Objavljeno: 06.03.2025.
Uoči dvadeset i treće obljetnice smrti sluge Božjega kardinala Franje Kuharića i šezdesete obljetnice završetka Drugog vatikanskog koncila u donosimo treći dio priloga o sudjelovanju kardinala Kuharića na Koncilu.
Supotpis biskupa Franje Kuharića
Osim što potpis biskup Kuharića nalazimo uz potpise drugih koncilskih otaca na proglašenim koncilskim dokumentima, biskup Kuharić supotpisuje još tri pismena interventa.
Zasjedanje generalne skupštine – 10. studenog 1964.
Na 119. zasjedanju generalne skupštine, 10. studenoga 1964., uz temu o ekumenizmu, Koncil je radio na nacrtu pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu o čemu su svoja opažanja pismeno dostavili biskupi Jugoslavije, a među potpisanima je bio i biskup Kuharić:1
109
Preuzvišeni oci BISKUPSKE KONFERENCIJE JUGOSLAVIJE
Ispod potpisani biskupi traže da se u nacrtu Crkve u suvremenom svijetu u IV. poglavlju, br. 24, nakon reda 36. doda sljedeći ili sličan odjeljak o nacionalnim manjinama:
“Na istoj osnovi moraju se štititi prava nacionalnih manjina, koje se često nađu unutar državnih granica drugog naroda. U istoj stvari valja otvoreno izjaviti da se teško protivi dužnostima pravde sve što se poduzima protiv tih manjina da bi se sapela njihova životna snaga i rast, a daleko više ako takvi pogani postupci smjeraju na sam zator manjine. Naprotiv, zahtjevima pravde osobito odgovara da državna uprava uspješno nastoji oko unapređenja ljudskih uvjeta u pripadnika manjinskog naroda, poimence što se tiče njihova jezika, kulture, pradjedovskih običaja i gospodarskih nastojanja i pothvata. No, u skladu je s razumom da ti građani priznaju također pogodnosti koje su za njih nastale iz tih posebnih prilika, to jest da svakodnevna komunikacija s građanima druge kulture ne malo doprinosi usavršavanju vlastite naravi i duha, jer ovako mogu pomalo obraćati u svoje sokove i krv odlike drugog naroda.” (IVAN XXIII., enciklika Pacem in terris, AAS, 1963., str. 283).
[Potpisani su] G. Bukatko, nadbiskup beogradski; M. Alaupović, nadbiskup vrhbosanski; F. Šeper, nadbiskup zagrebački; M. Oblak, titularni biskup Flaviade; D. Nežić, biskup porečki i pulski; K. Zazinović, biskup krčki; P. Čule, biskup mostarski; A. Tokić, nadbiskup barski; S. Bäuerlein, biskup đakovački; G. Pogačnik, nadbiskup ljubljanski; J. Jenko, titularni biskup Acufìde; M. Držečnik, biskup mariborski; M. Garković, nadbiskup zadarski; V. Burić, biskup senjski; J. Armerić, biskup šibenski; M. Zvekanović, apostolski administrator bački; G. Lach, titularni biskup Dodone; A. Pichler, biskup banjalučki; F. Kuharić, titularni biskup Mete; J. Segedi, titularni biskup Gissarie; C. Bezmalinović; J. Pavlišić, titularni biskup Bruza; F. Franić, biskup splitski; S. Čekada, biskup skopski.
Zasjedanje generalne skupštine – 5. listopada 1965.
Na 142. generalnoj skupštini, održanoj 5. listopada 1965., raspravljalo se o III. poglavlju, II. dio nacrta o Crkvi u suvremenom svijetu. U tom kontekstu biskup Franjo Kuharić bio je i jedan od supotpisnika votuma o nacionalnim manjinama2 čiji prijevod donosimo u cijelosti:
B
Glasovanje o nacionalnim manjinama: II. dio, IV. poglavlje
Str. 68, nakon red. 25-26, traži se sljedeći dodatak: “Sve više osuđujemo svaki oblik političkog ugnjetavanja… koji ometa građansku i vjersku slobodu ili izvorna prava nacionalnih manjina s obzirom na jezik, iskazivanje kulta, običaje predaka, ometanje gospodarskih aktivnosti i projekata”.
[Potpisali] S. F. Čekada, bikup Skoplje; J. Lach, pom. Zagreb; A. Pichler; J. Zoa, nadb. Yaoundé; E. Verhille, biskup Fort Rousset; P. Nkou, biskup Sangmelima; L. van Heygen; F. Ndong, pom. Libreville; A. Sana, ep. kald. Aqra; F. Kuharić, tit. biskup Mete; J. Segedi, pom. Križevci
Zasjedanje generalne skupštine – 16. listopada 1965.
Dana 16. listopada 1965. održala se 152. generalna skupština na kojoj se raspravljalo o službi i životu prezbitera. Jedan od govornika bio je i biskup Joakim Segedi, pomoćni križevački biskup, a na njegovo izlaganje svoj potpis stavio je i biskup Kuharić. Prijevod izlaganja biskupa Segedia3 u cijelosti donosimo u nastavku:
5
Preuzvišeni gospodin JOAKIM SEGEDI
titularni biskup Gypsarie, pomoćni križevački biskup
Časni oci,
Prihvaćam nacrt, ali imam četiri zapažanja o br. 2, 3, 4.
1. Br. 2: O propovijedanju Božje riječi prigodom sprovoda. Otkupljenje i nada u vječni život bitan su dio naše vjere. Trebalo bi na to češće podsjetiti vjernika, tim više što mnogi današnji vjernici na pitanje što znači biti kršćanin daju različite nepotpune odgovore kao npr. držati se propisa, prisustvovati misi nedjeljom itd.
Sprovodi su najbolja prilika da se vjernicima objasni bit kršćanstva. Zapravo, mnogi kršćani danas ne idu u crkvu iz različitih razloga, ili posjećuju crkvu vrlo rijetko i posljedično tome ne čuju navještaj Božje riječi. Međutim, mnogi od tih kršćana dolaze na sprovod. Za takve ljude jedina prilika da čuju Božju riječ su sprovodi.
Štoviše, rodbina pokojnika, koja ga oplakuje prigodom njegova ukopa, treba našu kršćansku utjehu, koju im najbolje i najdjelotvornije može pružiti riječ Gospodnja o uskrsnuću mrtvih i vječnom životu.
Stoga predlažem da se na str. 15, red 7 nakon: “Ali to osobito zahtijeva sama služba sakramenta” doda: “i sprovoda”.
2. Br. 3: Svećenici služitelji euharistije. Mislim da treba više doći do izražaja važnost svećenika u euharistijskom slavlju. Doista, svećenik je u svojoj najvećoj djelatnosti, u svojoj najvećoj časti, kada s narodom Božjim prinosi žrtvu Novoga zavjeta i daje mu nebeski kruh života vječnoga. Stoga predlažem da se na str. 16, red 10, nakon: “Euharistijsko slavlje je, dakle, središte i izvor života vjerničke zajednice kojoj predsjeda svećenik” doda i: “obavljajući tako najbolje svoju svećeničku službu”.
3. Br. 4: 1) Što se tiče bolesnika. Bolesni se često nalaze u opasnosti da misle kako su potpuno beskorisni na ovom svijetu te zbog toga postaju depresivni i pate. Treba ih poučiti da nisu beskorisni, već vrlo dragocjeni članovi Crkve: jer oni sami nose križ s Kristom (Lk, 9)4 i ispunjavaju ono što nedostaje u Kristovim patnjama… za njegovo tijelo, koje je Crkva (Kol, 1).5 Molitvom i strpljivim podnošenjem svoga križa mogu biti misionari u Crkvi: mogu prinijeti svoje molitve i svoj križ za žive i mrtve i za potrebe Crkve.
Ali bolesni mogu vršiti i drugi, izravni i djelatni oblik apostolata: ne samo da strpljivim podnošenjem svojih slabosti nadopunjuju ono što nedostaje Kristovim mukama, nego i na taj način očituju svoje predanje volji Božjoj, svoju strpljivost, vjeru i nadu te ljubav prema drugim bolesnicima, kako bi postali neposredni i djelatni apostoli drugih bolesnika: “bolesni za bolesne”.
Stoga predlažem da se na str. 18, red 21, nakon riječi: “Napokon neka se najviše brinu za bolesne i umiruće”, dodaju riječi: “podsjećajući bolesne kako su po svom križu sjedinjeni s Kristom i kako mogu biti vrlo korisni misionari u Crkvi po svojim molitvama, strpljivosti i pobožnošću”.
2) Da bi se formirala kršćanska zajednica. Ista stranica 18, gdje se govori o počecima prave kršćanske zajednice, ne govori se ništa o tome u čemu se sastoji ta prava zajednica i kako se treba formirati.
Prava kršćanska zajednica mora se prije svega sastojati u tome da se kršćani međusobno osjećaju kao braća u Gospodinu, pa bi njezin slogan bio “Svi smo mi braća u Gospodinu” – “Svi smo mi braća”.
Stoga predlažem da se na str. 18, red 23, nakon riječi: “Prezbiteri dovode vjernike u istinsku kršćansku zajednicu”, treba dodati sljedeće ili slične riječi: “tako da se vjernici svake župe osjećaju povezani ne samo sa svojim župnikom, nego i jedni s drugima i sa svim drugim kršćanima kao braćom u Gospodinu.” Završio sam. Hvala.
Potpis biskupa Franje Kuharića na proglašenim koncilskim dokumentima
Na kraju svakog koncilskog dokumenta nalazi se potpis pape, a nakon njegova potpisa slijede potpisi otaca čime i oni prihvaćaju sve ono što je u nekom dokumentu određeno. Tako potpise biskupa Kuharića s drugim koncilskim ocima nalazimo na sljedećim koncilskim dokumentima: na Dekretu o istočnim katoličkim crkvama (proglašen 21. studenoga 1964.)6, na Deklaraciji o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama (proglašena 28. listopada 1965.)7, Dekretu o apostolatu laika (proglašen 18. studenoga 1965.)8 te na Dekretu o službi i životu prezbitera (proglašen 7. prosinca 1965.)9.
[1] Usp. AS, vol. III-7, str. 402-403.
[2] Usp. AS, vol. IV-3, str. 503.
[3] Usp. AS, vol. IV-5, str. 173-175.
U pisanom tekstu prilažem:
[4] Lk 9,23.
[5] Kol 1,24.
Također su potpisani: J. Sye, nadb. Tae gu; P. Ro, nadb. Seoul; J. Choi, biskup Pusan; V. Joun, biskup Su won; P. Hoang, biskup Tae Jeon; D. Tji, biskup Won ju; Y. Ramousse, tit. biskup Pisita; J. Arnaud, vie. ap. Savannakhet; E. Youakim, biskup Zheleh; G. Bassoul, nadb. Homs Melch.; J. kard. Slipyj; C. Kurteff; VI. Malanczuk; J. Bucko; G. Bukatko; J. Pogačnik; A. Lazik; R. Pobožny; C. Sipović; J. Ijjas; P. Boillon; J. Bank; J. Martenetz, tit. biskup Soldaia; R. De Roo; A. Sapelak; J. Schmidt, vie. ap. Mendi; V. Ottaviani, biskup Alatri; Felix, biskup Tete; Cl. Elwell, pom. Cleveland; B. Nolker, biskup Paranagua; L. Graziano, koad. San Miguel; M. McGrath, biskup Santiago de Veraguas; F. Rossi, biskup Venado Tuerto; J. Lach, tit. biskup Dodona; Fr. Kuharić, tit. biskup Mete; E. Čekada, biskup Skoplje; A. Sana, biskup Aqra; Z. Dachtou, nadb. Urmya i Salmar; J. Malouf, biskup Baalbeck; E. Daddi; J. Cheikho, nadb. Sehna; J. Tawil, nadb. Mira; P. Achkar, nadb. Laodicea, Sirija; P. Etoga, biskup Mbalmayo; P. Nkou, biskup Sangmelima; Fr. Ndong, pom. Libreville; J. Khoury, nadb. Tyr; St. Bello; J. Oste, biskup Jehol; J. Wolff, nadb. Diego Suarez; V. Sartre; A. Tsiahoana; A. Messmer, biskup Ambanja; A. Bezmalinović, pom. Hvar; J. Arnerić, biskup Šibenik; St. Bauerlein, biskup Đakovo; Ph. Dies; Th. Le Huu Tu, tit. biskup Dafnuzio; M. Ngu, biskup Long-Xuyen; J. Dai, tit. biskup Sila; Y. Laudadio, tit. biskup Ala Miliaria; P. Cheng, tit. biskup Uccula; Ph. Cote, biskup Siichow; J. Cheng, biskup Kaohsiung.
[6] Usp. AS, vol. III-8, str. 900.
[7] Usp. AS, vol. IV-6, str. 664.
[8] Usp. AS, vol. IV-6, str. 676.
[9] Usp. AS, vol. IV-6, str. 848.
vlč. mr. sc. Tomislav Hačko
Biskup Franjo Kuharić na Drugom vatikanskom koncilu:
