Misno slavlje četvrtog dana Devetnice sv. Šimi u svetištu sv. Šime u Zadru, u srijedu, 2. listopada, predvodio je dr. fra Šimun Bilokapić, dekan KBF-a u Splitu.
Fra Šimun je u propovijedi govorio o odnosu prema djetetu u evanđeoskom, biblijskom smislu i upozorio na neke loše pojave u odnosu prema djeci u suvremenom društvu.
„Tekstovi u Bibliji i evanđeljima pokazuju da oduvijek postoji dobar odnos između Boga i djece. Tome svjedoči Stari zavjet. Roditelji su trebali prikazivati svoje dijete Bogu. I Novi zavjet ide tim putem, o čemu svjedoči i navješteni ulomak evanđelja, kako su Marija i Josip prikazali Isusa u hramu“, rekao je fra Šimun.
No, tijekom povijesti, odnos prema djetetu nije bio idiličan, upozorio je Bilokapić. „Tijekom povijesti događali su se strašni, nezamislivi zločini protiv djece. Djeca nisu donošena Bogu na način kako je opisano u Starom i Novom zavjetu, nego su žrtvovani, bili su žrtva. Nad njima je vršeno nasilje. S djecom se postupalo kao s odraslima i bili su prisiljavani svašta raditi. Događalo se zlostavljanje djece i od strane vlastitih roditelja, što se i danas negdje događa“, upozorio je fra Šimun.
Podsjetio je na snažnu Isusovu poruku: „Onome tko skandalizira, sablazni jednoga od ovih malenih koji vjeruju, bolje bi mu bilo da mu se mlinski kamen objesi oko vrata i da se baci u more“.
„Dakle, Isus stvara drugačiji, dobar, bolji odnos prema djeci, u Novom zavjetu. Odnos Isusa i djeteta je iskren, neposredan, on poštuje njihovo dostojanstvo. Isus voli djecu i poziva ih k sebi. Isus kaže ‘Pustite malene k meni’, jer ih voli. On ih ozdravlja, uskrisava. Također, postavlja ih kao uzor odraslima kad kaže: ‘Ako ne postanete kao djeca, nećete uči u Kraljevstvo nebesko’“, rekao je fra Šimun.
„Današnje društvo trebalo bi prepoznati da Isus djecu izjednačuje sa sobom i tako ih štiti. Isus kaže: ‘Što učiniste jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili’. Pred tom rečenicom trebaju se tresti svi koji su, ne daj Bože, učinili neko zlo, pred djecom i protiv djece, ili, ne daj Bože, seksualno posegnuli za tijelom djeteta, pa i u Crkvi. Osudimo one koji su učinili to zlo. Ali, to je ništa u odnosu na ono što će ti ljudi, kad dođu pred lice Božje, doživjeti pred sudom koji će im se izreći. Jer Isus je djecu osobno stavio u svoju zaštitu, kad kaže: ‘Što ste učinili jednome od moje najmanje braće, meni ste učinili’“, poručio je fra Šimun.
Upozorio je da suvremeno društvo i suvremena civilizacija ne znaju kako se odnositi prema djetetu, „da postoji shizofrena situacija. S jedne strane, od djece stvaramo kraljeve, careve, nedodirljive veličine u koje se ne smije dirnuti, ničim ih opteretiti, prigovara se školi. Ako dijete uvijek ima sve na raspolaganju, da u ničemu ne oskudijeva, odgaja se ‘invalida’. To ne znači da dijete treba izlagati ikojoj patnji, nego poštivati ono što se može dogoditi djetetu u nekoj situaciji. Jer, kad se kao odrastao susretne s nekom neugodnom situacijom, npr. siromaštvom, bolesti, gladi, ono će se onda znati ispravno ophoditi prema tome. Ako roditelj stalno štiti dijete od nečega, dijete neće znati potrebno za život“, upozorio je Bilokapić. S jedne strane, „djecu se stavlja na pijedestal, a s druge, djecu se zlostavlja, puno je pedofilije, slomljenog i ukradenog djetinjstva, koliko je djece žalosno, depresivno“, upozorio je propovjednik, rekavši da se djecu ne zna ispravno angažirati.
„Najvidljiviji primjer šizofrenog odnosa prema djetetu je da zakon dopušta da žena ima pravo ubiti dijete, što je skandalozno, a druga žena ima pravo ‘proizvesti’ dijete“, upozorio je fra Šimun, potaknuvši da se ženi koja želi pobaciti predloži da se dijete koje bi rodila daruje obitelji koja nema dijete, a želi ga.
„Crkva i društvo trebaju vidjeti što evanđelje misli o djetetu i što znači prikazati dijete Gospodinu. Odnos roditelja i djece trebao bi biti nalik odnosu kojeg su imali Isusovi roditelji prema njemu kao djetetu i mladiću“, poručio je fra Šimun.
Nakon što su Isusa u Jeruzalemu roditelji tražili, ne znajući da je on u hramu, kad su se vratili u Galileju, evanđelist Luka kaže: „Dijete je raslo i jačalo i napunjalo se mudrošću i milost je Božja počivala na njemu“.
„Dakle, dužnost roditelja je prikazati dijete Gospodinu, ono je raslo u mudrosti i milosti. Dijete se ne može odgajati samo intelektualno, fizički, nego i u milosnom životu. Možda to nedostaje današnjem čovjeku. Neki roditelji ne razgovaraju, posvađani su, nema tolerancije; unutar obitelji, umjesto blizine i dijaloga s djecom, djeci nudimo tehničke stvari da ih umirimo, jer im je dosadno. Djeca su hiperaktivna jer ih se nije zaposlilo, u smislu neke primjerene obaveze, dužnosti. Djetetu se daje tehničko sredstvo, stvar, umjesto osjećaja. Ubija se humanost, ljudskost u djetetu“, upozorio je fra Šimun, rekavši da će na taj način u društvu biti intelektualaca, ali ne i ljudi koji će znati pružiti ruku drugome, pomoći kad je čovjeku najpotrebnije.
„Prikazati vlastito dijete Bogu znači da roditelji nisu vlasnici djeteta. Ne postoji pravo na dijete. Nego, od trenutka kad se u ljubavi između muža i žene začelo dijete, osoba, novo ljudsko biće, roditelji su sustvaratelji novog života čiji je gospodar i začetnik Bog. Roditelji su dali svoje tijelo, ali ono što će dijete voditi u život i učiniti ga čovjekom punim dostojanstva, dušu koja će živjeti vječno, to je Božje. Zato dijete pripada Bogu“, poručio je Bilokapić.
Upozorio je da nije dovoljno dijete darovati Bogu jedanput, npr. u krštenju. „Dijete treba darivati Bogu. To je kontinuirani čin. To nije djelo koji se učini jedanput, pa prestane. To znači odgajati dijete u vjeri. Roditelji su prvi evangelizatori djece. Djeca sve upijaju, pa će i mehanizme odnosa među roditeljima koje vidi utjeloviti u svoj vlastiti život i tako se ponašati u budućnosti. Stil života koji roditelji žive je presudan za odgoj djeteta“, istaknuo je fra Šimun.
Nasuprot pitanju „Što dijete može razumjeti?“, Bilokapić je podsjetio da djeca postavljaju pitanja o Bogu, vjeri i anđelima pred kojima ostanemo zapanjeni. Dijete neposredno razumije vjeru, ne kao odrasli, funkcionalno, koji razmišljaju kako se nešto događa, a ne zašto, rekao je propovjednik.
„Dijete treba prinijeti Bogu vjerom u Isusa, čega je na krštenju simbol svijeća. Kad se u životu pojave tama i tjeskoba i ugase zavodljive lampice od ovoga svijeta, jedino ostaje gorjeti svjetlo Isusa Krista koje primamo na krštenju. Odgovornost roditelja je posredovati to svjetlo. Upravo je sv. Šime rekao da je Isus svjetlo na prosvjetljenje naroda“, poručio je fra Šimun Bilokapić.
Tijekom Devetnice sv. Šimi, večernje misno slavlje svakog dana predvodi drugi svećenik. Prvog dana, u nedjelju, 29. rujna, misu je predvodio don Damir Šehić, čuvar svetišta sv. Šime; u ponedjeljak 30. rujna, mr. don Ivo Bezina, u utorak, 1. listopada, dr. don Ivan Bodrožić, a u četvrtak, 3. listopada, dr. fra Ante Akrap, sva trojica profesori s KBF-a u Splitu.
Svake večeri misno slavlje u Devetnici predvodio je drugi župni zbor. Prvih pet dana Devetnice pjevanje su predvodili župni zborovi iz svetišta sv. Šime, iz zadarske župe Kraljice mira na Stanovima, zbor Sv. Cecilije iz Kistanja, pod vodstvom s. Blaženke Delonga, ‘Misionari svjetla’ (sv. Ante Padovanski, Zadar) i župni zbor iz zadarske župe sv. Josipa na Plovaniji.
Svaku večer, prije mise molitvu krunice predvodi druga crkvena zajednica. Prvih pet dana to su bili Neokatekumeni, Omnia Deo, Misionari svjetla i Apostoli Krvi Kristove.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić / Svetište sv. Šime
