O temi „Hodočašće nade: jubilejski oprost kao dar Crkve svijetu“ izlagao je izv. prof. dr. sc. Richard Pavlić na svećeničkoj rekolekciji zadarskog prezbiterija u srijedu, 27. studenog, u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru.
Dr. Pavlić govorio je o značenju i smislu oprosta tijekom godine Jubileja te uvjetima za postizanje jubilarnog oprosta.
„Tema oprosta u Crkvi danas je zaboravljena, u teoriji i u praksi. Razlog tome je srednjovjekovna kontroverza o oprostima te njihovo odbacivanje od strane reformiranih Crkvi. Unatoč tome, nauk o oprostima i danas je dio nauka Katoličke Crkve i vezan je uz tri područja: sakramente, osobito sakrament pomirenja, govor o vječnoj kazni ili oproštenju; zatim, uz nauk o čistilištu te molitvu za pokojne. Korijeni toga nauka su biblijski, a razvoj se može pratiti od otačkog vremena do kulminacije u nauku o milosti sv. Tome Akvinskog“, rekao je dr. Pavlić.
Predavač je predstavio suvremeni nauk i praksu oprosta prema dokumentima Crkve iz 1967. g., dakle, neposredno nakon Drugog Vatikanskog Koncila, iz 2000. godine i 2015. godine. „Papa Pavao VI. izdao je 1967. apostolsku konstituciju ‘Nauk o oprostima’. Taj dokument je plod Koncila. Predstavlja želju Crkve za obnovom nauka i prakse o oprostima. Veliki jubilej 2000. godine oživio je temu oprosta. Papa Ivan Pavao II. u Buli najave Velikog jubileja ‘Otajstvo utjelovljenja’ govori o oprostu kao jednoj od sastavnica jubilarnog događanja. Godine 2015. bio je Izvanredni jubilej Milosrđa kojeg je papa Franjo odredio Bulom ‘Lice milosrđa’ u kojoj najavljuje poseban oprost u Godini milosrđa. Papa piše kako želi da svatko iskusi jubilarni oprost kao stvarno iskustvo Božjeg milosrđa“, rekao je dr. Pavlić.
Papa Franjo je opet aktualizirao temu oprosta najavom redovitog jubileja 2025., kojeg je proglasio Bulom ‘Nada ne razočarava’. „Naglašava se da Crkva tim Jubilejom ponovno otvara sveta vrata kako bi svima ponudila priliku za duboko iskustvo Božje ljubavi, nade i milosrđa. U vremenu nasilja i ratova, u kušnjama, treba obnoviti vjeru u Božju prisutnost. Jubilej je zamišljen kao hodočašće nade u kojem znakovi Božjeg milosrđa postaju prepoznatljivi u osobnom obraćenju i pomirenju“, rekao je dr. Pavlić.
U razmatranju bîti jubilarnog oprosta i uvjeta za njegovo postizanje, treba razlikovati grijeh i kaznu za grijeh, rekao je predavač. Prema KKC-u, grijeh ima dvostruku posljedicu: teški grijeh lišava nas zajedništva s Bogom i onesposobljava nas da postignemo vječni život. „To lišavanje zove se vječna kazna za grijeh. Svaki grijeh, pa i laki, povlači za sobom nezdravu privrženost uz stvorenja, grešnu ovisnost koju treba čistiti na ovoj zemlji ili poslije smrti u čistilištu. To čišćenje oslobađa nas od vremenite kazne za grijeh“, rekao je dr. Pavlić.
Kazne za grijeh su vječna i vremenita. „Sakrament svete ispovijedi ima učinak na vječnu kaznu za grijeh. Oproštenje grijeha i obnova zajedništva s Bogom odnose se na oproštenje vječnih kazni za grijeh, to dobivamo u ispovijedi. Ostaju vremenite kazne za grijeh, dakle, grešna, neuredna, nezdrava privrženost uz stvorenja. Sakramentom pomirenja opraštaju se teški i laki grijesi te vječna kazna za grijeh, ali nešto ipak ostaje – to što ostaje naziva se vremenita kazna za grijeh. Oprost se tiče vremenite kazne za grijeh“, istaknuo je dr. Pavlić.
Prema KKC-u, oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana. „To otpuštenje vjernik pravo raspoložen i uz određene uvjete dobiva posredovanjem Crkve, koja kao poslužiteljica otkupljenja svojom vlašću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca, blago Crkve. Crkvena praksa o oprostima temelji se na vjeri da zahvaljujući zaslugama Isusa Krista, Blažene Djevice Marije i svih svetih, Crkva ima vlast odrješivati i vremenite kazne za grijeh. Ipak, da bi se postigao oprost od vremenite kazne za grijeh, treba ispuniti određene uvjete“, rekao je dr. Pavlić. Uvjeti za postizanje oprosta navedeni su u ‘Priručniku o oprostima’ čije je prvo izdanje objavljeno u lipnju 1968. godine. U tom Priručniku navodi se da oprost može biti dvostruk, djelomičan ili potpun te da se može namijeniti i za pokojne.
U Pismu Rinu Fisichelli, predsjedniku Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije, među uvjetima za dobivanje oprosta papa Franjo kao prvi uvjet spominje pohod svetim vratima; na prvom mjestu, jednima od vrata četiri rimske bazilike, a onda bilo koje katedrale ili druge crkve koju za dobivanje oprosta u svojoj biskupiji odredi mjesni biskup.
Uz pohod svetim vratima, opći ili klasični uvjeti su sakrament pomirenja i sveta euharistija, Ispovijest vjere, molitva za Papu i njegove nakane. Ako netko zbog bolesti, starosti ili nemoći ne može pohoditi sveta vrata, Papa je te osobe pozvao da svoju patnju ujedine s Mukom Gospodnjom. Ako tome pridodaju primanje svete Pričesti te sudjelovanje na misi i zajedničkoj molitvi, makar putem medija, može se zadobiti jubilarni oprost. Dr. Pavlić je podsjetio da je nakon izvanrednog jubileja Godine milosrđa 2015. godine, papa Franjo sve katoličke svećenike trajno ovlastio da mogu odrješivati vjernike od grijeha pobačaja.
Odredbe o udjeljivanju jubilejskog oprosta 2025. izdao je Dikasterij za evangelizaciju u svibnju 2024. godine.
„U kontekstu Jubileja, oprost ima ključnu važnost – Božje milosrđe postaje oprost Oca koji po Crkvi dopire do grešnika, oprašta im grijehe i oslobađa ih posljedica grijeha. Temeljni uvjeti koji omogućuju potpuno otpuštenje vremenitih kazni za grijehe su iskreno kajanje, odluka za promjenom života, za slobodom od privrženosti grijehu; drugo je sakrament pokore i svete Pričesti i treće molitva na nakane Pape. Oprost se može namijeniti i za pomoć dušama u čistilištu“, rekao je dr. Pavlić.
Četiri su grupe načina za dobivanje potpunog oprosta. „Prva grupa su hodočasnički pohodi. Vjernici kao hodočasnici nade mogu zadobiti oprost ako pobožno hodočaste u Rim, Svetu Zemlju i druga sveta mjesta. U Rimu su to četiri glavne bazilike i druga sveta mjesta: bazilike sv. Križa jeruzalemskog i sv. Lovre, kršćanske katakombe ili rimsko svetište Divino Amore. Na tim svetim mjestima, za dobivanje potpunog oprosta treba sudjelovati na misi, u pobožnosti poput križnog puta, molitve krunice ili pjevanju himna Bogorodici“, rekao je dr. Pavlić.
Nadalje je pojasnio da drugu grupu načina zadobivanja potpunog oprosta čine pobožni pohodi općenito svetim mjestima i osobna molitva. Uz redovite uvjete, naglašava se euharistijsko klanjanje i razmatranje, molitva Oče naš, Vjerovanje i zazivi BDM. Treća grupa su posebne prilike za bolesnike i zatvorenike koji oprost mogu zadobiti molitvom, prikazivanjem svojih patnji u bolnicama, staračkim domovima, zatvorskim kapelama te duhovnim sudjelovanjem u bogoslužnim slavljima posredstvom medija.
Četvrta grupa su djela milosrđa i pokore. Tu se ističu posjeti bolesnicima, zatvorenicima i drugim osobama u potrebi, da u njima prepoznamo Krista. Potiče se na post, suzdržavanje od prekomjerne upotrebe medija i društvenih mreža te dobročinstva, pomoć siromašnima i podrška ugroženima u zajednici.
Biskupi određuju lokalna svetišta i svete crkve za jubilejske aktivnosti te omogućuju katehezu kako bi se produbilo razumijevanje jubileja i oprosta. Svećenici trebaju biti raspoloživi, dostupni za ispovijed i druge sakramente; organizirati pokornička slavlja, osigurati ispovjednike za vrijeme mise.
Među posebnim napomenama o oprostu je da se može zadobiti više oprosta dnevno. Jedan se može namijeniti za sebe, a drugi isključivo za pokojne. Na glavnim jubilejskim slavljima biskupi mogu udijeliti papinski blagoslov s potpunim oprostom. Istaknuta je potreba da se vjernicima približi teološki i duhovni značaj oprosta, da nije apstraktan te da se objasni razlika između oprosta, sakramenta pomirenja i vremenitih kazni za grijehe.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić
