Relikvija bl. Jakova Zadranina – prst franjevca na glasu svetosti, stigla je u Zadar. Relikviju su u subotu, 4. svibnja, iz Bitetta u Zadar donijeli fra Vincenzo Dituri, gvardijan franjevačkog samostana u Bitettu gdje je bl. Jakov djelovao 40 godina i vjernik laik Tonino, pripadnik Trećeg franjevačkog svjetovnog reda.
Prvog dana svog višednevnog pohoda Zadru, Dituri i Tonino pohodili su Nin, svetište Gospe od Zečeva, gdje je fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima, predvodio duhovnu pripremu ususret proslavi svetkovine Gospe od Zečeva.
Povodom dolaska relikvije bl. Jakova Zadranina u Zadar, fra Tomislav je u razgovoru za IKA-u govorio o poruci života bl. Jakova Zadranina za vjernike i franjevačkoj zajednici u Bitettu gdje je 1496. g. bl. Jakov umro i gdje se u samostanu već šest stoljeća nalazi njegovo neraspadnuto tijelo.
Provincijal Šanko osobno poznaje mnoge franjevce iz barske Franjevačke provincije i više puta je bio u Bitettu. „To je živa franjevačka zajednica. U tom južnom dijelu Italije postoje dvije provincije, jedna je relativno mlada provincija po prosječnoj dobi fratara, dosta živa. Lik bl. Jakova bio je i poticajna inspiracija za mlade koji dolaze u svetište i tu se mole, tu su mogli upoznati fratre i lik bl. Jakova koji je bio jednostavan redovnički brat, ali svet svojim životom. On je male stvari činio na veliki način. Osobito je pomagao bolesnima za vrijeme kuge i svoj je život jako posvetio drugima. Taj trag koji ostaje sa žrtvom sebedarja, kad čovjek živi za nekoga, a što je bl. Jakov posvjedočio; kad ne stavlja sebe u prvi plan, to je veliko, božansko i to čovjeka dira. Bl. Jakov je ostavio trag svetosti i nostalgije za dobrotom. To utječe na ljude i potiče da i oni daju svoj život na sličan način“, istaknuo je provincijal Šanko.
Bl. Jakov je bio redovnički brat, kuhar, sakristan, radio je u vrtu. Postoje njegovi recepti koji su jako poznati. „Bl. Jakov je išao u prošnju, ali ne samo da prikupi materijalna sredstva, nego prije svega, da se upozna s ljudima, da dijeli život s njima. On je molitve ljudi i za te ljude prinosio pred Gospodina, utjecao se za ljude. To je bila živa razmjena, da su fratri stvarno disali s tim narodom. Ono što papa Franjo kaže, da pastiri trebaju imati miris svoga stada. Ljudi su se preko bl. Jakova osjećali ‘uvučeni’ u taj dio Crkve i osjećali su da ih se razumije, da je te fratre briga za njih, da im je stalo do ljudi“, istaknuo je fra Tomislav, rekavši da je bl. Jakov doprinio da i mladi ljudi koji dolaze u samostan gdje je blaženik djelovao, osluškujući njegov primjer, požele i sami nasljedovati Krista na taj način.
Fra Tomislav je predvodio grupu od 50 hodočasnika iz Zadra u Bitetto 2023. g. i tamo su sudjelovali u procesiji u čast bl. Jakova Zadranina. Boravili su u Bitettu dva dana. „Domaći fratri i vjernici su nas stvarno lijepo ugostili. Nakon te procesije i proslave priredili su nam lijepi ručak. Uz razgovor, molitvu i pjesmu, tijekom toga zajedničkog blagovanja došlo je do ideje da sljedeće godine oni dođu k nama u posjet i donesu tu relikviju prsta blaženika koja je njima toliko dragocjena. S tom relikvijom bl. Jakova, prvi put u povijesti, koliko je meni poznato, došli su u naš grad Zadar s kojom ćemo proći ulicama Zadra“, rekao je provincijal Šanko.
Na mjestu u samostanskom vrtu u Bitettu gdje je bio ostavljen štap bl. Jakova, izraslo je stablo
Bitetto se nalazi na jugu Italije gdje su ljudi temperamentni i u načinu obilježavanja svečanosti i izražavanju pobožnosti. „Oni na poseban način i vanjskim znakovima žele doprinijeti tome, pa je običaj da se i na vani dosta slavi. Sveci su nam put do Boga, oni nisu svrha sami sebi. U svakoj kući u Bitettu stanovnici imaju mali kip, sliku bl. Jakova, kao i po cijelom gradu. Ako se uđe u neki restoran, bar, hotel, svugdje se vide slike bl. Jakova. Ljudi se njemu jako utječu. Talijani u Bitettu čude se kako to da tako jednog velikog blaženika mi u Zadru i Hrvatskoj ne poznajemo i ne častimo dovoljno. Bl. Jakov je za njih stvarno svetac, oni ga jednostavno nazivaju ‘Il Beato’, čak mu ne spominju ni ime. Dovoljno je samo reći ‘Blaženik’, već se zna tko je on za njih. Blaženikova proslava je stvarno na visokoj razini. Cijeli grad Bitetto na neki način stane kad je ta proslava, cijeli grad je u svjetlima, budu vatrometi.
Ljudi dolaze sa svih strana, iz okolice, upućuju svoje molitve, utječu se zagovoru blaženika. Njima je isto drago da se ta pobožnost i posvećenost bl. Jakovu širi, da se proširi što dalje, pogotovo do njegovog rodnog Zadra. Jakov je jedini Zadranin koji je proglašen blaženikom pa se Talijani čude kako to mi njega toliko ne poznajemo. Bilo bi mi drago da se naši građani i ljudi šire, više upoznaju s bl. Jakovom“, poručio je provincijal Šanko.
U samostanu sv. Frane u Zadru nalazi se relikvija bl. Jakova, koja je 2023. godine stavljena u relikvijar od bronce u obliku štapa na zid crkve sv. Frane, pokraj slike bl. Jakova na tom zidu. Ta relikvija je djelić koji pripada štapu bl. Jakova, odnosno, jednom stablu koje je, po predaji, izraslo iz štapa bl. Jakova Zadranina kojeg je on ostavio u samostanskom vrtu. Na tom mjestu je iz Jakovljevog štapa narasla smreka koja je sada osušena, a ta relikvija, prah, uzeta je iz toga drveta. Tu su relikviju 1989. donijeli talijanski franjevci franjevcima sv. Frane u Zadar, kao i umjetničku sliku s likom bl. Jakova koja se nalazi u crkvi sv. Frane.
Bl Jakov pokazuje kako u običnome naći neobično, kako u ljudskome naći božansko! Prepoznati tajming za ljubav
Fra Tomislav je pojasnio i značenje riječi ‘Blizu je, blizu’, koje je bl. Jakov rekao lovcima kad su ga pitali je li vidio zečića koji je trčao pred njima u bijegu. „To je naizgled dječja priča o zečiću koji bježi pred lovcima i prestrašen se sakrio pod habit bl. Jakova. Da ne bi slagao, bl. Jakov je rekao ‘Blizu je, blizu’. I to je izraz Jakovljeve genijalnosti, kako se snašao reći baš to. Nije slagao, a spasio je život zečića, lovci su produžili dalje. Ono što Isus kaže, ‘Budite bezazleni kao golubovi, lukavi kao zmije’. Tu se vidi Duh Sveti koji se u određenim zna postaviti na pravi način. Ta riječ ‘Blizu je, blizu’ može se dublje tumačiti. U smislu da je duh Božji blizu, da ti je Bog bliži nego ti sam sebi. Bez te blizine i mi gubimo smisao svog života. Bez te blizine ne znamo ući u istinsku blizinu s ljudima i gubimo osjećaj za čovjeka, gubimo osjećaj za sebe, za stvarnost. Bez te blizine nismo u realnosti. To je poziv na poniznost, da bez Boga ne možemo ništa“, poručio je fra Tomislav.
Poruka života bl. Jakova odnosi se osobito na svetačko življenje svakodnevnice. „Kako u običnome naći neobično, kako u ljudskome naći božansko! Kako prepoznati te trenutke, taj tajming za ljubav. Kako u nekim svakodnevnim stvarima koje se nama čine dosadne i banalne, svetac ima tu genijalnost da iznenadi gestom dobrote, sebedarja, u situaciji neke osrednjosti. To su ljudi koji se propnu iznad egoizma. Sveci te iznenade tom dobrotom, da zanemariš sebe. Mislim da to fali nama danas, općenito našem svijetu. A za time svi negdje čeznemo, u sebi. Čeznemo za takvim ljudima – koji će znati iznenaditi dobrotom u malim stvarima, gestama koje nisu glamurozne, nisu velike. Male stvari napraviti na veliki način! Kad se sjetim lika bl. Jakova Zadranina, to mi prvo padne na pamet“, poručio je provincijal Tomislav Šanko.
Nakon mise koju će u crkvi sv. Frane u nedjelju, 5. svibnja predvoditi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, svećenici i puk će sudjelovati u procesiji ulicama gradskog poluotoka s relikvijom bl. Jakova i proći pokraj nekadašnje crkve Marije velike, na mjestu sadašnje tržnice, u kojoj je bl. Jakov bio kršten. Procesija će završiti dolaskom u katedralu sv. Stošije gdje će nadbiskup Zgrablić svečano blagosloviti puk s relikvijom bl. Jakova Zadranina.
Blaženikova relikvija će nakon tog blagoslova tijekom večeri biti izložena vjernicima na čašćenje u katedrali sv. Stošije, kad će vjernici u molitvi pred relikvijom moći uputiti svoje molitve bl. Jakovu Zadraninu. To je lijepi izraz crkvenosti i povezanosti redovničke i dijecezanske karizme, da relikvija blaženika iz franjevačke obitelji, nakon procesije, puku neće biti izložena na čašćenje u crkvi sv. Frane, u kojoj je bl. Jakov počeo svoje redovništvo, u čiji je samostan ušao u svojoj 20. godini života, nego u katedrali sv. Stošije, majci svih crkava koja vjernike na osobiti način povezuje u zajedništvo i znak je jedinstva svih vjernika i karizmi mjesne Crkve u povezanosti s biskupom.
Ines Grbić
Foto: Privatna arhiva, T. Šanko
