običnim svjedočanstvima posvećenoga života, još uvijek ne nedostaje živih znakova Božjega poziva. No također i ovdje neke zajednice proživljavaju krizu zvanja, ali moramo biti zahvalni što dobar broj mladih velikodušno odgovora na taj trajni poziv. Svako zvanje jest misterij milosti, a ne plod planiranja. Dakle, pitanje nije toliko: „Kako možemo imati više zvanja?”, nego: „Kako možemo biti transparentniji za Božju ljepotu?” Upravo na to Gospodin poziva. Tamo gdje je punina života, gdje je radost, gdje je proročki duh, tamo se rađaju zvanja. Privlačnošću, a ne strategijom.

Draga braćo i sestre, u ovoj jubilarnoj godini pozvani smo biti „hodočasnici nade”. To je vrijeme milosti, u kojem ponovno otkrivamo srž našega poziva: biti znak Kraljevstva koje dolazi. Posvećene osobe nisu pozvane čuvati prošlost, već anticipirati budućnost. Ja sam spomen koji postaje proročanstvo, ja sam otvoreni prozor prema nebu, svjetlo koje sja u tami čovječanstva. Ne bojte se, stoga, živjeti svoju posvećenost smjelo, s unutarnjom slobodom, s radošću. Ne supriličujte se – kaže Petar – „željama prijašnjih vremena”, nego se neprestano obnavljajte u srcu i u poslanju. Zahvaljujem vam na vašem „da”. „Da“ koji nastavlja donositi plodove, čak i kada ga ne vidimo odmah. „Da“ koji obogaćuje cijelu Crkvu. Povjerimo se Mariji, ženi posvećenoj otajstvu, majci posvećenih. Njoj koja je sve čuvala u svom srcu, molimo milost da s ljubavlju čuva naš poziv i da ga vjerno živimo do samoga kraja.

Amen.