Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je svečano misno slavlje u kapeli Gospe od Zdravlja u Općoj bolnici u Zadru u petak, 17. listopada, uoči blagdana sv. Luke, liječnika i zaštitnika liječnika.
Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića Općoj bolnici, kojom prigodom se susreo i s upravom Opće bolnice Zadar. „Bolnica je jedno od rijetkih mjesta gdje nema glume. Tu se ne može skrivati iza uloga, nasmijanih maski ni prividne snage. Bolnica je mjesto gdje se traži istina – dijagnoza. Istina o čovjekovom stanju, o onome što ne funkcionira, o onome što boli. Jer samo točna dijagnoza otvara put ozdravljenju. Liječnik traži gdje je bol, kako bi život mogao biti spašen“, istaknuo je mons. Zgrablić, govoreći o dijagnozi kao putu tjelesnog i duševnog ozdravljenja.
Rekao je da u bolnici nisu važni ime, titula ni status i da se u bolnici čovjek ogoli do svoje krhkosti; tu je ranjiv, nemoćan, ovisan o tuđoj pomoći. „Tu gdje ne znamo hoće li lijek pomoći i hoće li terapija biti uspješna, padaju sve maske i otkriva se istina o nama samima. Upravo u toj ogoljenosti rađa se duhovna istina. Jer i duhovni život ima svoju ‘bolnicu’ – mjesto gdje se traži dijagnoza duše, gdje Isus, poput liječnika, traži što je ranjeno grijehom, što se skriva pod površinom, a razara čovjeka iznutra“, rekao je nadbiskup, upozorivši: „Bez iskrenosti pred Bogom i bez priznanja gdje boli, nema ozdravljenja srca. Kao što liječnik ne može liječiti ono što pacijent skriva, tako ni Bog ne može iscijeliti ono što skrivamo i što mu ne predamo“.
Nazivajući licemjerje bolešću duše, nadbiskup je rekao kako čovjek nije cjelovit dok u njemu vlada razdor. „Koliko puta jedno mislimo, drugo govorimo, treće činimo. A takav život rađa nemirom srca. Isus govori protiv dvoličnosti, u želji da ozdravi naš duh. On zna koliko nas boli kad moramo nositi maske – jednu za posao, drugu za obitelj, treću za crkvu. Zna kako nas razdire kad živimo u glumi, kad se prilagođavamo svima, a pritom gubimo sebe“, upozorio je mons. Zgrablić.
Istaknuo je da nas „Isus poziva da stanemo uz istinu; da priznamo tko smo i kakvi smo, sa svojim ranama, slabostima i sa željom za dobrotom. Jer samo onaj tko je u istini, a Krist je Istina, može biti slobodan. Samo onaj tko se ne skriva i ne živi u podjeli, može ‘disati punim plućima’, voljeti iskreno i biti miran u srcu. Zato Isus traži od nas da ne glumimo, da ne mijenjamo lice prema okolnostima koje nas okružuju. On nas poziva da skinemo maske, da budemo ono što jesmo pred Bogom i dopustimo da nas On iznutra iscijeli“, poručio je mons. Zgrablić.
O djelovanju sv. Ivana od Boga
Budući da je u kapelu Opće bolnice 19. rujna 2025. vraćena slika sv. Ivana od Boga, koju je nadbiskup blagoslovio na kraju mise, mons. Zgrablić je u propovijedi govorio i o tom velikom svecu koji je bio čovjek „bez maske“.
Poput medicinskog osoblja, „sv. Ivan od Boga hodao je putem boli, služenja, nade i prošao je put tame. Rođen je 8. ožujka 1495. u Portugalu. Imao je siromašno djetinjstvo, napustio je dom sa samo devet godina, lutao kao pastir, ratovao kao vojnik. Bio je lažno optužen i nepravedno osuđen na smrt vješanjem, protjeran, razočaran. Iskusio je nasilje, nepravdu i vlastitu slabost. Kad je čuo propovijed sv. Ivana Avilskog, Bog ga je dotaknuo svojim Duhom. I Ivan je učinio ono što rijetki čine: odmah je reagirao. Prodao je sve što ima i krenuo služiti bolesnike u bolnici kao brat, volonter. Na to ga je potaknula Božja ljubav koju je duboko doživio u sebi“, rekao je mons. Zgrablić.
Kad je u bolnici izbio požar i svi su bježali, sv. Ivan je ušao u zapaljenu zgradu, trčao je u plamen. Na svojim leđima iznosio je bolesnike. Spašavao ih je, iz vjere da se u svakom patniku nalazi Krist koji trpi. Nosila ga je ljubav prema Kristu čije je lice prepoznao u bolesnicima“, poručio je nadbiskup, rekavši da je to „evanđelje na djelu, učinkovita vjera“.
Sv. Ivan je radio za bolesne danju i noću, sklanjao ih s ulice, dvorio ih. Osnivao je bolnice. Oko njega su se okupljali ljudi koje je njegova ljubav potaknula da čine isto. Nazvao ih je “Milosrdna braća”, a njegova jednostavna poruka bila je: “Činite dobro, braćo”. Sv. Ivan umro je 8. ožujka 1550., u Granadi, u 55. godini života, nakon što je pokušao spasiti dječaka iz ledene rijeke. „Nije uspio. Dao je život pokušavajući spasiti drugoga. Umro je kako je i živio: u predanju Bogu po služenju čovjeku“, rekao je predvoditelj slavlja.
Ohrabrenje bolesnicima i medicinskim djelatnicima
U tom kontekstu, nadbiskup je rekao da je takvo iskustvo, sebedarivanje koje naizgled ne donosi vidljivi uspjeh, ohrabrenje za bolesnika, liječnika i medicinsko osoblje, koji nekad „gledaju tijelo koje više ne reagira na lijekove, na terapiju koja ne pokazuje željene rezultate, kad se suočavaju s dijagnozom koja ne ohrabruje, s boli koja ne prolazi, sa strahom koji i njih ispunja“.
Isus kaže svakoj osobi da nije zaboravljen i samo broj na listi bolesnika, nego ljubljeno dijete Božje, toliko vrijedno da je za naše spasenje Bog žrtvovao svoga Sina, rekao je mons. Zgrablić, poručivši: „Zato, ne bojte se! Bog je na vašoj strani. Božja ljubav je veća od svake slabosti, pa čak i od smrti. Isto vrijedi i za vas, poštovani liječnici, sestre, medicinski tehničari, djelatnici u zdravstvu, svi vi koji se možda pitate ima li smisla ovo što radim – osobito kad se sve čini uzaludno, kad se bolesnik ne oporavi, kad vam se više nitko ne sjeti zahvaliti“.
Zahvala nadbiskupa liječnicima i medicinskom osoblju
Slika sv. Ivana od Boga vraćena je u bolničku kapelu ne kao ukras, nego kao podsjetnik da su liječnici i medicinsko osoblje produžene ruke Kristove ljubavi. Svatko od njih može biti svet kad u ljubav prema svom zvanju i bolesniku unosi ljubav, kad služi bolesnicima prepoznajući u njima Kristovo lice, naglasio je mons. Zgrablić. Nadbiskup je izrazio poštovanje liječnicima i zahvalio im što liječe tijelo i pristupaju čovjeku kojeg Bog ljubi i koji je po vjeri naš brat ili sestra.
„Hvala za vašu stručnost, za ljudskost utemeljenu na Kristovom evanđelju. Hvala što ostajete uz čovjeka, bolesnika kad mu je najteže. Hvala medicinskim sestrama i tehničarima za stotine velikih gesti: prostiranje čiste posteljine, popravljen jastuk, riječ utjehe, tihu prisutnost u noći. Mnogi to ne vide, ali Bog vidi svaku dobrotu i sudjeluje u svakom činu ljubavi. Hvala i osoblju bolnice, ljudima koji vode administraciju, čiste, pripremaju hranu, održavaju red. Vaš posao je možda nevidljiv, ali stvara dostojanstvo prostora u kojem se bolesni osjećaju kao ljudi“, poručio je mons. Zgrablić dionicima bolničkog sustava.
Nadbiskup je zahvalio i don Šimi Zuboviću, bolničkom kapelanu, rekavši da je njegova prisutnost u bolnici „znak da bolest ne znači kraj života i znak milosti duhovne snage u čijoj je službi i koja ide dalje od fizičke“. Bolnički kapelan donosi „duhovni lijek bolesnicima, Isusa koji je zauvijek ostao s nama u pričesti i dijeli puninu milosti spasenja u sakramentu bolesničkog pomazanja“, rekao je nadbiskup, poručivši da nas Bog želi obnoviti i vratiti našoj istini.
Moleći zagovor sv. Luke i sv. Ivana od Boga da služimo onima koji trpe i da ne zaboravimo kako „jedna duša vrijedi više nego sve materijalno blago svijeta, jer je za nju Krist prolio svoju krv“, nadbiskup je sve potaknuo da se ne umore nastaviti činiti dobro, jer pomoći drugome je najplemenitije što čovjek može činiti, trag Božjega duha i slike Božje u čovjeku.
Blagoslov slike, novih postaja Križnog puta i susret s upravom Opće bolnice Zadar
Mons. Zgrablić blagoslovio je restauriranu sliku sv. Ivana od Boga čije su dimenzije 202 x 139 cm, ulje na platnu. Slika prikazuje sv. Ivana od Boga, zaštitnika bolesnika, u smeđem habitu, kako bolesnik na postelji gleda prema njemu. Ta vrijedna umjetnina postavljena na zid kapele u bolnici, koja se i prije nalazila u toj kapeli, bila je na restauraciji u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti Zadar. Smirujućeg prizora blizine bolesnome, djelo je nepoznatog autora i nastanka. Nadbiskup je blagoslovio i nove postaje križnog puta u toj kapeli.
Među liječnicima, medicinskim osobljem i bolesnicima, u misi su sudjelovali i Željko Dno obrascaČulina, dr. med., ravnatelj bolnice, Nediljko Jović, dr. med, pomoćnik ravnatelja za kvalitetu, Darija Katuša, mag. med. techn., pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo i glavna sestra bolnice, s. Melhiora Biošić, počasna predsjednica Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara Zadar koja je inicirala i od dobročinitelja osigurala sredstva za nabavu novih postaja križnog puta te je bila inicijatorica da se u tom, nekad derutnom prostoru bolnice, uredi kapela za bogoslužje koja je na raspolaganju za molitvu pacijentima.
Nakon mise, mons. Zgrablić pohodio je ured ravnatelja Čuline gdje je potpisao ugovor o darovanju slike i zadržao se s upravom bolnice u razgovoru. U pratnji nadbiskupa bio je don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije i ravnatelj Stalne izložbe crkvene umjetnosti Zadar, na čiju je inicijativu restaurirana slika vraćena u kapelu bolnice. Uz don Antu, u misi su koncelebrirali i don Šime Zubović, bolnički kapelan i don Mirko Barbarić.
Ines Grbić
Više slika u Foto-galeriji: Foto: I. Grbić
