Korizmenu duhovnu obnovu u župi Presvetog Srca Isusova na Voštarnici u Zadru od utorka, 27.-og do četvrtka, 29. veljače, predvodio je fra Vladimir Vidović, franjevac konventualac, glavni urednik Veritasa i voditelj Pučke kuhinje na Svetom Duhu u Zagrebu.
Nakon molitve krunice i pozdrava župnika fra Bojana Rizvana, fra Vladimir je započeo nagovor osvrćući se na službu voditelja Pučke kuhinje i ističući kako prije te službe, iako je živio u istom Samostanu, nije primjećivao toliki broj siromaha. Naglasio je kako je nama teško primijetiti one koji su marginalizirani, te nam je potreban i pogled vjere koje će u potrebitima vidjeti vrijednost osobe i njegova dostojanstva. ”Crkva čini iznimno puno dobra utjelovljujući ljubav. Zato je i pučka kuhinja susretište gdje se događa razmjena u kojoj nas same obogaćuju siromasi”, rekao je fra Vladimir, istaknuvši da je korizma milosno vrijeme koje je kadro promijeniti perspektivu našeg vremena. “Naš je život, gledan kroz oči povijesti, put koji završava u Božjem srcu. Zato temeljni životni odnos ostvarujemo s Bogom. Upravo taj odnos određuje kakvi ćemo biti i kakvi uistinu i jesmo”, rekao je fra Vladimir.
Rekao je da se često u korizmeno vrijeme naglašavaju pokorničke vježbe kroz koje kao da se natječemo u brojnosti naših korizmenih odluka, a zaboravljamo kako je korizma vrijeme popravljanja odnosa s Bogom. “Korizma donosi poboljšanje odnosa s Bogom. Odnos s Bogom donosi i popravljanje nas samih i određen je sadržajem riječi ‘obraćenje’ koje traži ozbiljan duhovni život”, rekao je fra Vladimir. O upotrebi darovanog vremena danas, ovisi naša vječnost. “U obraćenju je riječ ponajprije o povratku Bogu, usklađivanju s onim što Bog od mene želi. Obraćenje je traženje Božjeg lica ili traženje dobra, a ne zla. Kršćansko obraćanje zahvaća tri segmenta života: spoznaju Isusa Krista, nasljedovanje njegovih koraka i prisnost s njime”, pojasnio je predvoditelj obnove, tumačeći svaku tu etapu.
Nakon nagovora, fra Vladimir je predvodio euharistijsko slavlje u zajedništvu s fra Bojanom Rizvanom, fra Pavlom Ivićem i fra Andrijom Bilokapićem. U homiliji se osvrnuo na zahtjevnost i oštrinu Kristove riječi u kojoj možemo prepoznati i sebe. “Važno je otkriti naše licemjerje, a ne prokazivati licemjerje bližnjih. Aktualnost te Kristove riječi potiče nas na promjenu naših životnih stavova. Zato smo pozvani poraditi na poniznosti, a ne na glumi”, rekao je propovjednik, potičući da prihvatimo činjenicu da smo svi braća. “Koliko se trudi papa Franjo ne bi li nas podsjetio na tu važnu činjenicu da smo svi braća, a često upravo zbog toga nailazi na otpor i u samoj Crkvi. Pozvani smo mijenjati svoj mentalitet i usvojiti mentalitet Isusa Krista”, zaključio je fra Vladimir. Nakon mise bilo je euharistijsko klanjanje.
Drugi dan obnove bio je osobito posvećen molitvi za bolesne i starije te promišljanju o drami križa i patnje. Fra Vladimir je istaknuo kako je tema patnje, žrtve i križa važna tema za život vjere. “Upravo se patnju kroz koju prolazimo poistovjećuje s križem, a to je zahtjevna tema jer mi ne volimo križ i patnju”, rekao je propovjednik, dodavši da nam je “svaka patnja teška, a osobito ona koja se tiče ‘naše kože’, kao i kad se susrećemo s patnjom nevinih i onih koji nisu ništa krivi. Odgovor na ta pitanja teško se pronalazi, a moguće ga je otkriti u zajedništvu s Kristom”. I njemu je osobno iskustvo patnje i nemoći pomoglo u iskrenijem suočavanju s egzistencijalnim pitanjima. “Patnja i trpljenje nas uvijek nauče razlučiti bitno u našem životu od nebitnog. Jer u jednom trenutku sve može iščeznuti našom smrću. Svako suočavanje s bolešću i smrću mora biti prožeto i pitanjem koji je razlog mog življenja na zemlji. O patnji je teško govoriti jer mi ne želimo trpjeti i patiti”.
Fra Vladimir se osvrnuo na suvremene poteškoće našeg vremena u kojem se odbijanje patnje naslućuje i u neodlučnosti mladih na prihvaćanje bračnog ili posvećenog života. ”Lakše je pričati bajke, nešto što će umirivati naše savjesti, nego ozbiljno se suočiti s teškoćama života. Naša vjera i duhovnost često su svedeni na emociju. Nije rijetkost čuti od vjernika: ‘Vau, kako sam se lijepo osjećao na Misi, bio je pozitivan dojam duhovne obnove, baš mi je bilo super’. Svodeći tako duhovni život na emocije, počinjemo komplicirati naš život i naše odnose. Pa čak i svoju vjeru koja je konstitutivni dio osobnosti, svedemo na emocije”, pojasnio je fra Vladimir, rekavši kako suočavanje s krutom istinom o nama može dovesti do gubitka životnosti. “Suvremena pošast je depresija koja ima tisuću lica. Ljudi hodaju nesretni, tužni, bolesni i ne doživljavamo psihičke bolesti kao ozbiljne. Zanemarujemo da nam je u tim trenucima potrebna i duhovna komponenta našeg bića koja svoj temelj pronalazi u susretu s Kristom koji daje smisao životu”, zaključio je propovjednik, potičući da ne živimo život na kozmetičkoj razini, nego da u središte svojih trpljenja pustimo Krista koji svemu daje smisao.
Poslije nagovora, u homiliji misnog slavlja koje je predvodio, fra Vladimir se osvrnuo na naviješteni evanđeoski tekst, pojašnjavajući kako i mi često nalikujemo na braću Jakova i Ivana koji preko svoje majke traže neko bliže mjesto uz Isusa. “To je slika iz našeg društva. Koliko se puta želimo provući kroz život ne svjedočeći za Krista, nego samo govoreći o njemu”, rekao je fra Vladimir. Pozvao je na hrabro življenje kršćanstva, ne samo deklarativno, nego i na razini životnih izbora. U euharistijskom slavlju udijelio se sakrament bolesničkog pomazanja starijima i težim bolesnicima te je fra Vlado protumačio značenje tog sakramenta, pojasnivši kako po njemu ukrjepljujemo svoje nasljedovanje Krista i u trpljenju pronalazeći u njemu utjehu i spasenje. Nakon mise bilo je euharistijsko klanjanje koje je pjesmom animirao fra Pavle Ivić, župni vikar.
Zadnjeg dana obnove, fra Vladimir se u nagovoru prisjetio slike iz filma u kojem u blizini fontane razgovaraju svećenik i vjernik laik, kada svećenik tumači sugovorniku kako je naš vjernički život nalik kamenju u fontani. “Primajući milost mi izvana bivamo zaodjeveni milošću, ali iznutra taj je kamen suh. Slika je to i našeg vjerničkog života u kojem često sudjelujući u slavljima vjere, duhovnim obnovama, molitvama zalijevamo život milošću, ali ona ne mijenja naš život”, naglasio je predvoditelj slavlja, obrazlažući da u tom govoru ne isključuje sebe ni druge Bogu posvećene osobe. “Imamo puno znanja, a malo se mijenja naš život. Kameno srce dovodi lako do kamenih struktura – ništa se ne smije promijeniti, uvijek je tako bilo, često je načelo onih čija je jezgra srca kamena”, rekao je fra Vladimir. Istaknuo je potrebu prepoznavanja zamki, poteškoća, situacija koje nas ponekad priječe u promjeni naših navika. “Mijenjajući sebe, mi mijenjamo i društvo u kojem živimo. Papa Benedikt XVI., čija će se jasnoća i dubina pontifikata tek otkrivati, govorio je proročki o vremenu u kojem živimo. Prepoznajući probleme današnjeg čovjeka i svijeta naznačio je da je jedan od osnovnih problema ravnodušnost. To je stav kad nam postane sasvim svejedno. Kad živimo kao da Boga nema, kao da ništa ne postoji osim nas samih i naših potreba”, pojasnio je fra Vladimir, ističući kako je to zahvatilo i naša srca, što se osobito očituje u tome da ljudi nisu spremni nizašto više dati svoj život.
“Zaboravljamo da je Crkva utemeljena na svjedočanstvu mučenika, onih koji su imali hrabrosti položiti svoj život za Isusa. Prevladavajući društveni fenomen sa stavom ’Svejedno mi je’ govori o zaboravu vječnih vrednota”, rekao je fra Vladimir. Upozorio je da se kod popisa stanovništva komentiralo kako nije dobro prebrojan broj katolika, ali nitko se nije ozbiljno pozabavio činjenicom da većina deklariranih katolika ne ide redovito na misu. “Kako bi naše društvo izgledalo kad bi svi koji se nazivaju katolicima, to uistinu i bili” zapitao se, zaključujući da indiferentizam zahvaća i vjernike, a vjera nije privatna stvar. “Mi ovdje punimo baterije, a živimo vani našu vjeru, u društvu, na radnom mjestu, u obitelji. Svjedočimo li ili ne, tiče se svakoga od nas”, ustvrdio je fra Vladimir. Relativizam se uvukao i u obitelji, djeca određuju roditeljima što će činiti, čak odbijaju i život vjere zbog generalizacije problema u Crkvi. “Zabrinjava ravnodušje! Pomirenost s time da se ne može živjeti autentično svoju vjeru. Ravnodušje zahvaća srce i plodi našom lijenošću da išta napravimo u životu”, naglasio je propovjednik, rekavši da je sv. Franjo iz Asiza u sličnim okolnostima posvjedočio svoju ljubav prema Crkvi svetošću života i radikalnim življenjem Evanđelja.
Nakon nagovora, fra Vladimir je predvodio euharistijsko slavlje. U homiliji je razmatrao naviješteni evanđeoski odlomak o bogatašu i siromašnom Lazaru, rekavši da ta Kristova priča dotiče i naše živote. “Bogataš nije onaj koji ima milijune. Ovdje se ne govori o bogatašu i njegovoj imovinskoj kartici, bankovnom računu ili vrijednosti nekretnina. Mi bismo odmah rekli da nismo mi ti bogataši. Ali ovdje je riječ o čovjeku navezanom na svoje interese, na svoj imetak, na posesivne odnose koje može izgrađivati”, pojasnio je propovjednik upozoravajući na obmane u koje često upadnemo zaslijepljeni veličinom svojih bogatstava. “U toj priči ne možemo zaboraviti i djelovanje Zloga. Danas se propušta, čak i u Crkvi, govoriti o đavlu. Ne smije se kao njime plašiti ljude. Ali nije to plašenje, to je istina koja nas mora razbuditi i otrijezniti, jer đavao želi našu propast. Postoje čitavi teološki pravci koji žele obezvrijediti ulogu Zloga i naglašava se ljubav Božja koja će sve spasiti. Ali, pakao postoji! Krist ga je navijestio i nije se s tim šalio”, protumačio je fra Vladimir osvrćući se na neke situacije gdje ne primjećujemo taj utjecaj te zaključio kako su nam darovana sredstva spasenja kojima možemo pokazati da smo spremni biti Božji suradnici.
Na kraju mise, župnik fra Bojan zahvalio je Bogu, predvoditelju obnove fra Vladimiru, braći franjevcima i vjernicima na zajedništvu u danima obnove čiji je cilj učiti zdravoj duhovnosti koja neće biti utemeljena na površnim osjećajima, nego na zbilji spasenja koja podnosi i pustinju, trnje i samoću. Zahvalio je fra Vladimiru što je kroz tri dana učvršćivao srca kako bi tražili Božju milost i snagu.
Treći dan duhovne obnove pjevanjem je animirao župni zbor mladih. Duhovna obnova završila je euharistijskim klanjanjem i blagoslovom s Presvetim.
Fra Bojan Rizvan
Foto: FB Župe Srca Isusova
