- Detalji
-
Na drugu subotu Velikoga posta svete Četrdesetnice, kada se u bizantskom katoličkom kalendaru obilježava Zadušna subota i spomen pokojnih, 15. ožujka 2025., u grkokatoličkoj konkatedrali sv. Ćirila i Metoda Božansku liturgiju sv. Ivana Zlatoustoga za pokojne služio je o. Danijel Hranilović, eparhijski ekonom, uz susluženje o. Nenada Krajačića, konkatedralnog župnika, o. Gorazda Bastašića, župnog vikara i o. Ante Jurkovića, đakona.
U homiliji je o. Danijel rekao kako u ovo milosno vrijeme Velikoga posta, kada na intenzivniji način promišljamo o vlastitom životu te nastojimo donijeti odredene promjene koje će usavršiti našu ljubav prema Bogu i čovjeku, u središte naših duhovnih nastojanja želimo obuhvatiti djelom milosrđa, a to su naše pokojne, kako nam Crkva i nalaže.
”I upravo ta molitva, koju danas upućujemo, na ovu drugu zadušnu subotu za naše pokojne, čin je naše Ijubavi prema onima koji su bili dio našega života, naša zahvalnost Bogu za njihove živote, ali i jedna vrsta svjedočanstva da naša ljubav ne prestaje ni nakon smrti. Upravo ta ljubav na najizvrsniji način pokazuje nam se u Svetoj liturgiji gdje nam se sam Gospod Isus Krist daruje u svetoj Tajni Euharistije” – naglasio je o. Danijel.
”Nama se vjernicima uvijek postavlja pitanje: Jesmo li svjesni veličine toga dara? Razmišljamo li o tome što uistinu primamo svaki put kada pristupimo svetoj pričesti? Da li nas Tijelo i Krv Kristova koju primamo, mijenja u bolje ljude? On se razlama za nas, daruje se potpuno i bezuvjetno. Taj primjer ljubavi poziva nas da i mi budemo dar drugima. Naši pokojni više ne mogu ništa učiniti za sebe. Ali, zato smo mi tu. Stavljamo ih pred Boga i predajemo njegovu beskrajnom milosrđu. No, njihov nam odlazak progovara je da je sada vrijeme u kojem mi možemo poraditi na sebi. Ništa nije tako drastično, ništa nerješivo ukoliko smo povezani s Bogom, a upravo nam je to omogućeno po Euharistiji koja je izvor snage za promjenu života” – rekao je o. Danijel, posluživši se na kraju riječima svetog Ivana Zlatoustoga: “Ako postiš, pokaži mi to na djelima. Kojim djelima? Ako vidiš nekoga siromašnoga, iskaži mu milosrđe. Vidiš li neprijatelja, izmiri se s njime. Vidiš li prijatelja koji je postao uspješan, ne budi zavidan i ljubomoran. Neka ruke poste, ostajući čiste od krade i pohlepe. Neka noge poste, izbjegavajući puteve koji vode ka grijehu. Post slušanja sastoji se u tome da ne prihvaćaš lošega govora o drugima. Neka poste i usta od ružna i neprilična govora, jer opet velim, koja je korist ako s jedne strane izbjegavam piletinu i ribu, a s druge strane proždirem i meljem zubima svoga bližnjega?” zaključio je o. Danijel.
Na liturgiji su se spominjala imena pokojnih što su ih vjernici priložili, kako je to običaj. U bizantskom katoličkom obredu većina subota Velikoga posta posvećena je spomenu pokojnih.
