Objavljeno: 15.04.2025.
U utorak 15. travnja 2025., u župnoj crkvi svetoga Marka ev. na Gornjem gradu u Zagrebu po 540. put slavila se sveta misa i održala se pobožnost euharistijskog klanjanja kao „zadovoljština za grijehe bogohulne psovke u našem narodu“. Svetu misu i klanjanje predvodio je vlč. Vladimir Magić, župnik Župe sv. Marka i rektor Akademske crkve sv. Katarine, ali i jedan od pokretača ove inicijative.
Inače, s misom i klanjanjem na navedenu nakanu započelo se prije točno 45 godina, 15. travnja 1980. godine u Akademskoj crkvi sv. Katarine koja je danas, zbog potresa 2020. godine, zatvorena zbog obnove. Bez obzira na te okolnosti, s ovom inicijativom se nastavilo u župnoj crkvi sv. Marka.
Podrška nadbiskupa Franje Kuharića
Ovdje je vrijedno spomenuti kako je podršku ovoj inicijativi dao i tadašnji zagrebački nadbiskup, a danas sluga Božji Franjo Kuharić. Tada je u dopisu svećenicima i vjernicima napisao (Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije 3/1980, str. 98):
„S velikim zadovoljstvom pozdravljam inicijativu da se svakog mjeseca, 15. u mjesecu, u 6 sati poslije podne, u crkvi Sv. Katarine u Zagrebu, u crkvi Sv. Klare u Splitu, u Maria Polly u Indiji (Glas Koncila od 23. III. o. g.) održi sat klanjanja pred Presvetim za zadovoljštinu za grijehe bogohulne psovke u našem narodu. Pobožnost će biti zaključena sv. misom. Datum je stalan i sat je stalan. Pobožnost počinje u mjesecu travnju. Zbog koncelebracije biskupa s redovničkim poglavarima 15. travnja u 19 sati u katedrali adoracija u crkvi sv. Katarine prenosi se ovaj put na 16. travanj.
Neka se u zagrebačkim crkvama oglasi ta pobožnost i neka se potakne vjernike da u njoj sudjeluju. Sigurno će biti u Zagrebu molitelja koji će se s radošću toga dana i sata uspeti na Grič, kao Mojsije na Gora Božju, da rašire ruke nad našim gradom i nad našim narodom i da mole oproštenje, da za psovku uzvrate zahvaljivanjem i skrušenjem pred Bogom koji je već previše vrijeđan.
Upravitelju crkve sv. Katarine i svima koji su ponudili svoje služenje toj inicijativi od srca zahvaljujem za sve molim od Trojedinog Boga obilje blagoslova.
U Zagrebu, dne 26. ožujka 1980.
+ Franjo Kuharić, v. r., nadbiskup“
„Davno prije je trebalo započeti…“
Bio je naslov članka o. Ante Katalinića DI objavljen u „Glasu Koncila“ od 23. ožujka 1980. (str. 15). Tako o. Katalinić piše:
„Možda ste u tramvaju, možda u autobusu, možda ste ostali na ulici ili ušli u kakvu čekaonicu, ili u kakav buffet; s obzirom na psovku, to je svejedno. Odvratnu, bogohulnu psovku čut ćete svuda. Da je to gori i teži od svih drugih grijeha, ne treba dugo tumačiti. Bogohulna psovka, kakva je duboko ukorijenjena u našem narodu, izražava mržnju, najbestidniju uvredu i đavolski napadaj uperen izravno na Boga. Razuman čovjek se pita kako je pojava takve psovke uopće moguća. Francuzi, Nijemci, Poljaci takvih bogohulnih psovki naprosto nemaju.
A kod nas je njom zatrovano i selo i grad. Psovka neprestano izaziva Boga, izaziva Božje prokletstvo na čitav narod.
Da se Bogu za ovaj zajednički grijeh mora dati zajednička zadovoljština, to je svakom vjerniku jasno. Isto tako svakome koji vjeruje jasno je da se moramo zajednički pomoliti Gospodinu da iskorijeni taj strašni grijeh iz našeg naroda, da odvrati od nas kazne koje smo psovkom zaslužili.
Zbog svega toga u mjesecu travnju započinjemo s pobožnošću zadovoljštine i prošnje. Započinjemo istodobno u Zagrebu Splitu i u Maria Polly, misiji oca Ante Gabrića (Bengalija).
Kakva su bila reagiranja vjernika kad su čuli za ovu pobožnost zadovoljštine?
– O, s tim je davno prije trebalo započeti! – rekao mi je jedan činovnik.
– Osjećala se praznina na području apostolata borbe protiv psovke. Djelo zadovoljštine treba proširiti na sve gradove i sela, jer je to naš zajednički grijeh – tumačio mi je svećenik srednjih godina.
– Dovest ću mlade iz svoje župe – govorio mi je oduševljeno kapelan I.
– Rado ćemo doći, vrlo rado – govorila je grupa vjernika pred crkvom, kad sam im tumačio o čem se radi.
– Doći ćemo svaki put sve! – rekle su jednodušno misionarke ljubavi, sestre Majke Terezije.
– Joj, da čujete kako đaci u školi psuju! Hvala Bogu da se nešto poduzlima protiv toga zla – govorila mi je nastavnica – hvala Bogu!“
Nedjelja, 15. rujna 1991. – dan kada se misa i klanjanje nisu održali
Datum je to koji povijest grada Zagreba pamti po prvim zračnim uzbunama te je to jedini dan tijekom 45 godina kada sveta misa i klanjanje nisu održani.
Raširiti ruke nad našim gradom i nad našim narodom…
I kao svojevrstan zaključak možemo samo još jednom ponoviti riječi sluge Božjega kardinala Kuharića kako će
„sigurno biti u Zagrebu molitelja koji će se s radošću toga dana i sata uspeti na Grič, kao Mojsije na Gora Božju, da rašire ruke nad našim gradom i nad našim narodom i da mole oproštenje, da za psovku uzvrate zahvaljivanjem i skrušenjem pred Bogom koji je već previše vrijeđan. Upravitelju crkve sv. Katarine i svima koji su ponudili svoje služenje toj inicijativi od srca zahvaljujem za sve i molim od Trojedinog Boga obilje blagoslova“.
vlč. Tomislav Hačko
foto: Siniša Kolar
