Prvog Zavjetnog dana sv. Šime u novoj hodočasničkoj sezoni svetišta sv. Šime u Zadru, u petak, 8. ožujka, vlč. Josip Šimatović, upravitelj svetišta Crkve hrvatskih mučenika u Udbini, predvodio je svečano misno slavlje u crkvi sv. Šime u Zadru.
„Svetište sv. Šime dovikuje nam dvije stvarnosti – sveta poslušnost i velikodušnost! Uključimo to u svom životu. Ne trebamo se bojati da ćemo čineći to, nešto izgubiti. Bog će nadoknaditi. Koliko vremena će biti potrebno, ne znamo. Koliko je bilo proroka koji su iščekivali vidjeti Mesiju prije Šimuna, a Bog je dao njemu. Božja pedagogija je drugačija od naše ljudske pedagogije. Budimo u Božjem zakonu poslušni i velikodušni i Bog će napuniti naše ruke i srca“, poručio je vlč. Šimatović, razmatrajući kreposti poslušnosti i velikodušnosti kao poruku navještenog evanđelja.
Propovjednik je rekao da Lukino evanđelje u kojem se spominje prorok Šimun pokazuje poslušnost Marije i Josipa, Šimunovu poslušnost koji je došao u hram „ponukan od duha“ te poslušnost proročice Ane. A pokazuje i velikodušnost Isusovih roditelja koji su došli prikazati Isusa u hram. „Marija i Josip mogli su prekinuti Božji plan i u svojoj sebičnosti zadržati Isusa za sebe. Marija je bila slobodna u svakom trenutku razvrgnuti savez s Bogom i reći: ‘Ne želim više služiti. Ne želim biti službenica Gospodnja’. Ali, sve te osobe, u svojoj velikodušnosti doprinose otajstvu spasenja kojem je vrhunac muka, smrt i uskrsnuće Gospodina Isusa Krista“, poručio je vlč. Šimatović, istaknuvši da je prorok Šimun predstavnik svih koji su čeznuli vidjeti Mesiju.
„Šimun je jedan od predstavnika svih koji su stoljećima iščekivali da Bog ponovno vrati mir na zemlji, da opet nastane mir između Boga i čovjeka. On je taj blagoslovljeni kojem je Bog dao da upravo on obavi sve u vezi djeteta Isusa što o njemu propisuje Zakon. „Ponukan od Duha, dođe u hram“, kaže Sveto Pismo za sv. Šimuna. „Nije on to u svojoj glavi nešto kreirao, sam od sebe. Kad je čovjek stalno u Božjoj prisutnosti i molitvi, onda osjeti i tu ponukanost od Duha da dođe u hram“, rekao je don Josip.
Sv. Šime je u središtu događaja koji se naviješta na blagdan Svijećnice, odnosno Prikazanja Gospodinova. „Jedan duhovni otac kaže da je Svijećnica i blagdan čežnje i da bi svatko od nas u sebi trebao probuditi tu jednu čežnju. Čežnje i očekivanja nekad znaju biti i negativni, čovjek se zapita hoće li biti nešto od toga. Ali, onaj tko s Bogom čezne, tko Boga očekuje, neće ostati praznih ruku ni praznih džepova. Bog će iz svoje velike riznice dobara napuniti ruke, dušu i džepove onoga koji čezne. Toliki životopisi svetaca govore da su oni čeznuli za sjedinjenjem s Bogom. Čeznuli su za svetom pričešću. Sv. Terezija Avilska u jednom trenutku svoje mistične pričesti toliko se željela sjediniti s Bogom, toliko je čeznula za njim, da joj je Bog poslao jednog anđela koji joj je strelicom dirnuo u srce, da još više osjeti tu čežnju za sjedinjenjem. Da još više osjeti želju za Bogom. Tu želju imao je i starac Šimun. Zato on tako slavodobitno uzima Isusa u ruke i zahvaljuje Bogu što su njegove oči mogle vidjeti spasenje Izraela, spasenje svijeta“, poručio je vlč. Šimatović.
Propovjednik je rekao da blagdan Prikazanja Gospodinova može biti i u božićnom vremenu, jer taj događaj je bio 40 dana nakon Božića. Božić je povezan s Isusovim navještenjem, a to je neodvojivo od Marije. Stoga je don Josip u propovijedi razmatrao i veličinu Marijine osobnosti.
Kad je Marija čula da će začeti po Duhu Svetom, kako je morala biti zbunjena, što Evanđelje i navodi, rekao je don Josip. „Bila je toliko smetena da ju je i anđeo morao utješiti. Zanimljiv je dijalog između anđela i Marije. Marija pita kako će se to dogoditi. Marija je s anđelom ušla u dijalog. Pa ga pita i čisto zemaljski, ljudski, kako će to biti, kad ona svog muža još ne poznaje. Znači, nisu podijelili bračnu postelju. Dakle, nije joj bilo svejedno što joj anđeo govori. Najprije je ispitala što će se dogoditi“, rekao je don Josip, upozorivši da smo često skloni Mariju zamišljati statično i kao da joj se u životu sve dogodilo tek tako, lagano i zaštićeno, jer je bila od Boga izabrana.
„A uopće nije tako. Marija se itekako morala pomučiti. Bog je dopustio da ona razgovara s anđelom. A ima i drugačija situacija od te, susret Zaharije i anđela. Kad je Zaharija pitao anđela kako će se dogoditi začeće, kad su Elizabeta i on stari, anđeo mu je zatvorio usta i nije mogao progovoriti dok god se nije rodio Ivan Krstitelj. Nekad je dobro s Bogom razgovarati. A nekad, ipak, Bogu ne treba postavljati pitanja, nego jednostavno povjerovati onome što on kaže. Prihvatiti da je nešto takvo. To je teško“, rekao je vlč. Šimatović.
Težina prihvaćanja neke stvarnosti vodi do situacije da se čovjek zapita kako je Marija morala reagirati kad joj je Šimun rekao da je Isus postavljen na propast mnogima, za znak osporavan i da će njoj mač probosti dušu, da se razotkriju namisli srdaca.
„Zamislite da dođete nekoj majci u posjet, gledate njeno dijete i kažete: ‘A, neće tebi biti lako s ovim djetetom. Duša će ti se zbog njega razdirati. I on će biti problem ne samo tebi, nego i drugima’. Zamislimo težinu te situacije. A što je tek Josip mislio? Koji je to put u njegovom braku s Marijom, da se događaju izvanredne stvari. Prvo je Marija začela po Duhu Svetom, pa moraju bježati ovamo, onamo. Pa kad se treba roditi sin, nema se gdje roditi, nego u štalici. I kad idu njih dvoje ispuniti Zakon, dolazi jedan starac, Šimun, koji opet nešto govori o tom djetetu, koje u konačnici i nije Josipovo. Bio je stvarno pošten i pravedan muž, kako i kaže Sveto Pismo. Mariji i Josipu nije bilo nimalo lako, iako su stalno bili pod Gospodnjim plaštem. Ruka Božja bdjela je nad njima“, rekao je vlč. Šimatović. Istaknuvši da su Marija, Josip i Šimun bili spremni po cijenu smrti ispuniti čitav Božji zakon, podsjetio je na misli sv. Majke Terezije iz Kalkute koja je rekla: „Bolje izgorjeti, nego zahrđati“ i kardinala Vinka Puljića: „Ono za što se ne umire, to odumire“.
Don Josip je izrazio radost da je mogao predvoditi misu u svetištu sv. Šime, rekavši da je u toj crkvi ostao dio njegovog djetinjstva i mladenaštva. Naime, don Damir Šehić, upravitelj Šiminog svetišta i don Josip prije 20 godina bili su zajedno u zadarskom sjemeništu ‘Zmajević’. „Moje cijelo srednjoškolsko obrazovanje vezano je uz sv. Šimu, uz lijepe svečane Večernje uoči sv. Šime i blagdane sv. Šime, s nadbiskupima Marijanom Oblakom i Ivanom Prenđom. U crkvi sv. Šime četiri godine vježbao sam svirati orgulje, časne sestre bi redovito otvarale crkvu da bih na njima mogao vježbati. Puno puta sam bio u crkvi sv. Šime i sad nakon dvadesetak godina, došao sam prikazati dragom Bogu misu u čast dragog sveca Šimuna, zaštitnika grada Zadra“, rekao je vlč. Josip Šimatović.
Na Zavjetni dan u svetištu sv. Šime i predstavljanje ugodnika Božjih iz hrvatskog naroda
Misi je prethodila pobožnost Križnog puta koju je predvodio don Damir Šehić, čuvar svetišta sv. Šime. U misi je sudjelovala i s. Dobroslava Mlakić, vrhovna predstojnica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova i postulatorica kauze za proglašenje blaženom Službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić. Na misi je bila sa s. Marijanom Mohorić i još jednom sestrom iz Družbe SCJ. Sestre su u lađu crkve sv. Šime postavile panoe na kojima je tekstom i fotografijama prikazano kako je Marija Krucifiksa utemeljila tu autohtonu hrvatsku redovničku zajednicu u brizi za siromašne, potrebite, karitativnom djelovanju i odgoju i obrazovanju napuštene djece te su vjernici to mogli pogledati.
Na Zavjetni dan svakog 8.-og u mjesecu u svetištu sv. Šime će se predstaviti jedan službenik ili službenica Božja, kćeri i sinovi iz hrvatskog naroda za koje se moli da dođu na čast oltara.
„Svakog 8.-og u mjesecu ćemo moliti i biti i u mislima na Božje ugodnike koje ima hrvatski narod. Time želimo reći da svetost ne dolazi samo izvana, izdaleka, iz drugih naroda, nego je prisutna i u našem hrvatskom narodu, po uzoru na velike svece. I naš narod ima sinove i kćeri na putu za čast oltara. Svetište sv. Šime postaje tako mjesto gdje će se razglašavati svetost i drugih, svih, na što poziva i konstitucija Drugog vatikanskog sabora ‘Gaudium et spes’ koja govori o općem pozivu na svetost“, poručio je Šehić. Istaknuo je da je sv. Šime primjer i uzor evanđeoskog života, a njegov duh sjedinjenosti s božanskim duhom prisutan je i u mnogim sinovima i kćerima stoljećima nakon njega, baš i u hrvatskom narodu koji se također treba ponositi svojim Božjim ugodnicima kao dijelom općinstva svetih u Katoličkoj Crkvi.
Zavjetni dan u svetištu sv. Šime je svakog 8.-og u mjesecu, jer je to datum Šimunovog blagdana (8. listopada). Svakog 8.-og u mjesecu misu će predvoditi svećenik iz druge biskupije, među kojima su i upravitelji hrvatskih svetišta. Na Zavjetni dan u svetištu sv. Šime u misi se osobito moli za bolesne i potrebe u različitim okolnostima života. Nakon mise, svećenici i vjernici počastili su relikviju sv. Šime čije se neraspadnuto tijelo nalazi u škrinji iznad glavnog oltara u svetištu.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić