Izlaganje „Alzheimer u novom dobu – Mentalno zdravlje i demencija“ održao je Vitomir Višić, dr. med. spec. psihijatar, na stručnom skupu o temi “Starenje ili treća dob, palijativa i mentalno zdravlje”, prvog dana njegovog dvodnevnog održavanja u sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru u petak, 7. veljače. Dr. Višić je voditelj Odjela za demencije i palijativnu skrb duševnih bolesnika u psihijatrijskoj bolnici Ugljan.
Demenciju ima 5 % ljudi iznad 65 godina starosti. U dobi iznad 75 godina je njen porast 10 %, a nakon 85 godina je oko 50 % populacije barem u početnom stadiju demencije. U Europi je sve starije stanovništvo, a to je bolest starosti. Najviše oboljelih od demencije u Europi je u Njemačkoj, 1 032, 969, približno 800 000 oboljelih imaju Italija, Francuska i Velika Britanija. U 25 zemalja Europe je 5 269 002 oboljelih od demencije. Alzheimerova bolest je globalni javno – zdravstveni prioritet. Svake tri sekunde u svijetu se otkrije novi slučaj demencije, a progresija te bolesti je toliko velika i zahtjevna da su skrbnici važni koliko i pacijent, istaknuo je dr. Višić.
U Hrvatskoj je između 94 000 i 102 000 oboljelih od demencije. No, s obzirom na skrb o dementnima, 400 000 ljudi su dotaknuti stanjem demencije u Hrvatskoj. „O tome treba pričati, važno je imati svijest o tom problemu, jer to je današnji primarni problem na razini svijeta o kojem treba podići svijest. Veliko je opterećenje na obitelji, na tzv. neformalnim skrbnicima koji često nisu dovoljno dobro educirani i izgaraju. Dementne osobe zbog zahtjevnosti svoje njege ne primaju klasični, standardni domovi za starije, to nisu tipični duševni bolesnici, to je sistemska bolest. Zadnjih desetak godina dogodili su se veliki pomaci. Postoji i svjetski strukovni pokret ‘Društvo prijatelja demencije’ kako bi svi sudionici društva doprinijeli da dementna osoba može biti dovoljno dobro uslužena, skrbljena, zbrinuta, da se omogući njeno što bolje funkcioniranje, od strane formalnih i neformalnih skrbnika“, rekao je dr. Višić, istaknuvši da je odnos prema najslabijima pokazatelj civilizacijskog dosega razvijenosti jednog društva.
Alzheimerova bolest je najčešći oblik demencije i ima početni, srednji i uznapredovali stadij. Važno je razlikovati vrste demencija, jer njihova liječenja su različita. Pravi znak demencije je da se osoba jako promijenila u odnosu na prije kakva je bila i kakvu smo je poznavali. U drugoj fazi osoba ne prepoznaje druga lica, gubi osjećaj o prostoru i vremenu, depresivna je, dnevno pospana, ima deluzije, halucinacije, može biti agresivna. U trećoj fazi ne može fiziološki kontrolirati svoje funkcije, ima gubitak samostalnosti, ponašajne smetnje, sve slabije pamti recentne događaje.
„Alzheimerova bolest je neurološko stanje koje može uzrokovati i demenciju. To je široki spektar u kojem postoji puno simptoma. Mi najviše mislimo na problem pamćenja, no to je uopće problem razumijevanja, učenja novih sadržaja, u izvršnim funkcijama, kuhanju. To je dio psiholoških smetnji, a dio neuroloških smetnji su poremećaj u koordinaciji, česti padovi, teškoća kontrole gutanja, hoda. Imunološke teškoće dovode do češćeg pobolijevanja. Psihološki oblik Alzheimerove bolesti je demencija koja ima simptome u ponašanju, emocijama, shvaćanju okoline, pa se u uznapredovaloj fazi dogode halucinacije, depresije. U trećoj fazi pamćenje je potpuno izgubljeno, svakodnevne aktivnosti nemoguće, stereotipni pokreti, bolesnik više ne može hodati, gutati, žvakati, kontrolirati sfinktere. Bolesnik potpuno ovisi o drugoj osobi i nastupa smrt osobe“, rekao je dr. Višić. Bolest traje od jedne do 23 godine, a u prosjeku između sedam i devet godina. Istaknuo je da postoje lijekovi za Alzheimerovu bolest koji poboljšavaju kvalitetu života za pojedine faze, postoji pet registriranih antidementiva. Među vježbama za mentalnu kondiciju su pomaganje drugima, postavljanje dostižnih ciljeva, razgovori, bavljenje sportom, hobijima, šaliti se, smijati, prisjećati se sretnih dana.
Moguće je smanjiti rizične faktore za nastanak demencije. Demencija se može prevenirati edukacijom i tako rizik od njene pojave smanjiti za 5 %; ako osoba pazi na sluh, rizik za pojavu demencije smanjuje se za još 7 %, ako se pazi na visoke masnoće, za još 7 % se može smanjiti, kontrolirati depresiju 3 %, traume glave, držati pod kontrolom dijabetes, tjelesnu težinu, vid, socijalne interakcije, čisti zrak – kad se zbroje svi ti utjecaji, za 45 % se može prevenirati nastanak demencije. Važno je da osoba ostane u svojoj sredini, kao i rana dijagnoza i liječenje, što povećava sposobnost za samostalan život te odgađa hospitalizaciju i smještaj u dom. To smanjuje i zdravstveno, socijalno i financijsko stanje obitelji, skrbnika. Sveukupno, smanjuje financijsko opterećenje društva. Dr. Višić je naveo podatak da je prema popisu iz 2001. u Hrvatskoj bilo 1 455 stogodišnjaka. Istaknuo je važnost pohoda svećenika oboljelome i podjele bolesničkog pomazanja, rekavši da često teško ili terminalno oboljeli nakon primanja toga sakramenta preminu, što je znak spokojnog predanja i smiraja njihove duše.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić
