Objavljeno: 10.06.2025.
Biskupi Hrvatske biskupske konferencije donijeli su odluku o posveti hrvatskog naroda i domovine Presvetom Srcu Isusovu u jubilarnoj 2025. godini. Odluka je donesena na 69. plenarnom zasjedanju održanom u Zagrebu od 12. do 14. studenoga 2024.
Čin posvete održat će se na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, u petak 27. lipnja 2025. u 19 sati, u crkvama i kapelama diljem Hrvatske. Početak će biti obilježen zvonjavom koja će trajati pet minuta, nakon čega slijedi svečano euharistijsko slavlje. Nakon Popričesne molitve, uslijedit će Čin posvete Presvetom Srcu Isusovu.
U pripremi za ovaj događaj, biskupi Hrvatske biskupske konferencije pripremili su prigodnu molitvu posvete Presvetom Srcu Isusovu.
Presveto Srce Isusovo
Govoreći o pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu, Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji (br. 166) ističe:
„Petak poslije druge nedjelje po Duhovima obilježava se svetkovina Presvetoga Srca Isusova. Osim liturgijskoga slavlja, brojni drugi izrazi pobožnosti usmjereni su prema Kristovom Srcu. Nema sumnje da je pobožnost prema Spasiteljevom Srcu bila i ostala jedan od najraširenijih i najomiljenijih oblika crkvene pobožnosti“.
Jedan od mnogih oblika pobožnosti prema Srcu Kristovu (uključujući litanije, čin zadovoljštine, devet prvih petaka…) koje Crkva posebno naglašava su osobno posvećenje i posvećenje obitelji. O tome Direktorij posebno ističe (br. 171):
“Postoji mnogo načina štovanja Srca Spasiteljeva. Neki su izričito odobreni i često preporučeni od strane Apostolske Stolice. Među njima treba spomenuti:
– osobno posvećenje, koje je prema Piju XI., ‘bez sumnje najvažniji oblik pobožnosti prema Presvetom Srcu’;
– posvećenje obitelji, kroz koje obiteljska zajednica – već sudionik u otajstvu jedinstva i ljubavi između Krista i Crkve kroz sakrament braka – postaje posvećena Gospodinu, kako bi On vladao u srcima svih njenih članova'”.
Zašto pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu?
U potrazi za odgovorom na ovo pitanje, Direktorij posebno ističe u br. 172 da
“Pobožnost prema Presvetom Srcu predstavlja značajan povijesni izraz crkvene pobožnosti prema Isusu Kristu, njenom Zaručniku i Gospodinu. Ova pobožnost zahtijeva temeljni stav koji uključuje obraćenje i zadovoljštinu, ljubav i zahvalnost, apostolski angažman i posvećenost Kristu i njegovom djelu spasenja. Stoga Apostolska stolica i biskupi preporučuju i promiču njezino obnavljanje: kroz jezične i ikonografske izraze, kroz osvješćivanje njenih biblijskih korijena i povezanosti s najvažnijim istinama vjere; kroz potvrdu primata ljubavi prema Bogu i bližnjemu, kao bitnog sadržaja te pobožnosti.”
Važnost posvete
Pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovom povezana je i s pobožnošću prema Bezgrešnom Srcu Marijinom. Također, tu se “susreću različita – osobna i zajednička – iskustva ‘posvete-predanja-povjeravanja Djevici Mariji'” (br. 204).
O važnosti i smislu posvete Direktorij će progovoriti u kontekstu govora o posveti Djevici Mariji (br. 204), što može pomoći i u dubljem razumijevanju čina posvete hrvatskog naroda i hrvatske Domovine Presvetom Srcu Isusovu.
“Međutim, primjećuje se da se termin ‘posveta’ često koristi s određenom nepreciznošću: na primjer, kaže se ‘posvetiti djecu Majci Božjoj’, kada se zapravo namjerava samo staviti djecu pod zaštitu Blažene Djevice i moliti za njen majčinski blagoslov. Također je razumljiv prijedlog koji dolazi s različitih strana da se umjesto termina ‘posveta’ koriste drugi izrazi poput ‘povjeravanje’ ili ‘darivanje’. Uistinu, u našem vremenu, napredak u liturgijskoj teologiji i potreba za preciznom upotrebom termina sugeriraju da se termin ‘posveta’ koristi za označavanje samopredaje koja ima za cilj Boga, obilježena je cjelovitošću i trajnošću, jamči je Crkva, a temelji se na sakramentima krštenja i potvrde.
U svakom slučaju, potrebno je poučiti vjernike o prirodi ove prakse. Iako pokazuje obilježja potpune i trajne darovnosti, ona je samo analogna u odnosu na ‘posvetu Bogu’; mora biti plod ne samo prolaznog osjećaja, već osobne, slobodne, zrele odluke u kontekstu ispravnog milosnog dinamizma; mora biti ispravno izražena, na, takoreći, liturgijskom tragu. Ocu po Kristu u Duhu Svetome, usrdno moleći slavni zagovor Blažene Djevice Marije, kojoj se potpuno povjerava, kako bi se vjerno poštivala krsna obećanja i živjelo u djetinjem odnosu prema njoj (…).”
Korisne poveznice:
Pripremio: vlč. Tomislav Hačko
