Objavljeno: 19.10.2025.
U nedjelju 19. listopada 2025. u Župi Majke Božje Lurdske u Zagrebu pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško predvodio je euharistijsko slavlje te krstio Mihaela Butigana, peto dijete u obitelji Borisa i Ivane Butigan. U slavlju su koncelebrirali župnik i gvardijan samostana Majke Božje Lurdske fra Ante Bešlić, župni vikar fra Šimun Suton i fra Ante Crnčević.
Očitujući zajedništvo cijele mjesne Crkve i prenoseći molitvene pozdrave nadbiskupa Dražena Kutleše, biskup Šaško istaknuo je ljepotu radosnoga trenutka krštenja petoga djeteta u obitelji. Takvi trenutci progovaraju o snazi roditeljskoga srca otvorenoga Bogu i njegovoj ljubavi. Srce i ljubav ne mjere se i ne računaju brojem, nego otvorenošću za dar i spremnošću za ljubav: “Raduje nas svaki prihvaćen život od čuda ljubavi među supružnicima i od začeća te svako rođenje djeteta; raduje nas povećanje broja djece, ali trebamo pripaziti da ne bismo gledali s pogrješnoga motrišta. Broja će biti, ako bude srca koje vidi dublje i dalje, koje prihvaća i koje se raduje. Ako se traži broj, to nije jamstvo da će biti srca. Tako je u obitelji, tako je u Crkvi i u narodu. Narod koji njeguje ljepotu srca, radostan je i kada izvanjski oskudijeva. To je istinsko proroštvo.”
Oslanjajući se na biblijska čitanja 29. nedjelje kroz godinu i približavajući primjer Mojsijeve molitve i ustrajnih molbi sirote udovice iz Evanđelja, Biskup je progovorio o snazi molitvenoga pouzdanja u Boga: “Mojsije, pred bitku s neprijateljima, ne poseže za dodatnim bojnim sredstvima, nego za praznim rukama usmjerenima prema nebu. (…) Ruke molitelja nisu znak predaje, nego pouzdanja u Boga i suprotstavljanja bezboštvima. Ustrajno, cijeloga dana i godina. ‘Tajna’ preobrazbe i promjena leži u ustrajnosti i strpljivosti. (…) Udovičina molitva je molitva siromaštva. Za nas to siromaštvo u molitvi znači znati moliti u suhoći, praznini, razočaranju; i onda kada ne osjećamo ništa i kada smo dodirnuti osjećajem da je to što činimo beskorisno. Vjernik i vjernica koji žive sigurnost, praznih ruku traže Boga i kada ih razočara, kada se ‘skriva’ i ‘nestaje’ u tami. Vjernik zna da se susret ponekad događa na gozbi radosti, ali zna da je taj susret češći u dugotrajnome iščekivanju i budnosti srca.”
U tome duhu biskup Šaško potaknuo je sve na ustrajnost u molitvi: “Ustrajnost pomaže nama, a ne Bogu. Ustrajnost otvara putove odluka, vrata snage; govori o postojanosti duha i o čežnji. Ustrajnost očituje da vjeruješ u onoga komu upućuješ molitvu i da vjeruješ u ono što moliš. Ako molitva prestaje, ako postaje dodatnim teretom, to je zbog toga što se ili ne vjeruje u Onoga komu se moli ili se odustalo od ljubavi prema onomu što se moli.”
Slavlje krštenja u zajedništvu župne zajednice doživljeno je kao milosni trenutak u kojem se iznova spoznaje da je svaki ljudski život jedinstveni Božji dar i da se istinska radost živi kada je srce otvoreno za Boga koji nas ne prestaje ljubiti.
Na kraju slavlja župnik fra Ante Bešlić izrekao je obitelji Butigan čestitke i radost cijele župne zajednice.
Tekst: fra Marko Plejić
