P. Hrvoje Mravak, SI, održao je duhovnu obnovu za mlade o temi razlučivanja duhova i načinu donošenja odluka u katedrali sv. Stošije u Zadru u srijedu, 18. prosinca. Duhovna obnova sastojala se od misnog slavlja koje je predvodio p. Hrvoje, a nakon mise, p. Hrvoje održao je i nagovor i predvodio euharistijsko klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom.
U kontekstu navještenog Evanđelja u kojem se opisuje pohod anđela Josipu i njegov odnos prema Mariji, nakon što sazna da je Marija trudna, u propovijedi je p. Hrvoje rekao da i to Evanđelje govori o razlučivanju i o prisutnosti borbe.
„Gospa je trudna, Josip ima odabir što će učiniti. Hoće li dati da je kamenuju ili je otpustiti i na koji način će je otpustiti. Josip je muž pravedan. Pravednost znači dati svakome što mu pripada. Ali, Josipova pravednost je iznad te pravednosti. Josip je muž iz blaženstava, koje kaže: ‘Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi’. On je muž koji zna da su sveti ljudi oni koji se bore za istinu i dobro. I Josip želi dobro Mariji, bez obzira koliko je bio povrijeđen“, rekao je p. Hrvoje, istaknuvši: „Koja borba duhova se u njemu odvijala, ali on je čovjek pravedan. Zao duh Mariju prikazuje u najgorem svjetlu, a Božji duh ga krijepi. Eto razlučivanja. Opet ta Josipova pravednost“, naglasio je p. Hrvoje, upozorivši da naša razumska pravednost, vrlina, krepost, nekad nije dovoljna.
Postoje razlučivanja kod kojih je dovoljan razum, kod praktičnih odluka, npr. gdje će osoba živjeti, studirati. „To se može čisto razumski odlučiti, ali i to nije za razlučiti bez Božjeg duha. Postoje stvari koje ne možeš razlučiti samo razumski, nego osobi treba poticaj i pomoć Božjeg duha. Duh Božji nas uvijek vodi prema onome što je dobro, prema ljubavi i prema sebi“, poručio je p. Hrvoje. Kod odluka za koga će se osoba vjenčati, hoće li u duhovno zvanje, nije dovoljan samo razum, rekao je propovjednik. U nekim situacijama osoba ne zna što je čeka, npr. da li odseliti iz Hrvatske ili ostati tu živjeti, osoba ne zna što će se dogoditi.
„Najbolje je izručiti se Duhu Svetom. Duh Sveti dolazi u igru pametnom i svetom Josipu kad njegov razum spava. Kad predrasude zaspu, pa i kod pravednog čovjeka poput sv. Josipa, Duh Sveti ima slobodan put za djelovanje. Ne moramo čekati da razum zaspe. Prvo što je važno u razlučivanju duhova je znati kao sin, kćer, izručiti se Bogu. Prvo je: doživljavam li sebe kao sin, kćer? Gledati se Isusovim raspetim pogledom. To nije neki jeftini, romantični pogled. To je ljubav koja se potpuno razdala. Zato na vjenčanju mladenci stavljaju svoju ruku na raspelo, jer nema veće realne ljubavi od te. Ljubav koja uzvraća milosrđem, neosuđivanjem i prihvaćanjem. Pod tim svjetlom osoba otkriva tko je ona“, poručio je p. Hrvoje. U razlučivanju mogu pomoći i druge osobe koje imaju ograničeno viđenje, ali na nekoga gledaju s poštovanjem i s ljubavlju.
„Nekad ljudi vide što ja ne vidim; vide moje vrijednosti, moje dostojanstvo, ljepotu, dobrotu moga bića, moje sposobnosti koje ja ne vidim, jer živim iz laži koju je Istočni grijeh i zao duh posijao u mene. Duh dolazi i Josipu jasno kaže: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju za ženu svoju’. I objašnjava mu. Duh daje razuma. To su tri elementa koja sudjeluju u razlučivanju duhova. Razlučivanje duhova kreće od toga što se događa u meni. U meni postoje moja psiha (moja volja, moja svijest, podsvijest), postoje Božji duh i zao duh. Božji duh djeluje kroz moju psihu, vodi je gdje je život, sloboda, veća ljubav, makar me nekad to koštalo, žrtve. A zao duh me na ugodne i neugodne načine zatvara od toga. Na početku se prikazuje vrlo sjajnim, poslije te ostavlja nezadovoljnog, nemirnog, razočaranog. Puno nudi, a ne daje ništa. Sve uzima“, upozorio je p. Hrvoje, istaknuvši da su u razlučivanju bitni Duh Sveti, iskustvo i znanje.
„Prvi element za dobro razlučivanje je biti svjestan što se događa u meni. Zato je potrebno određeno iskustvo. Nema lakog razlučivanja. Razlučivanje je hod gdje rasteš. Imamo lijepe emocije, volimo kad se radujemo, ali životni hod se sastoji od uspona i padova, dobrih i loših emocija. Konstanta je Duh Sveti, konstanta je Bog. Sve to donosi prisutnost Duha Svetoga.
Jedan od načina kako možemo pratiti te unutarnje pokrete, Crkva je nazvala ispit savjesti ili egzamen. Svaki dan trebali bismo barem pet ili deset minuta zastati, vidjeti što je bilo danas u meni, otpustiti te misli. Vidjeti gdje je bio život: jedno iskustvo, jedan događaj, jedan osjećaj i gdje nije bilo života. Gdje me zao duh vodi protivno životu, mojim odnosima. Ne ide bez iskustva“, poručio je p. Hrvoje.
„Drugi element je znanje. Potrebno je neko znanje, ali nije dovoljno. Treći element je Duh Sveti koji djeluje i preko iskustva i preko znanja. Bez Duha Svetoga smo na brisanom terenu. Bog ima utjecaja na naše misli i na naše nutarnje pokrete; to nisu samo emocije, nego sve što se događa u našoj nutrini. A zao duh nema direktan utjecaj na to, nego on djeluje preko mašte i onda dotakne tvoje misli ili preko naših osjetila, tijela“, rekao je p. Hrvoje.
Plod, svrha razlučivanje je ista što je i svrha cijelog našeg života – da nađeš Boga, poručio je Mravak.
„Prva svrha nije da mi nešto odlučimo. To je, možda, prvotni cilj. Ali, svrha je da u tom procesu uzrastem do spoznaje živoga Boga i priđem mom životu na milosrdan i neosuđivalački način“, rekao je p. Hrvoje. Njemu je često bilo najdublje iskustvo Boga kad je nešto odlučivao, razlučivao, da je Bog živ i da govori kroz njegove misli, kroz životne situacije i druge ljude, ali kroz njegov nutarnji osjećaj Boga.
„Svaki put Bog se pokazao. Bog ti nekad pusti suhoću u tome. Ne da ti odmah rješenje, upravo zato da tražiš njega, a ne njegov dar. Mi se lako zapletemo u njegove darove, ugodne osjećaje, a zaboravimo da je najvažnije dobiti Boga koji je jedini neuništivi temelj naše radosti. Božja riječ kaže: ‘Radujte se u Gospodinu, uvijek’. To znači, uvijek imaj temelj svoga smisla, a to je Božja prisutnost koja je uvijek s tobom. Uvijek dvije stvari ostaju s nama. Jedna je dah, dok god dišeš, živ si. A druga je Duh. Uvijek možeš računati na Duha Svetoga“, poručio je p. Hrvoje.
Podsjetio je da je kod sv. Josipa pohod Duha bio kroz noć. „Josip je imao puno borbi dok nije došao do toga sna. On je pokazao vjernost Gospodinu. U Evanđelju piše: ‘Josip se probudi od sna i učini kako mu naredi anđeo’. Dakle, ako nešto razlučujem, neku odluku, onda, kad sam razlučio, tu odluku treba ostvariti! To za mnoge ljude danas nije samo po sebi razumljivo.
Imamo lijepe ideje, planove za svoj život, pokrenuo bih neki posao, imam sposobnosti, a dođe mi napast nesigurnosti kako ću to učiniti, dogodi se vanjska kušnja, napast i čovjek se ne pokrene. Treba biti pokretan. Ali, Bog će pripremiti tu odluku. Dakle, ne se zalijetati ranije.
Sveta Obitelj je neprestano razlučivala. Na temelju toga razlučivanja bila su četiri stava tzv. siromaha Jahvinih. Marija i Josip su bili siromasi Jahvini. U Starom zavjetu, svi proroci bili su siromasi Jahvini: Mojsije, Petar, apostoli kao obični ribari – svi oni imali su četiri ključna stava za naš život. Prvo je strpljivost, drugo je nada; jedna od adventskih svijeća je svijeća nade. Nada je pozitivno očekivanje nečega. Danas nam sa svih strana stavljaju negativno. Treće je povjerenje. Kao sin, kao kćer, ja ti vjerujem, makar ne izgleda sjajno. Četvrto je ljubav. Ljubav je temelj svega“, poručio je p. Hrvoje Mravak u propovijedi misnog slavlja. Za vrijeme susreta, brojni mladi pristupili su sakramentu ispovijedi. Duhovnu obnovu je organizirao don Ivan Šibalić, studentski kapelan u Zadru.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić
